Djelići moja ispovjedi

[Modesty]

A gdje bih ja otišla od vas....toliko toga još imam za reći ali kad bude pravi trenutak

[rajouno]

bravo,iznenadila si me kad sam vidjela da si pocela da kuckas!uz tebe sam ljubavi..

[Modesty]

Osječam da je moja snaga u jednom zdravom i realnom strahu pred drogom!

[zvrky]

Dokle god bude straha bezbedna si.

[Modesty]

Svako,ALI SVAKO od nas kada pomisli:ma jača/i sam od droge,pobjedio sam,gotova je borba......sledeći korak u razmišljanje će ga neminovno odvesti do:mogu ja to se još jedno priuštit,da se malo podsjetim!

To je kraj,NAJVEČA NARKOMANSKA LAŽ JE TO "JOŠ JEDNOM"..... i ne radi se tu samo o drogi,nego o bilom kakvom načinu menjanja svijesti....uvijek je sledeći korak droga.....to potrvđuje iskustvo hiljade i hiljade ovisnika.

[rajouno]

'koga zmija ujede,i gustera se plasi!"

[joesspappa]

Ko se o mleko opeče i u jogurt duva!!!

[hellfire]

Ko se o mleko opeče i u jogurt duva!!!

e ta ti je dobra matori...

[Modesty]

Dragi moj,ovaj post sam pisala u DNO U GLAVI ali sam ga ipak odličila prebaciti ovdje jer je djelič moje ispovjedi.


Evo,ja svugdje pišem po djelič svoje ispovjedi,mislim da ovaj spada ovdje zbog več započete diskusije.Kao što rekoh,završih u komuni,djete je prvih sedam mjeseci ostalo kod mojih roditelja..neznam zašto je tako dolučeno ali svako da nje imao gdje ostati da big ga komuna prihvatila odmah kao i mnogu drugu djecu,no to nije tema mog pisanja.
Bilo mi je teško,kao i svima na početku,tješili su me i govori li mi da imam jak motiv da se borim,da moram da izdržim zbog djeteta i ja sam stvari tako i prihvatila.....sin mi je bio pred očima i sve sam radila zbog njega..dan za danm,mjesec za mjesecom,ja sam se borila za svoje djete,borila sam se da opstanem i da pobjedim zbog njega.
Približavala se godina dana mog bitisanja u komuni i ja sam "odjedno" strašno pukla,znala sam da ne mogu kući,moji me neće prihvatiti jer je to pravilo komune i oni su ga poštovali,znala sam da ne mogu na ulicu jer nebih se snašla u toj sredini...nisam bila baš taj tip narkomana...uvijek sam imala neke veze i tako polivala u tom svijetu droge.....ostalo mi je samo razmišljanje o debelom štriku.Nije to bila samoobmana niti šala....polako sam počela smišljati plan i tražiti mjesto gdje bih se objesila....nisam mogla više....iako sam več upoznala Boga,njegovu milost,očajanje moje je bilo toliko da je sve pomračilo i jadino rješenje za mene je tada bila smrt.
Srečom,kao i u svakoj komuni..tu su osobe sa velikim iskustvom,osobe koje nas posmatraju stalno,osobe kojima je stalo do nas i naših života.....počele su moje prijateljice(po stažu u komuni,starije prijateljice) od mene intenzivno ali nenametljivo da razgovaraju samnom,da na svoje načine,prilagođene meni,izvlače iz mene....to što me muči,mada to nisam znala ni sama.............ja nisam znala jer sam potonula u mrak ali one su ubrzo shvatile o čemu jeriječ.Svo vrijeme moj motiv za ozdravljenje je bio pogrešan....umjesto sebe,na prvo mjesto sam stavila nekog drugog,ma makar to bilo i vlastito djete....što dati tom djetetu ako nismo u stanju voljeti sebe,kako nam neko iskreno znači ako ne značimo sebi..kako se možemo boriti za druge ako nećemo za sebe.....šta imam da mu dam od sebe ako nemam sebe.
Od tada sam počela pravilno raditi komunu.....počela sam se boriti za sebe,počela sam uviđati da sam ja vrijedna borbe,da volim svoj život ,da se vračam samoj sebi jer je to jedini način :imati sebe da bi se moga dato drugome.
Bori se draga za sebe,imaj i voli sebe da bi se mogla dati svom djetetu.
Modesty

[netko]

JOS SAMO JEDNOM POVUKLA SAM DIM I ........... nastavila opet s tim.... i tako sve iznova.... "jos jednom" u zivotu nas nekad mnogo kosta.. cak i previse...