Otac
Re: Otac
Da je bilo do instant vrednosti, odavno više ne bih bio živ. To je neka poenta. Plus to da i danas nisam neki super lik, samo se ne drogiram. I mnogo mi je drag ovaj život, sa svim sranjima i lepotama.vudd wrote:
Sasa,tvoja cinicnost te odaje,kao i moja mene.
Ko je tebi kriv,Sasa?Ti, jer si bio slabic,kompleksas etc.Zasto?Jer te Bog takvog stvorio,ili si se sam zajebo,pa nakon pakla,u komuni ti dali instant ljubav,paznju,prave vrijednosti covjekove..sto si rado prihvatio
Tvoje misljenje tebi,meni moje,a caci strijepnja,da li ce mu sin prezivjeti noc negdje tamo...ali covjek je krenuo u borbu,tako da, bravo caca,ne daj mu pardona,mozda i uspijes.Ja sam jednom rekao''dosta mi je drogiranja,jer me tata ne
pusta u kucu,i neda cenera...
SAMO CEO ŽIVOT...
Re: Otac
Instant je dobar osnov,ako covjeku otvori oci i da snagu da se sam pocne izgradjivati.I dalje sam ubijedjen da su roditelji ti koji trebaju izgraditi licnost buduceg covjeka,sina/kcerke.Ono bar temelj,ili ''instant.Kasnije je mnogo lakse.Meni je trebalo godina da shvatim da je uzlud pokrivati kucu,kad joj je temelj razjeban...''Krov'' mi se uvijek iznova rusio,dok jednom nisam sve razjebo i vratio se na temelj da ga sam adaptiram kako umijem i znam(Ovo k'o na baustelli)saša-ex wrote:Da je bilo do instant vrednosti, odavno više ne bih bio živ. To je neka poenta. Plus to da i danas nisam neki super lik, samo se ne drogiram. I mnogo mi je drag ovaj život, sa svim sranjima i lepotama.vudd wrote:
Sasa,tvoja cinicnost te odaje,kao i moja mene.
Ko je tebi kriv,Sasa?Ti, jer si bio slabic,kompleksas etc.Zasto?Jer te Bog takvog stvorio,ili si se sam zajebo,pa nakon pakla,u komuni ti dali instant ljubav,paznju,prave vrijednosti covjekove..sto si rado prihvatio
Tvoje misljenje tebi,meni moje,a caci strijepnja,da li ce mu sin prezivjeti noc negdje tamo...ali covjek je krenuo u borbu,tako da, bravo caca,ne daj mu pardona,mozda i uspijes.Ja sam jednom rekao''dosta mi je drogiranja,jer me tata ne
pusta u kucu,i neda cenera...
Nije krivnja prava rijec i ja nisam nigdje napisao ''krivi su Kurta i Murta''.Krivnja je jedno,odgovornost drugo.
Astrid, procitaj opet ovo sto si napisala.Ako su oni odgovorni samo malim dijelom,sto te nisu pripremili za zivot,ko je onda odgovoran za onaj veci dio.Ti,sa 15 godina,Ili sin od ovog Cace sa 13?isto mislim da nisu oni skroz krivi ali mozda malim dijelom, sto me nisu pripremili za zivot, sto me nisu pripremili da u datom trenutku kazem ne
Ja sam otac i neznam sta me ceka danas-sutra sa mojom djecom.Ali znam da nije dovoljno sabrati krevet,oduzeti odjecu,razdjeliti noge i mnoziti se.Ta ''matematika'' ne pali.
Lizard je jednom llijepo napisao''Od 0-7 voliti paziti,i dozvoliti da se djete igra,od 7-14 sve to, plus pomoci mu da uci(ne samo skola),od 15-pa dok si ziv sve to, plus biti mu najbolji prijatelj.Caci bi ovo zadnje,jako dobro doslo.Nije rjesenje samo okrenuti glavu satro,da se on osvijesti,Nema nista od toga...tako se tone samo dublje.To i jeste cijelo sranje i tezina problema.Dati do znanja da si mu prijatelj,da mu zelis pomoci,ali isto tako dati do znanja da nemoze manipulisati tobom,jer si stariji,pametniji.Razgovarati sa njim kao sa covjekom,prijateljem pa onda sinom.Moj otac i ja i dan danas mozemo satima sjediti u jednoj prostoriji i cutati.Ne poznajemo se,i kako izgleda necemo se ni upoznati...To mi je oziljak koji cu nositi do smrti
Fickt Euch,Ihr Mistgeburten....
Re: Otac
Instant je dobar osnov,ako covjeku otvori oci i da snagu da se sam pocne izgradjivati.I dalje sam ubijedjen da su roditelji ti koji trebaju izgraditi licnost buduceg covjeka,sina/kcerke.Ono bar temelj,ili ''instant.Kasnije je mnogo lakse.Meni je trebalo godina da shvatim da je uzlud pokrivati kucu,kad joj je temelj razjeban...''Krov'' mi se uvijek iznova rusio,dok jednom nisam sve razjebo i vratio se na temelj da ga sam adaptiram kako umijem i znam(Ovo k'o na baustelli)vudd wrote:
Da je bilo do instant vrednosti, odavno više ne bih bio živ. To je neka poenta. Plus to da i danas nisam neki super lik, samo se ne drogiram. I mnogo mi je drag ovaj život, sa svim sranjima i lepotama.
[/quote]
Pa normalno da je porodica osnov svega. Utiče i te kako i formira nas kao ličnosti. Ali mi je previše banalizovano da se hvatamo samo za to. Prvo sam ja morao dobrano da dođem sebi, da bih mogao da počnem da gradim rasturene i pokidane porodične veze.
SAMO CEO ŽIVOT...
Re: Otac
Evo da napišem par rici,i da se vratim na temu koja se zaboravila-temu jednog oca i majke što pate.
Ja sam se također pocela drogirat s 13,samo što sam za razliku od vašeg sina pocela s heroinom i to na iglu(trava mi nije bila privlacna jer se sa 11-12vec pušila na veliko od strene svih).Teško je raspravljat što je najbolje, izbacit dite ili trpit ga i gledat kako propada,te još pritom i sudjelovat u njegovon trovanju dajuci mu pare i žmireci na jedno oko.
Moji su samnom pokušavali sve i svašta,nema komune koju ,a ni bolnice koju nisam prošla,čak mi je i vlastita majka jednom od jada poželila smrt,jer je rekla da bi tako bar znala gdje sam,dosta im je bilo mojih skitanja.
Iako sam završila školu i to sa dobrim uspijehom(narkoman ima 1000 lica)ništa ipak nisam s tim postigla.
Ulazila sam u kucu i izlazila kao da je hotel ,ne obracajuci pažnju na nikog od voljenih,vec sam još i bila ljuta na njih prigovarajuci kako su mom bratu dali sve.
Ipak ulica me došla glave,kao i gubitak jedine osobe koju sam volila-Sagija,te sam jednog dana polumrtva nazvala oca i rekla da ovaj put stvarno idem na ljecenje,na što je on umoran u dogovoru s mamom koja je vec bila na samrti u bolnici(što ja nisam uopce nisan ni shvacala,mislila sam, ma bude ona ok)odgovorio potvrdno i primio me doma ne znajuci što ga ceka,docekala sam ga ja jedva hodajuci navucena na 20hepti,1000tableta i dop-da ni bilo njegovog strpljenja i roditeljske ljubavi malo tko bi to izdržao,a mislim da ne bi ni ja.Ne želim vam duljiti samo reci da covjek sam mora da donese odluku iskupiti hrabrosti da zatraži pomoc jer nitko sa ulice vas nece držat na kazanu kad toliko propadnete da od vas nema više koristi.Ne mogu sudit o njegovom trenutacnom stanju,al to njegovo gore doli,mi ne sluti na dobro,i neku laganu drogu.
Iako sam otišla u španjolsku po 2 put,tek sam nakon 2,5 mjeseca donila pravu odluku-ne vracam se kuci dok ne napravim nešto sa sobom-taj prijelom se desio u meni kad je umjesto mame jednog dana nazvao tata i dao mi najgoru mogucu vjest-mama je umrla.
Ovo je moje osobno iskustvo i znam da smo svi razliciti,ali sam htjela reci da trebamo živit ko da nam je svaki dan zadnji i mudro donosit odluke,nadan se da ce se vaš sin naci jedan dan pred ogledalom i priznati sebi tko je i da ne uništava samo sebe vec i vas i da to može imati puno vece posljedice nego što misli.
Nakon 4,5god sam došla kuci i nisu cvitale ruže,sad je tata bio bolestan-tumor na bubregu,zbog cega je i ostao bez jednog bubrega,ali gura dalje,naravno da su nam obitelji skepticne al nada zadnja umire.
Sad i mene ceka majcinstvo i strah me,sama sam bez ženske ruke da da savjet, ali odlucili smo se boriti kako znamo i umjemo,jer život je previše vridan i mislim da unatoc svemu možemo biti dobri roditelji.Uvik ce s nac neko da soli pamet ili da daje "dobronamjerne "svjete ,al treba se ogradit od tog i ici dalje. . .Pozdrav svima,i da ja sam Sagy-eva žena - pišem jer netko je pitao za to,mada to i nije bitno,ovaj forum treba da nam služi za druge stvari-pomoc,slušanje ,savjete,odgovore,pitanja,a ne da blatimo jedni po drugima,naposljetku svi smo mi jednom ili još uvik hodamo u istin trošnim cipelama-vrime je za novo.
Biba
Ja sam se također pocela drogirat s 13,samo što sam za razliku od vašeg sina pocela s heroinom i to na iglu(trava mi nije bila privlacna jer se sa 11-12vec pušila na veliko od strene svih).Teško je raspravljat što je najbolje, izbacit dite ili trpit ga i gledat kako propada,te još pritom i sudjelovat u njegovon trovanju dajuci mu pare i žmireci na jedno oko.
Moji su samnom pokušavali sve i svašta,nema komune koju ,a ni bolnice koju nisam prošla,čak mi je i vlastita majka jednom od jada poželila smrt,jer je rekla da bi tako bar znala gdje sam,dosta im je bilo mojih skitanja.
Iako sam završila školu i to sa dobrim uspijehom(narkoman ima 1000 lica)ništa ipak nisam s tim postigla.
Ulazila sam u kucu i izlazila kao da je hotel ,ne obracajuci pažnju na nikog od voljenih,vec sam još i bila ljuta na njih prigovarajuci kako su mom bratu dali sve.
Ipak ulica me došla glave,kao i gubitak jedine osobe koju sam volila-Sagija,te sam jednog dana polumrtva nazvala oca i rekla da ovaj put stvarno idem na ljecenje,na što je on umoran u dogovoru s mamom koja je vec bila na samrti u bolnici(što ja nisam uopce nisan ni shvacala,mislila sam, ma bude ona ok)odgovorio potvrdno i primio me doma ne znajuci što ga ceka,docekala sam ga ja jedva hodajuci navucena na 20hepti,1000tableta i dop-da ni bilo njegovog strpljenja i roditeljske ljubavi malo tko bi to izdržao,a mislim da ne bi ni ja.Ne želim vam duljiti samo reci da covjek sam mora da donese odluku iskupiti hrabrosti da zatraži pomoc jer nitko sa ulice vas nece držat na kazanu kad toliko propadnete da od vas nema više koristi.Ne mogu sudit o njegovom trenutacnom stanju,al to njegovo gore doli,mi ne sluti na dobro,i neku laganu drogu.
Iako sam otišla u španjolsku po 2 put,tek sam nakon 2,5 mjeseca donila pravu odluku-ne vracam se kuci dok ne napravim nešto sa sobom-taj prijelom se desio u meni kad je umjesto mame jednog dana nazvao tata i dao mi najgoru mogucu vjest-mama je umrla.
Ovo je moje osobno iskustvo i znam da smo svi razliciti,ali sam htjela reci da trebamo živit ko da nam je svaki dan zadnji i mudro donosit odluke,nadan se da ce se vaš sin naci jedan dan pred ogledalom i priznati sebi tko je i da ne uništava samo sebe vec i vas i da to može imati puno vece posljedice nego što misli.
Nakon 4,5god sam došla kuci i nisu cvitale ruže,sad je tata bio bolestan-tumor na bubregu,zbog cega je i ostao bez jednog bubrega,ali gura dalje,naravno da su nam obitelji skepticne al nada zadnja umire.
Sad i mene ceka majcinstvo i strah me,sama sam bez ženske ruke da da savjet, ali odlucili smo se boriti kako znamo i umjemo,jer život je previše vridan i mislim da unatoc svemu možemo biti dobri roditelji.Uvik ce s nac neko da soli pamet ili da daje "dobronamjerne "svjete ,al treba se ogradit od tog i ici dalje. . .Pozdrav svima,i da ja sam Sagy-eva žena - pišem jer netko je pitao za to,mada to i nije bitno,ovaj forum treba da nam služi za druge stvari-pomoc,slušanje ,savjete,odgovore,pitanja,a ne da blatimo jedni po drugima,naposljetku svi smo mi jednom ili još uvik hodamo u istin trošnim cipelama-vrime je za novo.
BibaRe: Otac
Vudde, par puta smo na ovom forumu sučelili mišljenja, nismo se baš uvek složili, ali zadnju reč sam ti uvek ostavljao, uvek je bilo jače od tebe...vudd wrote:
Sasa,ti moras uvijek staviti ono''Ali...''
SAMO CEO ŽIVOT...
Re: Otac
Eh ovako, već cca. 45 minuta čitam vaše budalaštine na ovoj temi i obrisah 10 stranica teme. Pa ljudi moji, ne mogu da vjerujem koliko ste besposleni. Umjesto da nešto korisno kažete čovjeku koji se bori sam sa sobom i svojim sinom koji je u 5 deka kao i vi, vi mu još prisjedate na muku i prepucavate se kilometarskim postovima oko kojekakvih budalaština od kojih mi je u jednom trenutku došlo zlo. Ovo jeste forum na kojem se može pisati o svemu, ali poštedite ljude koji se svakodnevno bore sa stvarnim problemima svojih kompleksa i gluposti.
Najviše postova koje sam obrisala su eksicini - vidim da si nova na forumu, ali si već uspjela da se zakačiš sa nekoliko članova foruma i tvoji komentari su najblaže rečeno neprikladni i nepristojni. Ako želiš i dalje da pišeš ovdje zamolila bih te da povedeš računa o tome šta pišeš i kako pišeš. Astrid i paramparčad, ovo vam je upozorenje pred banovanje. Ako ne možete jedno s drugim razgovarati na normalan način, onda nemojte nikako razgovarati jedno s drugim i poštedite ostatak foruma svojih prepirki. Kviska su iskoristili i Sagitarius i Kingofsnake, pa vas podsjećam na uljudno ponašanje.
Ako neko na ovu temu napiše bilo kakvu budalaštinu, biće banovan, a profil će mu biti izbrisan. Znate šta je tema, pa ako imate čovjeku reći nešto korisno i konstruktivno iz vlastitog iskustva, izvolite. U protivnom, eno vam Opće diskusije i pišite.
Najviše postova koje sam obrisala su eksicini - vidim da si nova na forumu, ali si već uspjela da se zakačiš sa nekoliko članova foruma i tvoji komentari su najblaže rečeno neprikladni i nepristojni. Ako želiš i dalje da pišeš ovdje zamolila bih te da povedeš računa o tome šta pišeš i kako pišeš. Astrid i paramparčad, ovo vam je upozorenje pred banovanje. Ako ne možete jedno s drugim razgovarati na normalan način, onda nemojte nikako razgovarati jedno s drugim i poštedite ostatak foruma svojih prepirki. Kviska su iskoristili i Sagitarius i Kingofsnake, pa vas podsjećam na uljudno ponašanje.
Ako neko na ovu temu napiše bilo kakvu budalaštinu, biće banovan, a profil će mu biti izbrisan. Znate šta je tema, pa ako imate čovjeku reći nešto korisno i konstruktivno iz vlastitog iskustva, izvolite. U protivnom, eno vam Opće diskusije i pišite.
Re: Otac
Hvala Sanela...
...Nas sin je juce zvonio na vratima, htio se presvuci jer ide u banku da digne kredit, pokusao sam mu objasniti da nemoze dobiti kredit od banke kad nema posao i kad mu stizu od banke pisma da nema nista na tekucem pa nemogu odbiti potrazivanja za mobitel, fitnes itd... Rekao je da sam ja za sve kriv, jer sam ga izbacio, zbog mene je izbacen iz skole, zbog mene je izgubio posao, zbog mene zivi na ulici, zbog mene se drogira ... Rekao je da se ponovo drogira unazad 5 dana, da je cijelo vrijeme bio cist (znam da laze) Kaze da smo sad sretni jer smo ga se rijesili.... Nisam ga pustio u stan... nije htio odgovoriti zasto ne ide kod terapeuta, zasto ne uzme od njega sobu, to uporno izbjegava, kaze da sam skrt pa necu da mu platim dugove... bio je jako nervozan , drhtao je, . njegov bivsi sef je kroz razgovor nagovjestio da bi mu mozda ipak dali jos jednu sansu...neznam dali je to dobro, sve sam vise ubjedjen da je komuna za njega,telefonirao sam nedavno sa Reto centrom u Zagrebu, kazu da bi ga mogli primiti u jedan od centara relativno brzo ako pristane...Zagreb i Split nebih jer tamo imamo prijatelje , u Zagrebu zivi momak s kojim se poceo drogirati, u Splitu imamo prijatelje.... supruga misli da bi mu mozda trebali kupiti stan blizu nas i dati mu priliku, naravno pod uvjetom da se ocisti i zapocme lijecenje...Zapocimao je vise puta lijeciti se.... pa brzo prekidao.... bombardovao me je porukama (jucer) Rekao sam mu gdje se mozemo naci ja i supruga i on jucer popodne da razgovaramo... nije dosao....mislim da jos uvijek ne shvaca da je stvarno na ulici... jos mu nisam spominjao komunu, slijedeci put hocu...Posao mi se gomila,danima nemam volje ni za sta, danima i ja i supruga spavamo u dnevnoj sobi...(neznam zasto, ali nekako se bolje osjecamo...) neznam koliko cu izdrzati, ubija me psihicki,ja i supruga satima sjedimo jedno pored drugog i sutimo...Imam 45 godina a zivim ko penzioner, nikud ne idem, nikoga ne zovem k nama, osim dva tri prijatelja koji nas redovno posjecuju i znaju sta se desava kod nas... ali i dalje smo misljenja da nemoze u stan... Ako pristane na ozbiljnije lijecenje platit cu naravno sve njegove dugove, ali ga u stan vise necu primiti, predugo smo gledali na sat kad ce doci, hoce li zakasniti u skolu ili posao, predugo smo drhrtali kad izidje van pa se vrati pijan ili drogiran, ne zelim vise da gledam u njegove zjenice svaki put kad dodje kuci... ne zelim vise danima slusati : "Teilnehmer nicht erreichbar" kad ga nazovem a on iskljuci mobitel... (korisnik je nedostupan) Moje usamljeno misljenje je da mu jos nije dovoljno lose da pomisli da se mora lijeciti... znam da ima puno kriticara ovoga sto radimo , ali i onih koji nam daju podrsku da smo na pravom putu... odgovornost je na nama,a sudbina naseg sina u njegovim (i Bozjim) rukama...Nadamo se najboljem....
...Nas sin je juce zvonio na vratima, htio se presvuci jer ide u banku da digne kredit, pokusao sam mu objasniti da nemoze dobiti kredit od banke kad nema posao i kad mu stizu od banke pisma da nema nista na tekucem pa nemogu odbiti potrazivanja za mobitel, fitnes itd... Rekao je da sam ja za sve kriv, jer sam ga izbacio, zbog mene je izbacen iz skole, zbog mene je izgubio posao, zbog mene zivi na ulici, zbog mene se drogira ... Rekao je da se ponovo drogira unazad 5 dana, da je cijelo vrijeme bio cist (znam da laze) Kaze da smo sad sretni jer smo ga se rijesili.... Nisam ga pustio u stan... nije htio odgovoriti zasto ne ide kod terapeuta, zasto ne uzme od njega sobu, to uporno izbjegava, kaze da sam skrt pa necu da mu platim dugove... bio je jako nervozan , drhtao je, . njegov bivsi sef je kroz razgovor nagovjestio da bi mu mozda ipak dali jos jednu sansu...neznam dali je to dobro, sve sam vise ubjedjen da je komuna za njega,telefonirao sam nedavno sa Reto centrom u Zagrebu, kazu da bi ga mogli primiti u jedan od centara relativno brzo ako pristane...Zagreb i Split nebih jer tamo imamo prijatelje , u Zagrebu zivi momak s kojim se poceo drogirati, u Splitu imamo prijatelje.... supruga misli da bi mu mozda trebali kupiti stan blizu nas i dati mu priliku, naravno pod uvjetom da se ocisti i zapocme lijecenje...Zapocimao je vise puta lijeciti se.... pa brzo prekidao.... bombardovao me je porukama (jucer) Rekao sam mu gdje se mozemo naci ja i supruga i on jucer popodne da razgovaramo... nije dosao....mislim da jos uvijek ne shvaca da je stvarno na ulici... jos mu nisam spominjao komunu, slijedeci put hocu...Posao mi se gomila,danima nemam volje ni za sta, danima i ja i supruga spavamo u dnevnoj sobi...(neznam zasto, ali nekako se bolje osjecamo...) neznam koliko cu izdrzati, ubija me psihicki,ja i supruga satima sjedimo jedno pored drugog i sutimo...Imam 45 godina a zivim ko penzioner, nikud ne idem, nikoga ne zovem k nama, osim dva tri prijatelja koji nas redovno posjecuju i znaju sta se desava kod nas... ali i dalje smo misljenja da nemoze u stan... Ako pristane na ozbiljnije lijecenje platit cu naravno sve njegove dugove, ali ga u stan vise necu primiti, predugo smo gledali na sat kad ce doci, hoce li zakasniti u skolu ili posao, predugo smo drhrtali kad izidje van pa se vrati pijan ili drogiran, ne zelim vise da gledam u njegove zjenice svaki put kad dodje kuci... ne zelim vise danima slusati : "Teilnehmer nicht erreichbar" kad ga nazovem a on iskljuci mobitel... (korisnik je nedostupan) Moje usamljeno misljenje je da mu jos nije dovoljno lose da pomisli da se mora lijeciti... znam da ima puno kriticara ovoga sto radimo , ali i onih koji nam daju podrsku da smo na pravom putu... odgovornost je na nama,a sudbina naseg sina u njegovim (i Bozjim) rukama...Nadamo se najboljem....
KO NE POKUŠA 100% NEĆE USPJETI!
Re: Otac
Koliko sam ja shvatila (nakon poduzeg vremena) svi ovi ljudi su proveli na ulici duuuuuug period prije nego su
odlucili da se lijece. Da li si pomislio da ces i ti isto tako godinama cekati. Cini mi se da ste ocekivali brzu promjenu. Osim toga imas 3 covjeka skroz na skroz cista, a ostalo sam prokontaj. Po meni i dalje isto. Ne znam sta ti ocekujes.
Pozdrav!
odlucili da se lijece. Da li si pomislio da ces i ti isto tako godinama cekati. Cini mi se da ste ocekivali brzu promjenu. Osim toga imas 3 covjeka skroz na skroz cista, a ostalo sam prokontaj. Po meni i dalje isto. Ne znam sta ti ocekujes.
Pozdrav!
Be Yourself. Everyone Else Is Taken!