hello
subutex je ok ali da li on to radi na svoju ruku ili dobiva preko doktora i terapije? Da li je dovoljno jak za 21 dan terapiju ili bi za njega bilo bolje da se stabilizira na necemu? U svakom slucaju ako je vec poceo sa njime, obvezno se potrudi da doktori budu uz njega i nek ga oni vode i upucuju i prate kroz lijecennje. Pretpostavljam da ove druge tablete uzima za spavanje, ako je od doktora i dozirano onda je kao ok na pocetku ali da li bas ta tableta? ne znam i ne usudim se nista reci
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
Ja sam terapiju pocela prije godinu i po i to s metadonom. U nekih 8 mjeseci sam s 50mg dosla do 25mg i u decembru sam pocela sa subutex-om. I, to s 8mg, znaci 4 tablete sto je prilicno velika doza no ujedno je i normalna doza pogotovo za prvi period kad je potrebno da si potpuno pokriven i dobar pa da ti nista ne fali, ni fizicki ni psihicki. Kazali su mi da s smanjivanjem doze mogu poceti kad mi se tijelo malo navikne na njega, znaci nakon par mjeseci. Od kad sam pocela smanjivati dozu smanjujem svaki mjesec po 2mg tj. jednu tabletu idem dolje i evo me na 1mg tj.pola tablete.
E, sad, jako je bitno imati povjerenje u doktore i nista ne raditi na svoju ruku (red dopa, red suba). Imati redovite testove. Raditi. Ne vidjati stare frendove i dilere. Imati osobu poput tebe, koja ce te podici i pogurati kad se zapne i imati cilj. Znaci, odluka, hocu ok i normalan zivot i nista drugo me ne zanima. Imati cilj i ne gubiti ga ispred ociju. Znati ko ti je bitan u zivotu, ti, djeca ili roditelji, brat, sestra. Imati job, ustajati, raditi, dobiti lovu, plataiti racune, kupiti dragome lijepi poklon za rodjendan.
Subutex je jako, jako dobra lijek ako mu das sansu da odradi svoj posao. subutex je dobra za one koji ne uspijevaju s kucnim skidanjem, ili terapijom od 21 dan ili nakon neuspjesnog skidanja (kao sto je njegov slucaj)
E, sad, jako je bitno imati povjerenje u doktore i nista ne raditi na svoju ruku (red dopa, red suba). Imati redovite testove. Raditi. Ne vidjati stare frendove i dilere. Imati osobu poput tebe, koja ce te podici i pogurati kad se zapne i imati cilj. Znaci, odluka, hocu ok i normalan zivot i nista drugo me ne zanima. Imati cilj i ne gubiti ga ispred ociju. Znati ko ti je bitan u zivotu, ti, djeca ili roditelji, brat, sestra. Imati job, ustajati, raditi, dobiti lovu, plataiti racune, kupiti dragome lijepi poklon za rodjendan.
Subutex je jako, jako dobra lijek ako mu das sansu da odradi svoj posao. subutex je dobra za one koji ne uspijevaju s kucnim skidanjem, ili terapijom od 21 dan ili nakon neuspjesnog skidanja (kao sto je njegov slucaj)
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
idem redovito.Bas sam bila prosli tjedan kad mi je bio 17 tjedan no beba se toliko vrtila i radila poze da nismo vidjeli sta je pa se nadam da 06.08. ce biti raspolozen za lijepe slike 
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
gledam datum, dugo nisam pisala ali vas pratim...
kod nas nista novo, sve po starom i jos gore. i dalje 5 dana ok pa recidiv.kad razmislim tako je vec skoro godinu dana.on kaze da je to borba?! mozda jeste ali ne prava i ne na pravi nacin inace bi bilo rezultata, bio bi cist.cini mi se da sve sto sam uradila za ovo vrijeme bilo je pogresno.on se i dalje drogira.ja sam uz njega,ne mogu da odem...volila bih da sam toliko hrabra da mu kazem "jbi se, ne zanimas me vise ni ti ni tvoj problem, kupim stvari, dijete i idem". i kazem mu to,ali ostajem...bojim se da, ako to uradim, napravicu gore. i ovoje gadno ali postoji i gore.mislim da sve dok je ziv ima sanse da se izvuce.
ipak strpljenje me popušta...zapostavila sa dijete, sebe,nemamo zivot samo pakao.
da li sam luda i budala,hrabra...znam samo da sam konfuzna ( kako kaze cokapeace) i imam jednu zelju DA ON BUDE OK,da sredimo zivot i zivimo normalno,da budemo sretna porodica.da li je to uopšte moguce poslije svega,ne znam.
jos uvijek se ne predajem.nadam se da ce konacno donijeti odkluku i sici sa "klackalice" na kojoj je vec mjesecima ( ovo je pravi izraz za njegovo stanje, a cit. Joesspappa ).
citajuci ispovijesti, vase postove, shvatam da je veliki broj vas nasao nacina i snage da se rijesi tog sranja, pa zivim u nadi i isčekivanju da će se to desiti i nama,tj, njemu.najgore je u svemu sto ga gazi vrijeme i sto je on sve gore i gore,normalno.
mozda je on u pravu kad kaze da je i ovo sto on radi borba ali se bojim da ce doci u situaciju da izgubi volju potpuno i da se prepusti...
mozda je sreca sto sam ja tvrdoglavi, rogati Ovan i ne predajem se lako.
kod nas nista novo, sve po starom i jos gore. i dalje 5 dana ok pa recidiv.kad razmislim tako je vec skoro godinu dana.on kaze da je to borba?! mozda jeste ali ne prava i ne na pravi nacin inace bi bilo rezultata, bio bi cist.cini mi se da sve sto sam uradila za ovo vrijeme bilo je pogresno.on se i dalje drogira.ja sam uz njega,ne mogu da odem...volila bih da sam toliko hrabra da mu kazem "jbi se, ne zanimas me vise ni ti ni tvoj problem, kupim stvari, dijete i idem". i kazem mu to,ali ostajem...bojim se da, ako to uradim, napravicu gore. i ovoje gadno ali postoji i gore.mislim da sve dok je ziv ima sanse da se izvuce.
ipak strpljenje me popušta...zapostavila sa dijete, sebe,nemamo zivot samo pakao.
da li sam luda i budala,hrabra...znam samo da sam konfuzna ( kako kaze cokapeace) i imam jednu zelju DA ON BUDE OK,da sredimo zivot i zivimo normalno,da budemo sretna porodica.da li je to uopšte moguce poslije svega,ne znam.
jos uvijek se ne predajem.nadam se da ce konacno donijeti odkluku i sici sa "klackalice" na kojoj je vec mjesecima ( ovo je pravi izraz za njegovo stanje, a cit. Joesspappa ).
citajuci ispovijesti, vase postove, shvatam da je veliki broj vas nasao nacina i snage da se rijesi tog sranja, pa zivim u nadi i isčekivanju da će se to desiti i nama,tj, njemu.najgore je u svemu sto ga gazi vrijeme i sto je on sve gore i gore,normalno.
mozda je on u pravu kad kaze da je i ovo sto on radi borba ali se bojim da ce doci u situaciju da izgubi volju potpuno i da se prepusti...
mozda je sreca sto sam ja tvrdoglavi, rogati Ovan i ne predajem se lako.
Freeda..iz kog si mesta..ako ti je Negotin iole "blizu" daću ti broj i adresu moje psihijatrice( i mog muža je ona skinula-nadam se-ovaj put za stalno 
)..uhvati ga pod ruku i zajedno pravac kod nekog dobrog psihijatra,udji sa njim-i stavite"sve karte na sto"-zajedno ste u ovome,pa zajedno treba i da izadjete iz toga...što se odlaska tiče-ja tu ne mogu da te posavetujem-nikad se ne povlačim,i blesavo verujem u bolje"sutra"..iako sam milion puta htela da pokupim malog i odem-to nikad nisam uradila-to je za mene bežanje-a ja ne bežim...ali ne kažem da i to ponekad nije najpametnije rešenje-.....
samo budi jaka...i probaj da se više posvetiš detetu i sebi-jer mu(veruj mi)nećeš nimalo pomoći ako i sama prsneš-to ti iz ličnog iskustva kažem
kissić
)..uhvati ga pod ruku i zajedno pravac kod nekog dobrog psihijatra,udji sa njim-i stavite"sve karte na sto"-zajedno ste u ovome,pa zajedno treba i da izadjete iz toga...što se odlaska tiče-ja tu ne mogu da te posavetujem-nikad se ne povlačim,i blesavo verujem u bolje"sutra"..iako sam milion puta htela da pokupim malog i odem-to nikad nisam uradila-to je za mene bežanje-a ja ne bežim...ali ne kažem da i to ponekad nije najpametnije rešenje-.....samo budi jaka...i probaj da se više posvetiš detetu i sebi-jer mu(veruj mi)nećeš nimalo pomoći ako i sama prsneš-to ti iz ličnog iskustva kažem
kissić
...I havent moved from the spot where you left me
This must be a bad trip
All of the other pills, they were different
Maybe I should get some help...PINK ~Just like a pilll~
This must be a bad trip
All of the other pills, they were different
Maybe I should get some help...PINK ~Just like a pilll~
Dvije stvari su mi upale u oko u ovom tvom posljednjem postu a to su:
1. kazes da sve sto si napravila u posljednje vrijeme je bilo pogresno jer se on i dalje drogira. Draga, ti mu se mozes i na trepavice popesti ali dok se on bude zezao biti ce i dalje tako, 5 dana ok pa zajeb. Ti nemas apsolutno krivicu u njegovom drogiranju i moras si izbaciti iz glave taj nacin razmisljanja jer stvarno grijesis. Ili je preslab, nije se odlucio za lijecenje, neozbiljan je, dobro mu je na dopu i ne zeli krenuti u tom smjeru bez obzira na tebe i bebu.
2. Tvoj prioritet u zivotu bi trebao biti i mora biti tvoje dijete, ni ti, ni on ni sv.Petar u sumi.
Zalosno mi je kad sam procitala da si zapostavila dijete i sebe i da vam je zivot pakao.
Ne znam koliko ti je stara beba no bez obzira na djeteovu mladost, oni su spuzvice i sve uspijaju, sve znaju, sve memoriraji u svega se sjecaju. Sigurno mozda jos ne razumije sve i zasto je mama tuzna ali to je i gore jer moze poceti vuci neke negaitvne emocije koje ce ga cijeli zivot pratiti. Gledaj prvo to dijete da ti sija s osmjehom svako jutro i svaki dan pa onda sve ostalo nek bude tvoj zadatak.
I da bi sve bilo kako ces, znaci sredjeni zivot, normalni zivot, sretna porodica sve ce to doci nakon njegovog lijecenja a do toad nista a koliko ce jos vremena proci do tada i koju ces cijenu platiti?
1. kazes da sve sto si napravila u posljednje vrijeme je bilo pogresno jer se on i dalje drogira. Draga, ti mu se mozes i na trepavice popesti ali dok se on bude zezao biti ce i dalje tako, 5 dana ok pa zajeb. Ti nemas apsolutno krivicu u njegovom drogiranju i moras si izbaciti iz glave taj nacin razmisljanja jer stvarno grijesis. Ili je preslab, nije se odlucio za lijecenje, neozbiljan je, dobro mu je na dopu i ne zeli krenuti u tom smjeru bez obzira na tebe i bebu.
2. Tvoj prioritet u zivotu bi trebao biti i mora biti tvoje dijete, ni ti, ni on ni sv.Petar u sumi.
Zalosno mi je kad sam procitala da si zapostavila dijete i sebe i da vam je zivot pakao.
Ne znam koliko ti je stara beba no bez obzira na djeteovu mladost, oni su spuzvice i sve uspijaju, sve znaju, sve memoriraji u svega se sjecaju. Sigurno mozda jos ne razumije sve i zasto je mama tuzna ali to je i gore jer moze poceti vuci neke negaitvne emocije koje ce ga cijeli zivot pratiti. Gledaj prvo to dijete da ti sija s osmjehom svako jutro i svaki dan pa onda sve ostalo nek bude tvoj zadatak.
I da bi sve bilo kako ces, znaci sredjeni zivot, normalni zivot, sretna porodica sve ce to doci nakon njegovog lijecenja a do toad nista a koliko ce jos vremena proci do tada i koju ces cijenu platiti?
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
hvala na odgovorima.
moja porodica trpi u tolikoj mjeri da beba cak i nije sa nama.kod mojih je roditelja vec nekoliko mjeseci i viđamo je svakih 10tak dana.djecak je star godinu dana. zbog situacije kakva jeste morala sam poceti da radim ranije,kad je bebi bilo set mjeseci. uglavnom, da skratim, sve to je podnosljivo (iako mi bebun uzasno nedostaje) ako cemo ostavriti cilj a to je da se on izljeci i da konacno pocnemo zivjeti normalan zivot.
shvatila sam da je sve na njemu, dala jos jednu priliku,ne znam koju u nizu, ali sad sam stvarno odlucna da ukoliko nastavi sa glupostima kraj je.
trenutno je cist, skida se,ovaj put nema ni subutexa, ne pokazujem mu emocije...ni ja ni njegovi roditelji.obavili su razgovor sa njim uz akcenat da sta god da izabere ( zivot ili narkomaniju) odluka je njegova i ne mpoze nikoga optuziti ili ocekivati nesto spektakularno.on je psihicki jako lose, mislim da su ga ova skidanja i ponovni recidivi doveli skoro do ivice nervnog sloma.u svemu mi samo jedno nije lose a to je da odbija strucnu pomoc.isao je ranije na psihotreapije, i ja sam isla sa njim i imao je srecu da naiđe na psih.koja je divna osoba i odlican ljekar ali on je razocaran jer je i poslije toga zavrsio na dopu.stvorila sam sliku da bi on sve to da ostavi ali bez velike zrtve.dok ne shvati suprotno znam da od lijecenja i normale nema nista.
sve je ovo moje pretresanje iz supljeg u prazno, ja ne mogu odluciti za njega i ne mogu se lijeciti za njega. ne znam ni zasto pisem ovo sve, u stvari bude mi lakse kad sa nekim podjelim...
cokapeace koliko ce nase odluke da ostanemo biti dobre ili lose po nasu djecu prije svega vidjecemo.mozemo se nadati najboljem.
suny, majcinstvo je najlepša uloga i daje osjećaj koji se ne moze prenjeti ni na papir ni iskazati rijecima.mene je uloga majke potpuno promjenila, zrelija sam, ne plačem za svaku glupost kao ranije,jaca sam.
nadam se da ce beba i tebi pomoci da se lakse boris sa svojim problemom, imaces jos jaci motiv. gojis li se? znas li pol?
hvala vam na podrsci,veliki pozdrav i poljupci.
moja porodica trpi u tolikoj mjeri da beba cak i nije sa nama.kod mojih je roditelja vec nekoliko mjeseci i viđamo je svakih 10tak dana.djecak je star godinu dana. zbog situacije kakva jeste morala sam poceti da radim ranije,kad je bebi bilo set mjeseci. uglavnom, da skratim, sve to je podnosljivo (iako mi bebun uzasno nedostaje) ako cemo ostavriti cilj a to je da se on izljeci i da konacno pocnemo zivjeti normalan zivot.
shvatila sam da je sve na njemu, dala jos jednu priliku,ne znam koju u nizu, ali sad sam stvarno odlucna da ukoliko nastavi sa glupostima kraj je.
trenutno je cist, skida se,ovaj put nema ni subutexa, ne pokazujem mu emocije...ni ja ni njegovi roditelji.obavili su razgovor sa njim uz akcenat da sta god da izabere ( zivot ili narkomaniju) odluka je njegova i ne mpoze nikoga optuziti ili ocekivati nesto spektakularno.on je psihicki jako lose, mislim da su ga ova skidanja i ponovni recidivi doveli skoro do ivice nervnog sloma.u svemu mi samo jedno nije lose a to je da odbija strucnu pomoc.isao je ranije na psihotreapije, i ja sam isla sa njim i imao je srecu da naiđe na psih.koja je divna osoba i odlican ljekar ali on je razocaran jer je i poslije toga zavrsio na dopu.stvorila sam sliku da bi on sve to da ostavi ali bez velike zrtve.dok ne shvati suprotno znam da od lijecenja i normale nema nista.
sve je ovo moje pretresanje iz supljeg u prazno, ja ne mogu odluciti za njega i ne mogu se lijeciti za njega. ne znam ni zasto pisem ovo sve, u stvari bude mi lakse kad sa nekim podjelim...
cokapeace koliko ce nase odluke da ostanemo biti dobre ili lose po nasu djecu prije svega vidjecemo.mozemo se nadati najboljem.
suny, majcinstvo je najlepša uloga i daje osjećaj koji se ne moze prenjeti ni na papir ni iskazati rijecima.mene je uloga majke potpuno promjenila, zrelija sam, ne plačem za svaku glupost kao ranije,jaca sam.
nadam se da ce beba i tebi pomoci da se lakse boris sa svojim problemom, imaces jos jaci motiv. gojis li se? znas li pol?
hvala vam na podrsci,veliki pozdrav i poljupci.