Posted: Thu Sep 20, 2007 11:41 am
Roditelji su poceli da idu na sastanke roditelja (ovisnika) i ja sa njima i bilo nam je mnogo lakše.Shvatili su da nisu jedini roditelji koji imaju problem ovisnosti u kuci i konacno sebi priznali da moraju nesto uciniti radikalno i da je njihov sin NARKOMAN!
U augustu smo odlucili da ga izbacimo iz kuce, jer je to bio jedini nacin da ga dohavizamo i vratimo u stvarnost.Jedno vece dosao je kuci oko 23 sati, kad moj tata: "E Bogami sine, posto ti neces sebi da pomognes, ja hocu sebi, pa zato daj mi kljuc i evo ti tvoja torbica stvari, papiri, imas 28 godina, radis pa hajd ti sine u podstanare, ves si odavno trebo samostalan biti"!!!!!On se zijanio, ali i sutio, uzeo stvari i preko vrata.Mi smo bili budni cijelu noc i naradni sedam dana nismo spavali, a kada bih ga vidjeli na ulici samo bi se pozdravili, a srce je venulo i cijepalo se, ali znali smo i vjerovali da je to jedini nacin da mu pomognemo.U tih 7 do 10 dana culi smo za zajednicu Cenakolo, za kolokvije u Mostaru i nadali smo se da ce nekada uci u nju.
Sa B je situacija postajala sve teza, postao je nepodnosljiv, bolestan, ljubomoran, psihicki me maltetirao, osudivao mog brata, tako da mi je pukao film i prekinuli smo krajem augusta, zauvijek, zauvijek!!!
Brat je dosao poslije 10 dana, prljav, nadrogiran, gladan, i molio da ga primimo i da ce na sve nase zahtjeve pristati i da ce se lijeciti.
U septembru smo otisli prvi put u Mostar, a u decembru je otisao u zajednicu Cenakolo.Period pripreme je bio tezak, on je bio nepodnosljiv i nismo vjerovali da ce otici.Ali eto Bog pokazao pravi put, došli su pravi ljudi u naš život i sve je dobro prošlo.
Bio je u Zajednici 3 godine i 5 mjeseci, bio je toliko dobar i odgovoran, uradio je puno na sbi, rijesio se strahova i kompleksa.Sada je u Sarajevu, već 1 godinu i 6 mjeseci, završio je terepiju interferona, negativan je, imao posao, djevojku, a nadam se da ce se uskoro oženiti, da ce biti živ i zdrav još dugo godina, ako Bog da.
I tako vam je to, U SVAKOM TUNELU IMA MALO SVETLOSTI,treba se nadati i boriti citav zivot, bez obzira da li smo ovisnici ili ne, mada ja mislim da je svaki covjek ovisan o nečemu i najteže je u životu biti realan, i biti u zlatnoj sredini!!!
nastavljam uskoro
U augustu smo odlucili da ga izbacimo iz kuce, jer je to bio jedini nacin da ga dohavizamo i vratimo u stvarnost.Jedno vece dosao je kuci oko 23 sati, kad moj tata: "E Bogami sine, posto ti neces sebi da pomognes, ja hocu sebi, pa zato daj mi kljuc i evo ti tvoja torbica stvari, papiri, imas 28 godina, radis pa hajd ti sine u podstanare, ves si odavno trebo samostalan biti"!!!!!On se zijanio, ali i sutio, uzeo stvari i preko vrata.Mi smo bili budni cijelu noc i naradni sedam dana nismo spavali, a kada bih ga vidjeli na ulici samo bi se pozdravili, a srce je venulo i cijepalo se, ali znali smo i vjerovali da je to jedini nacin da mu pomognemo.U tih 7 do 10 dana culi smo za zajednicu Cenakolo, za kolokvije u Mostaru i nadali smo se da ce nekada uci u nju.
Sa B je situacija postajala sve teza, postao je nepodnosljiv, bolestan, ljubomoran, psihicki me maltetirao, osudivao mog brata, tako da mi je pukao film i prekinuli smo krajem augusta, zauvijek, zauvijek!!!
Brat je dosao poslije 10 dana, prljav, nadrogiran, gladan, i molio da ga primimo i da ce na sve nase zahtjeve pristati i da ce se lijeciti.
U septembru smo otisli prvi put u Mostar, a u decembru je otisao u zajednicu Cenakolo.Period pripreme je bio tezak, on je bio nepodnosljiv i nismo vjerovali da ce otici.Ali eto Bog pokazao pravi put, došli su pravi ljudi u naš život i sve je dobro prošlo.
Bio je u Zajednici 3 godine i 5 mjeseci, bio je toliko dobar i odgovoran, uradio je puno na sbi, rijesio se strahova i kompleksa.Sada je u Sarajevu, već 1 godinu i 6 mjeseci, završio je terepiju interferona, negativan je, imao posao, djevojku, a nadam se da ce se uskoro oženiti, da ce biti živ i zdrav još dugo godina, ako Bog da.
I tako vam je to, U SVAKOM TUNELU IMA MALO SVETLOSTI,treba se nadati i boriti citav zivot, bez obzira da li smo ovisnici ili ne, mada ja mislim da je svaki covjek ovisan o nečemu i najteže je u životu biti realan, i biti u zlatnoj sredini!!!
nastavljam uskoro
jedva skontah ko je ema, a znam da mi je poznato.