Forum za podršku u oporavku

Ne mislim ja da je svako mjesanje "s polja " lose.Ali kad se desi narkomanija u porodici,koja "brine" o svojim clanovima,to mobilno stanje,kao poplava,izbaci na povrsinu kojesta,od cega se covjek zabezekne.Ovaj naslov,kao u Ripliju"neverovatno ili ne.."potakao me je da nesto kazem.Kako rekoh,roditelji uvijek stite svoje dijete,to je prirodno i normalno."Zelim te pitati gdje si ti bila u vremenu kad je tvoj sestric bio "prepusten sam sebi"i kad je njegov otac imao problem sa alkoholom?Ne zelim da se upustam u repliku sa tobom,jer vidim da si mlada i da nisi roditelj,ali mi smeta nacin na koji govoris o tim roditeljima.Niko nije idealan,niko,ali kao roditelji,bas sve najbolje svoje dajemo za dijete.U okviru nase ogranicene ljudske svjesnosti.Neko sa strane je sposobniji da vidi nasu ljudsku ogranicenost,u smislu edukacije,personaliteta,drustvenog i kulturoloskog okvira,ali nemoj da im sudis.
Ako vec mislis da mozes nesto da ucinis uspostvljaj kontakt direktan sa sestricem,privoli ga da ide u komunu,jer je to konstruktivno rjesenje,i pomozi tu svoju tetku ,jer je i ona u potrebi.Ne stiti ona narkomana,nego svoju obitelj,kako najbolje zna i umije u datim uvjetima i okolnostima.Mozda je destruktivna,nesvjesna,ali radi sve najbolje sto zna,da prezivi i ovu etapu borbe.
Ja sam roditelj narkomana,potpuno svjesna,kao i ti,obavjestena o prirodi bolesti,ne prihvatam manipulaciju i skrivanje pod otirac,kao ni ti,ali mi nista od svega nije pomoglo da rijesim problem i privolim dijete da trazi pomoc.Ostali clanovi moje obitelji reaguju kao tvoja tetka i ja sam vidjela da je i to ljudski ,da ne mogu nikoga mjenjati i da u zivu covjeku ne mogu traziti saveznika u ovom slucaju.Ali,nisam ja da im sudim,ima neko drugi za to.Pitanje je ,kako kazao jednom ovdje Josse papa,kako privoliti bolesnika da trazi lijeka za svoju bolest.Ako to uspijes,skidam kapu.

Kada sam otvorila ovu temu, nisam bila sigurna šta želim da postignem. Da izađem van poznatog kruga i čujem mišljenje drugih koji situaciju mogu da sagledaju bez emocija? Da, i koliko mi se čini korisnim (zasada je korist samo moja), toliko sam i zbunjena. Čini se da sam bila i nejasna: od čega roditelji štite svog sina? Bilo bi logično da ga štite, ali od loših stvari (tu spada i heroin,valjda), pa ako već nisu reagovali preventivno, da li je očekivano i opravdano da svaku inicijativu izbegnu, a sami ništa ne preduzimaju? Zar je korisno, uprkos savetima stručnjaka i roditelja sa sličnim iskustvom, kupiti mu jedanaesti mobilni telefon po redu? Lagati o tome kako odlaze na obavezne sastanke pre ulaska u komunu, a ne preduzimati ništa?
Iz prethodnih odgovora jasno mi je da je jedino važna njegova odluka, ali on je dečko koji ima dvadeset i jednu i završenu samo osnovnu školu. Počeo je da se drogira sa 16 i tu stao sa svojim razmišljanjem. Novi sony ili mobilni telefon koji će mu obezbediti novac da se uradi ili lečenje? Narkoman,mislim,uvek bira ovo prvo. Da li vredi razgovarati sa njim? Naravno da ne želi da sluša nikog spolja. Čak su i roditelji već ubeđeni da su im svi neprijatelji jer im sugerišu da je stanje alarmantno. Njemu to savršeno odgovara. Uskoro mu sledi suđenje ( posedovanje i preprodaja heroina) i verovatno zatvor. Šta ga tamo čeka? Početni strah nakon hapšenja je prošao i sada nije ni svestan. Ne znam da li bi pomoglo ako bi pre suđenja otišao u komunu? Iako mislim da na to ne mogu više ni da utičem. Zanima me da li bi vredelo da pokušamo da pričamo sa njim mimo roditelja? Kako?

Svi smo ovdje,na ovoj stranici,bar ja tako mislim,iz nekog licnog razloga.Nesto nas boli ,zulja,i trazimo rjesenje za neko tesko tekuce zivotno pitanje,koje nismo u stanju sami rijesiti.Ako ti ono sto sam napisala ovdje ,iz licnog iskustva,moze biti od koristi,tim bolje.Valjda zato sluze ove nase razmjenjene misli.
Vidis,sada si na putu da si postavis jedno konstruktivno pitanje:Kako pricati sa ovisnikom,kako mu prici,kako dio onoga sto ti vidis sa strane,staviti u njegovu glavicu,i da on to prihvati?Kako ga navesti da trazi pomoc?
Radeci sa zatvorenicima u jednoj etapi zivota,i komunicirajuci sa ovisnicima u etapi kada sam trazila pomoc,zakljucila sam,da pristup mora biti takav da iskljucis svoj EGO,svoj nacin razmisljanja,da se u komunikaciji u odredjenoj situaciji postavis na njegov nivo ili ispod njegovog nivoa.Da glumis,prakticno,komedijasa,jer druga strana sve zna,a ti ne znas nista.Druga strana ima soluciju za svaki problem,svi drugi su krivi,ludi,on je neshvacen,juri,vesla,kao muha bez glave,a ti samo slusas,i gledas,i potvrdjujes.
Ako prodjes tu etapu,zadobijes malo njegovog povjerenja,da odrzava s tobom kakv takav kontakt,pripremi se na mnogo zamki manipulacije.Za njega je primarno vrijeme odradjivanja,gdje i kako nabaviti,gdje se diskretno uraditi,jer bez toga on nije "dobro".Emocije su zaledjene,pa sve sto dolazi u vezi sa njima.Moze ti se desiti,da ulozis puno truda,i da nemas nikakav konkretan rezultat.Stalno si u jednom negativnom polju komunikacije,gdje pokusavas probiti jedan zid,nakon cega ostajes kao ocerupana kokos i hvatas dah.Hajde,probaj,direktno,sa njim,pa mi reci svoja iskustva.
Da je to tako lako,ne bi bolest narkomanije uzimala ovoliki danak .

On je pristao da ide, a roditelji su pokušali da se izmigolje glupim izgovorima. On je pristao da ide, a roditelji su pokušali da se izmigolje glupim izgovorima.
IZ NAJVECE LJUBAVI SE NAJVECE GRESKE PRAVE!
Nailazila sam i na slucajeve kada su roditelji davali novbac djeci, kako ne bi upali u kriminal.HM.Apsurd.
NARKOMANIJA JE BOLEST.
PORODICA U KOJOJ NARKOMAN ZIVOTARI PRAVI KONSTANTNO GRESKE DOK SE STVARNO-PRAVO-ISTINSKI I NA JEDAN-JEDINI!! NACIN NE SUOCI DA PROBLEM POSTOJI!
Dok god se stvari budu sakrivale "pod tepih", problem ce biti tu!
To sto koristi navedene tablete, isto mu se hvata..Ljudi smatraju da su manje stetne, ali samo je pitanje kada ce se vratiti.
COVJEK MORA BITI SVJESTAN!a tI, PLEMENITA DUSHO! budi sigurna da je sve sto si rekla bila podloga da pocne da se drogira-da pobjegne od problema..Ali, imao je izbor imao je 2. nacin.."Sve su porodice nesrecne na svoj nacin"
Strasno je delikatno odgovoriti, ali...
Iako je bolestan, ne treba ga "utapkavati" i prihvatati njegive izgovore "zato sto je otac pio....BILO KOJI IZGOVOR-je opravdavanje drogiranja!Vjeruj i povjeruj u to!
Za njega bi najkorisnije bilo da se pridruzi nekoj grupi Anonimnih narkomana,.SIGURNO.Jer, ima on itekako-ISGURNO-o cemu pricati.
kNJIGA "12 KORAKA"OBJASNJAVA STVARI NA PRAVI NACIN..
A ja cu ti banalizovati..
1. potrebno je da prizna da ON -ne njegovi (iuako i porodica i svi kome je stalo do njega obole i potrebna im je pomoc) ima problem.
Da je bespomocan da ga sam rijesi!
NE POSTOJI IZGOVOR ZA TU BOLEST. oN JE IZAZVAO, STO NE ZNACI DA MU NE TREBA POMOCI!
Sto vise razgovora, strpljenja...on MORA iz sebe izbaciti SVE sto ga muci i sto ga je MUCILO...Jer, svaka od tih stvari ga vraca i vracace ga na predjasnje stanje
Roditelji.iz bilo kojeg socijalnog staleza, obrazovanja..prave KATASTROFALNE GRESKE prema narkomanu,
I iz najvece ljubavi i iz neznanja
Ukoliko zelis da mu pomognes, edukuj se..Pogledaj bar neke od koraka.
Razgovaraj sa njim.
Grupi se moze pridruziti i u takvom stanju kao pasivni posmatrac..Grupa mu za pocertak moze biti "skloniste" gdje ce slusati price slicne svojima..
Kada se "skine" aktivno ce prcati o onome sto ga je navodilo na drogu, postati svjestan sta ga je vracali, sta ga moze vratitii..
SVAKO DOBRO! Open your eyes

Jedna sam od ovde pomenutih roditelja, koja iako svesna i obavestena o prirodi bolesti (bar mislim da sada jesam jer pola dana provodim po srodnim site-ovima i sa odgovarajucim knjigama), ipak se stalno pitam radim li sada dobro ili bar bolje od onih vremena kada nisam registrovala sta se kod moje cerke dogadja. Zapravo moj apel za pomoc nekim savetom na ovom blogu je dilema STA DALJE? Evo ukratko situacije:
Moja cerka ima 23 godine. 18. februara bice godinu dana da je u procesu lecenja od heroinske zavisnosti. Sa 15 godina je probala marihuanu, nesto kasnije ekstazi, a od 20-te godine povremeno je uzimala razne opijate, poslednjih 6 meseci sasvim u prici sa heroinom. U februaru 07 krece lecenje u ordinaciji „Pavun”. Za ovih skoro godinu dana odlazi svake nedelje na grupne terapije sa bratom, tatom i / ili sa mnom, a jednom u 7-10 dana i na individualne terapije. Od terapije uzima sve vreme blokator – Nalorex i po preporuci lekara po potrebi neki od antidepresiva. Testovi joj se rade svake nedelje i tokom ovog perioda 4 puta je bila pozitivna na marihuanu i jednom na amfetamine ( 2 puta je pokusala da podmetne tudji urin). Poslednjih 2-3 nedelje ne zeli vise da ide u pomenutu ordinaciju, mada pristaje da ide kod nekog drugog psihijatra i sledece nedelje ce krenuti na te individualne terapije. Kako je planirano da blokator uzima godinu dana, prestala je da ga uzima. Sada joj testove radim na 2-3 dana (prisutna sam u toaletu) i negativni su. Od pre 2 meseca upoznala je decka koji je „strait” (sto sam proverila) koji joj cini se dosta pomaze.
Moje dileme su vezane za promenu lekara, sumnjicava sam i po pitanju pomoci novog decka, odnosno da li je sa njenom „emotivnom zreloscu 15-16ogodisnjaka” bila u stanju da shvati sustinu svog problema i da krene da ga prevazilazi.
Oprostite sto sam bila malo opsirna.

prokomentiraću samo dio vezna za promjenu ljekara..smatram da joj dosadašnji doktor očito nije pomogao,tu nema dileme..dali što takav način tretmana nije adekvatan za nju dal što nema povjerenja u njega ali da je pravi,u svakom slučaju je mogao napraviti više za godinu dana i prvi put čujem da se antidepresivi,prepisani od ljekara piju po potrebi....ja se liječim u BU u ordinaciji Singidunum i moram u kontinuitetu piti psihostabilizator i antidepresiv.

Draga mama niste jedini ima nas dosta.Treba vise da se druzimo ovde na forumu.
Jas se druzim i nije mi lako.Ponekad mislim da je sve sto uradim greska? ali borim se i nosim sa problemima,sa lekarima i dr.

Moram da se ispravim,napisala sam da je je ordinacija gdje ja idem na seanse u BU,nije nego u BG...lapsuz.

Pozdrav majka!
Naslov je opravdan, citao sam na ovakvim mjestima postove tipa „ako napravi recidiv izbacite iz kuce blabla.“ Ko to treba stitit djete ako ne roditelji? Mozda drzava, a ja oni stite ratne zlocince. Vama se nema nista prigovorit, prica kao iz knjiga medicine, sve po ps. Kad procitam ovakav post, tek mi postane jasno da mi nista nije jasno. Terapiju i doktrore nebi komentarisao, nisam kompetentan. Licno sam dugo trazio izlaz iz narkomanije. Probao sam dovoljno toga, da danas ne znam kako sam uspjeo i jesam li uopste uspjeo. Iskeno, kad izadjem ne mogu da vjerujem koliki broj ljudi konzumira travu i amfetamine. Mozda tek sad to primjecujem. Ne znam skoro nikoga da povremeno ne uzme nesto od droga ukljucujuci i alkohol, svi su normalni, neki i uspjesni, ja bi rekao odlikasi Nesto danas sasvim normalno. Razumijem isto tako i vasu brigu i vas pritisak na djete. Naravno da nebi pozelio da moje djete uzima nesta od droga, dali bi tolerisao? Da, pod uslovom da nije ucestalo i pod obavezno da uredno izvrsava sve svoje obaveze!!! Zadnje vjreme sam proveo analizirajuci greske mojih roditelja! Nisam mogao preuzeti svu krivicu za svoje postupke. Sad ih znam, znam gdje su pogjesili, znam gdje sam ja pogrjesio, znam kolikog udjela ima u svemu sudbina. Jedna od gresaka je slicna tom vasem ocjenjivanju emocijonale zrelosti. Mislim smjesno, ja sad kad bi ocjenio emocijonalnu zrelost svoje direktroirce i ne samo ja. Nebi dobila vise od 20 godina. Svejedno ta gospodja uspjesno godinama vodi firmu. Kazu „emocijonalna zrelost je posljedica odgovornih odluka.“ Mislim za curu od 20 godina predobro! Emocije se ne mogu ljecit, mogu sakrit, zamjenit, potrosit ali ne i izljecit. Morat ce te je pustiti kad-tad, kao sto ste je nekad pustali da nauci hodati.
Oprostite na preopsirnom postu, ocigledno da nemam pametnija posla