Forum za podršku u oporavku

Evo, da vam se javim..
Ovaj moj u međuvremenu, što nisam pisala je dobio posao..
I to je super, on je naime i pored narkomanije završio fakultet, što mi je jako zanimljivo..
Za neko vrijeme odlučio je da se neće liječiti od hepatitisa, upravo radi tog posla..
Međutim, u posljednje vrijeme je sve nervozniji, kao da me gura od sebe..
Sumnjam li..?
O, da..
Nego me zanima, da li i nakon i više od godine apstinencije, bivši narkomani imaju privremene loše periode ili ajmo reći krize, odnosno da li osjećaju potrebu za drogom..
Inače, on se ne 'smije' vratiti narkomaniji, zdravlje mu je narušeno, a već je i dosegao ono dno koje svaki narkoman valjda dotakne prije nego prestane..

Jednostavno, tri dana je prenježan, a onda jako nervozan..
Joj, znam što će te mi reći..

Loreta wrote:Jednostavno, tri dana je prenježan, a onda jako nervozan..
Joj, znam što će te mi reći..

Cuj Loreta,

nemoj se previse zamarati kad vidis da on promjeni raspolozenje. I ljudi koji nikad nisu ni omirisali alkohol ni dop, znaci cijelog zivota su O.K. povremeno izgube zivce i mijenjaju raspolozenje. Pa sve je to za ljude! Ne moze covjek stalno biti nasmijan i stabilan, onda bi bio robot, a ne covjek od krvi i mesa!

Divim se tvom momku koji je sve to uspio da postigne u zivotu pored dopa koji ga je vukao u pakao, borio se, fakultet zavrsio i evo kako ti kazes, nasao posao. To je za svaku pohvalu.

Ti budi uz njega, bices mu oslonac a i on tebi, jer svako treba neciju pomoc u bilo kojoj formi. Mislim da me razumijes.

Zelim vam oboma svako dobro i njemu narocito da se izlijeci od hepatitisa!

Pozdrav....

Evo javljam se nakon dužeg vremena..
Nije mi bilo lako i sad mi je strašno teško, ali ja sam na rubu da odem od njega..
Nije bio na drogi, ali je stalno navečer pijan..
Ubija se alkoholom..
Ja ustvari ne znam kako da mu pomognem..
Svjesna sam da on ustvari nije čist..
Čitala sam po forumu i vidjela da neki narkomani posežu za alokoholom, ali kako se izvuči iz toga..?

Loreta wrote: Nije mi bilo lako i sad mi je strašno teško, ali ja sam na rubu da odem od njega..
Nije bio na drogi, ali je stalno navečer pijan..
Ubija se alkoholom..
Ja ustvari ne znam kako da mu pomognem..
Svjesna sam da on ustvari nije čist..

I ja sam isto u takvoj situaciji, ustvari skoro da otvaram vrata i izlazim lagano.. kuliram.. ne znam u kakvoj ste vezi, zajeb osjecaje oni svakako znaju da nestanu odjednom a mi ostanemo zaglavljeni.. svaku vecer pijan kazes ubija se - tj. ne mozes s njim normalno pricati niti ista jer je on u opijenom stanju, niti ozbiljnu temu otvoriti, osjecat ces se glupo jer opijena osoba samo lupeta gluposti i smije se i prosipa izljeve njeznosti.. ne zelim nista konkretno reci ali to treba napustiti bar ako mislis nesto ozbiljno... vremenom ces skontati, lagano prati situaciju.. ako ti je tesko otici mogu ti reci da stanes i pogledas kolika ce teznja tog odlaska bit vrijedna za 10 minuta, 10 dana, 10 mjeseci ili 10 godina??? ako se vrijedi boriti toliko onda se bori.. samim opijanjem on se i dalje bori da ne poklekne, alkoholom razbija depru koja ga vuce drogi, kazes da si svjesna da nije cist ali opet si tu drze te osjecaji, cuvaj se osjecaja... s njim mozes otvoreno pricati ako on to zeli i u krajnje napraviti ultimatum ti ili alkohol.. svaka osoba koja osjeca nesto prema nekome ucini sve da zadrzi kraj sebe ljude i stvari koje voli (to sama po sebi znas samim tim sto zelis njemu da pomognes).. pozz

pocetak tvoje price je mnogo slican pocetku moje price.odnosno mog odnosa prema mom decku na pocetku nase veze.
uz istu podrsku okoline,prijatelja, na koju si ti naisla ovdje.
gotovo identicnu podrsku u smislu bivsi ovisnik treba djevojku poput tebe, povjerenje, podrsku ....sve to stoji.
moj decko je napravio recidiv dopom.
sad mi isti prijatelji govore , bjezi od njega, sta vidis ili volis u njemu...on da tebe voli ne bi se drogirao ne bi mu trebala droga da je zadovoljan sa tobom.itd
ja sam se osjecala: ja sam kriva,ja nisam bila za njega niti njemu dovoljna niti djevojka koja je mogla da ga pogura da izdrzi i bude cist,pa dalje :postavljala sebi pitanja kako da mu pomognem da se opet skine ,kako da mu pomognem da se lijeci i slicno,sve ti ovo pisem da si na vrijeme u svojoj glavici slozis kockice i nikako da si dozvolis da se osjecas ili postavis kao ja.(ne kazem da to radis,ja sam se tako nekako osjecala )
jer sam shvatila niti sam odgovorna za njegovo drogiranje,niti apstinenciju niti recidiv.
e sad kad sam ti se izjadala ,hocu ti reci da i alkohol vodi ka zamjeni jedne ovisnosti sa drugom,a da je bit lijecenja,zaljecenja...nauciti zivjeti bez icega ,a da je to opet proces koji dugo traje i proces gdje ovisnici kad im zaskripi treba da traze pomoc,nikako da se samolijece alkoholom,duvanjem i slicno.
niti da razmisljaju na nacin...moze sve samo da nije dop.
mislim da nikako nije zgoreg da tvoj decko potrazi pomoc u vidu savjetovalista, AN ( vidjeces vec dosta o svemu pise na forumu) a i posavjetovace te vec neko od ljudi sa foruma.

E, hvala vam cure..
Pokušat ću pričati s njim, nagovoriti ga da potraži pomoć, jer on za sad smatra da ni nema problema do god droga nije u igri..
Što uopće nije istina, samo on ne vidi, ne želi vidjeti..
Istina je da ljudi koji su me podržavali, sad mi govore da bježim..
Kao da je lako isključiti osjećaje..
Ono čega me sram, je da kad sam pomislila da ga napustim, osjetila sam se ogromnom kukavicom..
Osobom koja bježi, a bojim se da baš ti neki problemi i moje inzistiranje da potraži pomoć ne natjeraju ga da opet potone u taj pakao..
Jer stvarno mi se čini da je mali korak od alkohola do ponovnog uzimanja droge..

To njegovo opijanje je samo zamena supstanci...
Sad više nije dop nego alkohol.... a za vrlo kratko vreme će se opet vratiti na dop!

Čuvaj se, izvagaj dobro da li možeš da ostaneš pored njega ili ne...samo na tebi je odluka..
Pozz!

Loreta wrote: Ono čega me sram, je da kad sam pomislila da ga napustim, osjetila sam se ogromnom kukavicom..
Osobom koja bježi, a bojim se da baš ti neki problemi i moje inzistiranje da potraži pomoć ne natjeraju ga da opet potone u taj pakao..
Jer stvarno mi se čini da je mali korak od alkohola do ponovnog uzimanja droge..

e draga,upravo to sam ti i htjela reci..nastoj si stvari postaviti tako, da se ne osjecas tako kako se sad osjecas.
ja sam se identicno tako osjecala ,ostala sam i nisam napravila nista.
pazi,ti nisi kukavica niti ako odes (niko i nista ti ne moze,niti smije zamjeriti ako svoj zivot ne vidis pored ovisnika ).
ja sam,ponavljam,ostala uz njega,nisam mogla iskljuciti emocije,niti ih sad mogu iskljuciti,niti ih zelim iskljucivati ,moja odgovornost je da naucim da kontrolisem reakciju na emocije,da odreagujem na pravi nacin.zbog toga sam i dosla na ovaj forum,toliko sam se uplela u sve to,toliko zbunila, da nisam znala kako da se postavim niti prema sebi ,najmanje prema njemu.
i slobodno ti mogu reci i stojim iza toga.
ti nisi odgovorna za njegovo opijanje,nisi odgovorna za njegovu apstinenciju,nisi odgovorna niti ako napravi recidiv dopom.
najdragocjeniji savjet ja sam dobila ovdje na forumu.
covjek sve, ali sve radi zbog sebe.
moj decko se drogira zbog sebe.
ja sam sa njim ostala zbog sebe.
primarno ,nisam imala "muda" ostati ,sama,bez ljubavi,paznje,njegovog prisustva.( sad mi je vec omiljena pjesma "podsjeti me sta to bjese ljubav" ),
a da te ne gnjavim.

Najgore je kada se sami osjecamo krivi, kad sami pomislimo na to da napustamo nesto i da se oni sutra opet na vrate na dop, prva pomisao koja nam pada na pamet je ta da je to zbog nas da smo ih napustili a oni nam vjerovali(u ovom slucaju pricam o tebi i o sebi), ja mislim da oni kad se skinu sa droge traze nekoga misleci da je to jedini nacin da ostanu str8, da ih ljubav, zajednistvo i brak mogu spasiti (sto sam i cula u dosta str8 slucajeva).. to je najveca zabluda, spasiti ih moze samo njihova promjena razmisljanja i pravo drzanje odluke sto zele biti, sto zele ucinit od sebe, najlakse se prepustiti i reci "ja to ne mogu" ja ne mogu vise", moze svak mogu i ja, mozes i ti, moze i on, ponekad jedino sto nam preostaje je razgovor, dalje ne mozemo nista, nisu drvo da mozemo od njih otkinuti ono sto ne valja, da ih mozemo premjestiti na drugo mjesto da rastu, niti ih mozemo sasjeci do korijena.. ljudi su kao i mi, mozemo ih jedino potaknuti i biti duhovna podrska.. drzi kolko tolko odstojanje jer ponekad do pada djeli nas samo centimetar.. zivot se moze zivjeti i sa boli i sa srecom... svi mi nosimo u sebi nesto sto nas boli ali to je dio nas koji smjestimo ondje gdje nas najmanje iritira.. puno vremena i snage treba ex-ovisnicima da pocnu normalno zivjeti, i to zivjeti sa osjecajem koji ponekad probudi zelju za dopom.. pozz