Izgleda da je promjena nicka bio ključni faktor. Od tog momenta je dan poprimio drugačiji tok, s pravom mogu reći pozitivan.
Znam da sam bio nesnosan, ali i to je dio mene, i dobro je što se pokazala ta strana da se vidi da sam ˝budala˝, a ne nešto
imaginarno, kao što je to izgledalo u mojim ranijim postovima, kako sam ja to možda predstavljao. i dalje sam tu, to mi je bitno
jer uistinu pomaže. biti svjestan da nisi sam u nizu sranja a pomoći sebi i možda nekom drugom je velika stvar.
ja sam to podcijenio gurajući u prvi plan nešto što je meni tek postajalo jasno, pokušaj da se ogradim, možda, ali kako je moj život
izgledao do sad, to je instinktivna reakcija...nikako neki predumišljaj.
svi ovi dani kojim sam vrvio stresom morali su nekud odvesti, ovaj put naboljim mogućim putem. Puno puta nisam bio shvaćen kako treba,
i ovde se to desilo. Moja najveća frka je bila u tom da me neće razumjeti svi ti ljudi sa kojima sam dolazio u kontakt, no desilo se suprotno.
jako dobro su me timski procijenili, i odlučili da mi pomognu. sa ejdieselom

( nema veze što sam vajerles ) niko nema iskustva, mogli su me i ne prihvatiti. To bi značilo,
sve ispočetka, gubljenje vremena... neuropsihijatar me je oduševila pozitivnim feedbackom, prihvatila je da bude moj ljekar, što sam i ja želio.
Zaista, učinila je sve da se ni u najmanjem momentu ne osjetim neugodno. Dobar stručnjak. Mlađa je od ovih gromada, ko je upoznat sa psihijatrima
u BL...sigurno zna na koje mislim, školovana u americi, definitivno jedan novi pristup.
Dijagnoza je zaokružena, ADHD, terapija će ići svojim tokom, osjećam veliko olakšanje jer mislim da sam u sigurnim rukama.
To je ono što me lomilo proteklu nedelju, i odrazilo se negativno ne samo na mene nego na ljude oko mene...nešto
na čemu treba ekspresno da poradim. ne smijem sebi to da dozvolim više.
Pisaću o svemu vezanom i drago mi je da su porođajne muke prošle.
enDŽoj
Vudd respect.