Heh....pa normalno da sam ima recidiva kolko 'oces. I sve ovo kroz sta ti prolazis sam imao i ja u svom zivtu. Ali vrlo brzo po mom dolasku u komunu, nestali su rovci a i zelja. Ne, danas mi nikad ne padne na pamet da se sredim. I nisam fenomen, znam bar jos 50 takvih. Ali to je valjda i poenta lecenja, da vise nemas zelju. Da se i danas nesto borim i da mi pada na pamet, pa sigurno bih se vec odavno uradio. Ko bi se borio sa tim

Rad nisam zaboravio, verovatno nikad i ne moze da se zaboravi. Al' k'o sto rekoh, cela prica u meni izaziva samo gadjenje, nikakve prijatne emocije. I nekako mi je blize u uspomeni secanje na poslednje tri godine, kada ni rad vise nije bio nista lepo, nego samo vracanje u normalu, i tako svaki dan. I da ponovim po stoti put, nema to veze sa Retom ili mojim verskim ubedjenjima, znam puno vise ljudi koji nisu prihvatili hriscanstvo na nacin kako ga ja dozivljavam, a koji danas imaju isto iskustvo kao i ja. I mislim da to nema veze sa samim lecenjem. Ja sam stvarno skapirao da sam kao osoba najobicnije govno, i zeleo sam da se promenim. Ta promena je dovela do ne samo drugacijih zivotnih navika, vec i do drugacijeg razmisljanja. To razmisljanje mene odvodi daleko od droge, od zelje, od zamki koje me mogu tamo odvesti. Ne zato sto ih se samo puko plasim, vec zato sto me te stvari ne zanimaju. Nemam majstorsvo reci da to opisem mozda na pravi nacin,ali se trudim, a da ne zvuci kao demagogija. Pa i na samom forumu ima vise ljudi koji nisu bili u Retu, da ne spominjem hriscanstvo, a koji danas imaju slicnu pricu. I po stoti put ponavljam, ne vidim Reto kao jedini i univerzalni lek za narkomaniju. Stvar je licne odluke. Sve ostalo je pomoc, koja nicemu ne vredi ako ti nemas tu zelju. Isto tako, nije dovoljna puka zelja, ako nemas dobru pomoc

Drogirao sam se 10 godina, od toga 7 na dopu, od toga 4-5 svakodnevno. Ali nisam imao bas nikakvu kontrolu nad tim, tako da je moje propadanje, u svakom smislu, bilo totalno, bez ikakve zadrske. Verovatno mi je i to pomoglo da nemam nikakve iluzije o sebi i da se ne zavaravam. Kada sam trebao da se menjam, nije mi bilo tesko da odbacim starog coveka u sebi. To i jeste najveci problem, cesto vidimo narkomaniju kao nas jedini problem, i da samim prestankom uzimanja mi odnosimo pobedu. Sto je neistina. A nije lako menjati sebe, to svi dobro znamo

A ni kod mene taj proces nije zavrsen. Bas veceras na sastanku cemo se baviti tom temom, koje stare osobine i dalje postoje u nama i kako nam smetaju...
I ne mislim da si ironican. Verovatno bih ja bio mnogo gori prema nekom mudroseru, koji stalno kenja o izlecenju, a ko zna zasto uopste pise na ovakvom forumu....Sve bi to smetalo i bilo krajnje sumnjivo onom starom Sasi

SAMO CEO ŽIVOT...