Subjektivni doživljaj

[raskorak]

Coko, ti si to rekla meni, a rajo komentariše Rentona!

Jes' da se znamo, čak su nam i pseudonimi na R, ali razlika postoji, bar jedno 10cm (mislim na visinu)

[cokapeace]

UPRAVO SAM VIDELA SORY,JOŠ NI JUTARNJU KAFU NISAM ŠUTNULA U SEBE......PA NARAVNO DA SE NA TEBE ODNOSI!!!


SAMO MI OVI NICKOVI PRAVE MUKU(EVO PITAJ jOESPAPPA-VALJDA SAM DOBRO NAPISALA...NJEGA SAM " SKRATILA" NA "PAPPA"...)muke žive i sa tastaturom i sa mozgom...šta ćeš...

Ne ljutiš se jer da?!


P.S. "rekla" i uvek ću da ti kažem-cepaš sa pisanjem...samo nastavi!!!

[Sathya Sai Baba]

brother,nishta sem toga nije stwarno!poshtujem ja sai babu,i mnogo ga chitam...ali heroin je heroin...
welcome

poz

Mnogi narkomani čak i odlaze kod Babe ( u hram, u puttaparthi) ali naravno nije to dovoljno.
Ima tu i tamo slučajeva gdje uz njegovu pomoć ovisnici pronađu izlaz. ali to je rijetko.


Svakog poslijepodneva u “Caffe Prince” u malom južnoindijskom selu Puttaparthi, gdje živi čuveni prorok neobičnih moći Sai Baba, dolazio je teturajući jedan mladi Nepalac tibetanskog porijekla. Na očima je imao tamne naočale, bio je odjevel u “jeans” i odlično govorio engleski jezik. Imao je 26 godina, a potjecao je iz bogate nepalske porodice trgovaca dragim i poludragim kamenjem. Radilo se o teškom ovisniku o heroinu, kojeg su tretirali svim mogućim zamjenama za opaku drogu. Uz to što je bio neprekidno drogiran do te mjere da je jedva izgovarao rečenice, bjeloočnice su mu bile potpuno žute. Šake su mu bile natečene, a u trbuhu mu se skupljala voda. Očito se radilo o težem obliku hepatitisa. Kako se to u žargonu kaže, žila više nije ni imao. Želio je razgovarati o svom problemu, dapače mene je pitao kako da se riješi suvišne vode iz organizma. Lijekove nije uzimao, jer su sve specijalizirane klinike odustale od toga da ga iščupaju iz kandži heroina, a ni on više nije želio ništa poduzimati. Dao sam mu nekakakv diuretik, a tada sam saznao da ga prati njegov brat sa suprugom. Čovjek je bio čista suprotnost svom zabludjelom bratu i stalno mu je pokušavao pomoći. Zato ga je i doveo do Sai Babe, sve u nadi da će se dogoditi čudo i momak ostaviti ono što je za njega postalo jače od svakog boga. Čudo se nije dogodilo i Nepalac je na samu Novu godinu hitno prebačen u kliniku nedaleko Madrasa, gdje će na njemu provesti ono što su zvali “detox”, odnosno bar će mu privremeno očistiti organizam i dovesti ga u red kako bi mogao do smrti nastaviti samoubilačkom praksom.

Sve je to promatrao i Amerikanac, tada 60-godišnji Paul Caudell, koji je ovdje živio četiri godine, odmarajući se u indijskoj provinciji od svog, blago rečeno, uzbudljivog života. Od bogatog braka na Manhattanu i opijanja u skupim njujorškim klubovima do šefa muškog kupleraja u Bangkoku, to je ukratko Paulova priča. Živio je više godina i u Meksiku, ali je o seksualnom i narkomanskom podzemlju najviše naučio kada je podvodačio muške prostitutke u glavnom gradu Tajlanda. Njegovo je stručno oko odmah registriralo stupanj do kojeg je Nepalac zaglavio s heroinom. “Ništa od toga”, komentirao je kratko, “i moj prijatelj iz Italije je ovamo dolazio 20 godina, ne bi li Sai Baba učinio čudo i oslobodio ga heroina. Sada je u teškom fizičkom stanju, ali heroin ne može napustiti. Sve što je poduzimao nije dalo nikakve rezultate. Tu je potrebna nadljudska volja, ili situacija “biti ili ne biti”, kao onda kada si na robiji: možeš se okaniti heroina ili, ako hoćeš, umrijeti. Upravo je nevjerojatno kolika je moć te droge kada se jednom zakvačite na nju. Kakav je to pakao znaju samo oni koji su ga vidjeli...”.

http://209.85.135.104/search?q=cache:-o ... cd=2&gl=hr