Pozdrav svim suovisnicima

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Post by jana »

Ja mislim da je svaka komuna dobra.To je samo pitanje,kako ce osoba koja se u jednoj od njih lijeci,istu da prihvati.Najteze je,mislim,navesti ovisnika da prizna svoj problem i da se distancira malo od svijeta i drustva u kome je leglo poroka.Problem je u otporu ovisnika,a mi okolo,brinemo i zujimo cesto u praznim krugovima,gubeci uzaludno energiju.
User avatar
STELAMARIS
Posts: 80
Joined: Wed May 30, 2007 11:22 am
Location: Vogosca

Post by STELAMARIS »

jadranka simic wrote:Vlado,Ti si jedan vrlo,vrlo inteligentan momak.Ja sam vrlo kasno naucila da je nasa generalna inteligencija potpuno nesto drugo od nase emocionalne intligencije.Zapravo ,tek ovdje ,na zapadu,trazeci pomoc,naucila sam i to.Svi koji ovdje pruzaju pomoc suovisniku,upucuju ga na njega samoga,i na to da nauci sta je nerkomanija kao bolest u stvari.Ja sam se u tom dugotrajnom procesu osjecala kao kad neko pravi fakturu bez krcmara.Valjda zato sto je meni cijelo vrijeme bio cilj izvuci dijete iz toga,a to ocito nije islo.
Kad govorih o kategoriji vikend narkomana,htjedoh reci da je to ona kategorija koja radi,ima materijalne stvari,i sve proteze koje daju privid normalnosti.Uvjeravaju te,kao kad dodje vrijeme,lijecicemo bolesnika,sta pravis paniku,a ja sam znala da vrijeme ovaj puta ne radi u moju korist.Djete se preobrazavalo na moje oci,manipuliralo sa djeom obitelji koja je ostala u Bosni,i ja ispadoh maltene jedini krivac u cijelom tom kupusu dogadjanja.Ne ostade mi nista drugo nego da se odmaknem.
Pitas me Vlado,da li je ikad priznala da ima problem.Ne,nikada.Samo je drugima znala reci,da to vise ne dira i to je sve.Od mene samo bjezi,ili kad u rijetkim prilikama kontaktiramo,samo napada.Uvijek sa visoka,samo napada.Nisam nikada bila nikakva majka,primitivna sam,i samo u tom stilu.Ja obicno odlazim kad vise ne mogu da izdrzim.Sta drugo da radim?
Jadranka zdravo,

Koliko vidim ti ne zivis sa svojom kcerkom, cak je ona u drugoj drzavi. Slicno je i samnom, ali mi je kcerka 'fizicki' blizu. U pocetku tj. kad mi je priznala da je na heroinu (igla), ni ja se nisam znala ispravno postaviti i mislim da sam pravila mnoge greske. Ali odkako sam se ukljucila na forum, osjecam se sigurnije i nadam se da cu joj moci pomoci da se izvuce.

Rekla sam prije da je ona na metadonskom odrzavanju i da istovremeno i radi (nasla je sebi posao). U zadnje vrijeme se rijetko cujemo telefonom, ja necu da je zovem i da joj se namecem, neka zove ona. Njoj su poznati moji stavovi u vezi dopa i ona mora da ponovo stekne moje povjerenje. A to ce ipak potrajati.

Cuj Jadranka, nemoj se toliko trositi i brinuti za nju. Nikako ne smijes dozvoliti da na sebe preuzmes krivicu sto joj se to desilo iako, kako sam razumjela, dio tvoje familije pa i sama tvoja kcerka tebe za to optuziju. Vjeruj mi da sam i ja prosla taj pakao. Nije bilo dosta sto mi je kcerka narkomanka, vec su se obrusili na mene i optuzili me da je nisam dobro odgojila! I da znas da sam dugo se borila sa tim osjecajem krivice, stalno vrteci film zivota unazad i trazila sam gdje sam ja to tako strasno pogrijesila.

Citajuci ovdje iskrene i bolne price ovisnika i njihovih suovisnika, shvatila sam da nigdje necu dospjeti ako sebe budem optuzivala za bolest moje kcerke. Vrijeme se ne moze vratiti, valja nam ici naprijed, a na greske i propuste trebamo gledati kao lekciju iz koje treba izvuci pouke. Da opet ne napravimo istu ili slicnu gresku. Eto, to je moj stav, ne zelim da ostatak zivota provedem u samooptuzivanju i samosazaljenju!

Ne znam kako, ali imam osjecaj da se ona jos nije ispucala, vidi da to ne valja, ali nece da prizna, manipulira i optuzuje tebe, e, da bi imala opravdanje da nastavi sa drogom. A ti se zderes i sekiras, a ona provodi svoje (isto kao i moja kcerka)!

Jos nesto, mislim da mi suovisnici, narocito roditelji, trebamo biti jaki i stabilni, pa tek onda cemo imati snage da se nosimo sa problemom ovisnosti nase djece.

Lijep pozdrav od mene!
Sto me ne ubi, ucini me jacim!
Ziv pas vrijedi vise nego mrtav lav!
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Post by jana »

Stelamais,drago mi je da ste se javili.Hvala Vam na tome.Moja prica je ,u sustini vrlo slicna vasoj,valjda je to razlog sto sam Vas tako zeljno citala.Nase emocije su nase emocije,a pitanje je ,kako osvariti kontakt sa ovisnikom,a ne ostati povrijedjen.To je u samom startu jedan neravnopravam odnos.Ti vidis,da osoba,iako je odrasla,nije sva svoja.Ja se mogu nositi i boriti sa jednakim.Kad je neko nejak,ja u svojem stavu ne forsiram borbu.Ja samo slusam i gledam.Druga strana,medjutim,samo napada.Povredjuje.Kad sam postala baka,bila sam sretna.Mislila sam,evo meni andjela koji ce mamu zaokupiti,a baku obradovati.
Moja kcerka zna da ja volim i nju i malenu,i stekla sam utisak da je malena postala samo jos jedna tacka,na kojoj ce se moja kcerka moci izivljavati.Mozda je to gruba rijec,ali ja sam to tako dozivjela.Kao,sada imam jos jedno oruzje,da te tresnem.Poslije niza pokusaja,odustala sam skroz od posjeta.Udaljila se i cekam.A vrijeme ide,moja unuka raste i ne vidim je.Ja se samo molim Bogu,valjda ce on nesto uciniti.Promjeniti srca ljudi koji su zagazili tako daleko i tako duboko.
User avatar
STELAMARIS
Posts: 80
Joined: Wed May 30, 2007 11:22 am
Location: Vogosca

Post by STELAMARIS »

Jadranka, sjetila sam se jos necega. Pokusaj da kcerki ne pokazujes svoja osjecanja prema njoj. Odmakni se skroz, gledaj sebe i ne daj da te iko povrijedi, narocito ne ona. Zato se ti lijepo udalji, pokazi joj da ti nije stalo do nje, kad se ona tako prema tebi ponasa. Ako nista, barem glumi da je tako. A ako dodjes u priliku da te moze povrijediti, niposto joj ne pokazuj da te je uvrijedila. Ako je do sada uspjevala, ne dozvoli da to opet ponovi. Kazem ti, ostani hladna i nezainteresovana (makar glumi) i vidjeces da ce vremenom ona promijeniti svoj stav.

Kad sam ja tako postupila, jer nisam vise znala sta i kako da se ponasam prema svojoj kcerci (u pocetku sam doslovno glumila, sada vise ne glumim), ona je pocela da se mijenja i postaje uviđavnija prema meni. No to je jako daleko od povjerenja i ona to zna. Ja i dalje kuliram, gledam sebe, svoje zdravlje i zivot, a ona zna sta treba da uradi. Sve joj je receno, sve zna, neka izvoli da se izvlaci iz sranja i mijenja svoj ugovnani zivot, pomoci cu joj samo ako zatrazi.

Kazes da je pocela sa 20 godina da se drogira. Znaci nije bila dijete, znala je sta radi. Ti zato nimalo se ne trebas osjecati odgovornom! A zasto je i kako pocela i sa kim, to zna samo ona. Vrlo mi je cudno sto nece da prizna da ima problem sa drogom, a istovremeno tebe krivi za to! Skroz nelogicno, zar ne?

Tako moja Jadranka, ne daj se i misli vise na sebe, sve ce biti dobro, dace Bog!

Pozdravljam te....
Sto me ne ubi, ucini me jacim!
Ziv pas vrijedi vise nego mrtav lav!
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Post by jana »

Ima puno kontraverznosti u svakom kontaktu sa ovisnikom.Oni zive iluziju,a mi realnost.Ona sebe ne vidi kako izgleda realno.Kod nje je samo trka i forma.Zalosno je sto u okruzenju u kome sam nema tkz.normalnog feed back socijalnog okruzenja.Kad sam zivjela u Bosni,nasao bi se neko ko bi pijanom covjeku rekao,da se ljulja,da ce pasti prelazeci ulicu.Ovdje toga nema.To je samo jedan primjer.
Ja sam smatrala da mi je duznost reci ,kao roditelj,svojem djetetu,da nesto nije u redu sa njenim ponasanjem i postupcima.Da treba traziti pomoc.Ostavljala bih brojeve telefona na nocni ormaric uz njen krevet,ali sve je bilo uzalud .Zeljna sam svoga djeteta,Stelamaris,ali sam odlucila,kako i sami rekoste,odmaci se i brinuti o sebi.Nekad proguram dan bolje,nekad mi sve mlade djevojke na ulici lice na nju,pa se instiktom okrecem,sve bebe lice na moju unuku...I tako...
Hvala SWE na preporuci za dobru knjigu.Uzgred,citala sam i sama Danijela Golemana i njegovu Emocionalnu inteligenciju.Vrijedna paznje.Predobra.
Hvala na javljanju,Stelamaris,cuvajte se i Vi.Valja nama hrabro nositi ve ovo.Valjda ce vrijeme donijeti neku promjenu.Uvijek citam Luku,sapitr 15 iz Biblije.Kad se vrati izgubljeni sin,Otac ce biti sretan.Pozdrav!
User avatar
STELAMARIS
Posts: 80
Joined: Wed May 30, 2007 11:22 am
Location: Vogosca

Post by STELAMARIS »

jadranka simic wrote:Ima puno kontraverznosti u svakom kontaktu sa ovisnikom.Oni zive iluziju,a mi realnost.Ona sebe ne vidi kako izgleda realno.Kod nje je samo trka i forma.Zalosno je sto u okruzenju u kome sam nema tkz.normalnog feed back socijalnog okruzenja.Kad sam zivjela u Bosni,nasao bi se neko ko bi pijanom covjeku rekao,da se ljulja,da ce pasti prelazeci ulicu.Ovdje toga nema.To je samo jedan primjer.
Ja sam smatrala da mi je duznost reci ,kao roditelj,svojem djetetu,da nesto nije u redu sa njenim ponasanjem i postupcima.Da treba traziti pomoc.Ostavljala bih brojeve telefona na nocni ormaric uz njen krevet,ali sve je bilo uzalud .Zeljna sam svoga djeteta,Stelamaris,ali sam odlucila,kako i sami rekoste,odmaci se i brinuti o sebi.Nekad proguram dan bolje,nekad mi sve mlade djevojke na ulici lice na nju,pa se instiktom okrecem,sve bebe lice na moju unuku...I tako...
Hvala SWE na preporuci za dobru knjigu.Uzgred,citala sam i sama Danijela Golemana i njegovu Emocionalnu inteligenciju.Vrijedna paznje.Predobra.
Hvala na javljanju,Stelamaris,cuvajte se i Vi.Valja nama hrabro nositi ve ovo.Valjda ce vrijeme donijeti neku promjenu.Uvijek citam Luku,sapitr 15 iz Biblije.Kad se vrati izgubljeni sin,Otac ce biti sretan.Pozdrav!
Jadranka zdravo,

Da ti se licno javim. Cuj, vidjela sam neke tvoje postove na drugim temama i vidim da se polako stabilizujes. Znam da ti je tesko, pocetak je uvijek tezak, ali je i za tebe i za mene najbolje (po mom misljenju) udaljiti se od nasih kcerkica. Evo kod mene to za sada pali. Mi majke mislimo da moramo nad njima bdjeti do ne znam kad. Pa one su dobro punoljetne, neka se pogledaju u ogledalu i vide dokle su stigle.

Zasto, moja Jadranka, da se toliko trosimo na njih, kad to nema nikakvog efekta, cak i suprotno, ponizavaju nas i prigovaraju sto nismo vise ucinili? Jer to treba da umremo za njih, da one puste 2-3 suzice i nastave kako hoce?

Ne dam svoj zivot, svoje zdravlje i dusevni mir ni za koga vise na ovom svijetu! Sta ako se razbolim, padnem na postelju, sipak ce se ona za mene brinuti. Moja je savjest mirna, ucinila sam sto sam mogla i koliko sam mogla u datim okolnostima za nju i cak mnogo vise nego sto je trebalo. I ja sam pravila greske u zivotu, ali ne dozvoljavam mojoj kcerci da to upotrebljava kao izgovor za drogiranje! Moje greske su samo moje, ja sam za njih vec podobro platila!

A onaj ko se drogira i hoce da se drogira naci ce razlog i izgovor u svakoj banalnoj sitnici. Negdje na ovom forumu neko je rekao ovako otprilike (kako razmisljaju drogerasi):

- 'Danas je ruzan dan, lose vrijeme, moram da se popravim sa dopom, hocu da budem raspolozen i veseo!'

- 'Uh, sto je danas lijep dan, sve mi fino, ali ja hocu da mi bude jos ljepse pa zato moram da uzmem drogu!'


Mislim da si me razumjela. Ne daj se, budi jaka i gledaj sebe, sve ce biti dobro, Bog ce nam biti na pomoci!

Onu knjigu 'EMOCIONALNA INTELIGENCIJA' sam prije vise godina procitala, odlicna je. Inace ja svaku knjigu citam vise puta, a posto ovu nemam, uzecu je iz biblioteke da je ponovo procitam. Sad trenutno cituckam (ova se knjiga moze cituckati) knjigu 'KLNJIGA ZIVOTNIH ZAKONA-iz cijelog svijeta' od John Marks Templeton-a. Odavno nisam srela taku izvanrednu knjigu, a kako puno volim dobre knjige, one mi same dolaze, u to sam sigurna.

Mnogo te pozdravljam!
Sto me ne ubi, ucini me jacim!
Ziv pas vrijedi vise nego mrtav lav!
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Post by jana »

Sve je kako kazete,Stelamaris.Ja sam vec bila bolesna,dugo,jako dugo i niko,bas niko nije mi prisao za to vrijeme.Sada,kada sam bolje,gotovo dobro,hvala Bogu,desi mi se da me ljudi gledaju kao da sam izasla iz mrtvih.Ne pristajem na obnavljanje kontakata,jer me iskustvo navelo da zakljucim da ljudi koji su me zaobilazili kad sam bila lose,i nisu vrijedni vise moje paznje.Medju tim ljudima,ima,zamislite ,i roditelja cija su djeca ovisnici.To ne mogu da razumijem.Valjda nismo svi spremni otvoreno govoriti o nasim emocijama,o nasim bolestima,pa sta ce mi onda formalni kontakt sa takvim ljudima?
Da imam neku moc,vlast,radila bih na tome da se sva pozitivna ljudska energija utrosi na borbu protiv dilera i rata.Prvi ubijaju ljude tiho ,neprimjetno,polagano,i zato su opasniji.Perfidniji.
Hvala na javljanju i drzite mi se.
User avatar
joesspappa
Posts: 775
Joined: Mon Sep 18, 2006 6:15 pm
Location: Beograd
Contact:

Post by joesspappa »

jadranka simic wrote:
Ne pristajem na obnavljanje kontakata,jer me iskustvo navelo da zakljucim da ljudi koji su me zaobilazili kad sam bila lose,i nisu vrijedni vise moje paznje.
Ovo potpisujem.

Gospodjo, to sa chime se vasha cerka igra nema nikakve veze sa vama. Sa moralom uopshte. To je "djavo u prahu'. On nema ni glavu ni rep. Samo Djavo koji juri Samo zrtvu. Koja usled svog pada morala bilo koje vrste tone u kandze tog zla. moze se desiti i bez ikakvog povoda, bez ichije greshke... meni je na pocetku lechenja neko rekao da ne trazim razlog... koji god da je, sam po sebi je egocentrichan i sebichan. Ja sam nazalost tupio glavu mesecima i doshao do zakljuchka shta me je navelo da uzmem prvi put.

Vladeta Jerotic je davne 1974 godine napisao sledecu definiciju bolesti zavisnosti koja glasi
"SVAKO SREDSTVO ILI CAK SVAKO DELANJE KOJE NE ODGOVARA VISHE SVOM CILJU I SMISLU, POSTAJUCI OVAKO SAMO SEBI SVRHA, POCETAK JE NARKOMANIJE"

Dok vi, ne mislim samo na vas, nego svi vi suovisnici, lupate glavu kako cete i shta cete, mi deca sa kolodvora ZOO guramo prste u ushi i radimo shta nam je volja. I dokle tako!? Dok nam se ne smuchi takav nachin zivota. Ili dok ne dodje pred sam kraj istog. A shta dalje... opet ista letargija i tupljenje mozga da li mozete neshto uchiniti. Ili josh gore zashto niste!?
OldSchoolWinner wrote: Ovde ima ljudi koji su se patili godinama zbog istog problema i na kraju izvojevali pobedu. Ne, nisu slushali ostatak sveta, vetj su u svakom trenutku mislili jedno o drugome i razgovarali, sabijali probleme u tjoshak i na kraju ih pobedjivali. Za DEMONA, zrtvina vetj skrshena moralna snaga jeste starter, ali je daleko od snage koja je potrebna za pobedu nad njim. Dakle jednom komanu koji reshi, konachno reshi(bez obzira koliko je puta gubio bitku) da se izbori protiv DEMONA, na prvom mestu mu je potrebna podrshka najblizih ljudi oko njega. Ljudi koji mu neshto znache.
Ako mislite da mozete da se izolujete od problema, svaka chast... mada mislim da je to laz... Morate pokazati jaku volju da se suochite sa celim svetom ako treba... za dobrobit vas, vashe cerke, unuke i porodice... jednom za svagda presecite.
Ili je pustite da vam sama dodje, posle ko zna koliko pokushaja. Zatvorite je sa svih strana... da oseti zid... hladan zid... toliko hladan da ce prici sama da se ogreje... Vama, svojoj majci i njoj, onoj kome je ona majka...
Ili pak sa druge strane uchinite sve shto umete da je na shto brzi nachin naterate da to uchini... da izadje iz ropstva supstance... da postane slobodna...

Nadam se, a zelim i njoj i vama i unuchici vashoj sve najbolje...
Lako je prutu da se sokoli, dok bije decu njega ne boli.
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Post by jana »

Tako i cinim Joespapa.Bas, sto nas ne ubije to nas ojaca.Drugo rjesenje ne postoji.Hvala Ti na javljanju.Ja sam citala tvoju pricu.Vjeruj mi,ojacat ces poslije sve ove kusnje sto te snasla.Idemo dalje.Rad na sebi,ovo je samo etapa.Sutra je novi dan.Sto stavis u ovo danas,otvorit ce put za ono sutra.Ono zrno cemera u nasem srcu,nakon izgubljene bitke,zna da bude velika pokretacka snaga,jer,rat nije zavrsen.Govorim u simbolima,i mislim da ti to mozes razumjeti.Pozdrav!
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: Pozdrav svim suovisnicima

Post by jana »

Danas je lijep dan u mojem okruzenju.Priroda se igra bojama jeseni.Mojoj je unuci godina i pet mjeseci,a ja ne mogu da je vidim,ne mogu da se igram sa njom,da setam i nosim je kao i svaka baka na svijetu.Ne mogu i to me boli.Sa prisustvom droge,prestade zivot i nastade agonija trajanja za mene.Na jednoj strani mislim na moje dijete,a na drugoj, na njeno dijete.Kako bih voljela napraviti pitu i nahraniti je.Nahraniti ih obavije.Raskomotiti ih,da se valjuskaju na seciji i igraju,da su zasticene i sretne.Da su zdrave,ciste,site...O,Boze,samo mi daj snage u ovom mojem cekanju.
Post Reply