Posted: Thu Sep 27, 2007 2:16 pm
jutros dotaknuo živčani slom... nikad više dspi u venu... nikad...
probudio sam se mrzeći osobu pored sebe... no to sam još nekako iskulirao... skuho joj kavicu, nekako kroz priču dao joj do znanja, sve na fin način, da imam posla i da je bolje da ode... dok je cijelo vrijeme u meni rastao nemir...
ostajem sam , napokon... a onda telefon... ekipa... stara... posao... svi sa nekim zahtjevima... lud... panično tražim bilokakav pils u kući... nema... neki vrh da smotam... nema... vježbe disanja ... kurac... ulijeće sestra da pričuvam nećake, na 20min, kažem OK... stariji me cima s milijon pitanja... mlađa plače jer želi da je držim u rukama... a ja se tresem... valovi struje preplavljuju moje tijelo... bijes me gura na samoozlijeđivanje... izdržavam... trpim... držim bebu i ona osjeća da nešto nije u redu... sestra dolazi, oni odlaze... panično preturam po ladicama... nalazim stari recept za Normabel 10mg... trčim u ljekarnu... uzimam tri... evo još sam tu još živ... onda shvaćam... nisam osjetio down od nekidašnjeg pucanja spidom... i stigao je danas da me uhvati nespremnog... nikad više braćo, nikad više...
probudio sam se mrzeći osobu pored sebe... no to sam još nekako iskulirao... skuho joj kavicu, nekako kroz priču dao joj do znanja, sve na fin način, da imam posla i da je bolje da ode... dok je cijelo vrijeme u meni rastao nemir...
ostajem sam , napokon... a onda telefon... ekipa... stara... posao... svi sa nekim zahtjevima... lud... panično tražim bilokakav pils u kući... nema... neki vrh da smotam... nema... vježbe disanja ... kurac... ulijeće sestra da pričuvam nećake, na 20min, kažem OK... stariji me cima s milijon pitanja... mlađa plače jer želi da je držim u rukama... a ja se tresem... valovi struje preplavljuju moje tijelo... bijes me gura na samoozlijeđivanje... izdržavam... trpim... držim bebu i ona osjeća da nešto nije u redu... sestra dolazi, oni odlaze... panično preturam po ladicama... nalazim stari recept za Normabel 10mg... trčim u ljekarnu... uzimam tri... evo još sam tu još živ... onda shvaćam... nisam osjetio down od nekidašnjeg pucanja spidom... i stigao je danas da me uhvati nespremnog... nikad više braćo, nikad više...