22 godine... tek

[insomia]

danas mi je rođendan, u biti 2 su sata tako da je bio jučer. ovih dana slavila se nova, putovanja veselje, dragi ljudi oko mene a opet praznina ... jučer sam ponovno uzela dop. ne zato što sam bila tužna, usamljena niti se psjećala loše.. jednostavno zato. nema tu objašnjenja, ili možda ima !? dijete sam, sanjar koje želi i obgrliti i otrčati svijet, sve odmah i sada a ništa nije dovoljno da zadovolji želju, utaži žeđ. živim u svijetu kojem ne pripadan, ponekad živim život koji uopće nije moj. uvijek bi htjela više, novo, jače.. ali to nije razlog to je jedno od stotine opravdanja koja su tu da mi umire savjest u noćima poput ove
.Da na samome početku razjasnim nikad nisam imala želju da se uklopim, postanem dio mase. i da hoću ne mogu... drugačiji sklop razmišljanja. osobna filozofija života. držim se svojih pravila i smatram da niti jedno ljudsko biće nije iznad mene stoga nije kompetentno da upravlja mojim životom kao što se upravlja masama ljudi (čitavim čovječanstvom) od pamtivjeka. krojač sam svoje sudbine te je moj život moje djelo. što želim dobijem i sve je stvar vlastite percepcije. al kako funkcionirati na taj način među masom koja to ne shvaća kao ni mene. trudit se objasnit ikome nema smisla. al kako živjeti u svijetu površnosti i lažnih vrijednosti kada si svjestan toga a drugi nisu. izdižem se od svega, promatram iz druge perspektive.. ponekad mi je smiješno, a nekad tužno. al život je dan kakav je, treba ga prihvatit i nosit se s njime i to uvijek gledajuti ga na pozitivan način. samo kako i gdje smjestit sebe u životu koji živiš a kao da nije tvoj. prilagodit se moraš da bi preživio ali što ako tim činom gubiš sebe, ono što jesi i ono što ti je najbitnije, najvrjednije . nekada lutanje putovima iluzije i stvaranjem novih percepcija u svijetu umjetnih osjećaja daje privid da i nije sve kako se čini te da postoji nešto intenzivnije od običnog al ipak to je iluzija koja kratko traje i brzo te vrati u realnost.



moja ispovjest nije mnogo drugačija od vaše.(bar većine)
sa 13 trava, do 15 sam probala skoro sve. nikada mi nije bilo žao. iskreno nije ni sada, osoba sam kakva jesam jer me život napravio takvom a toga se života ne bi odrekla nikada (pa ni sada). heroin je jedino sa čime se nisam znala nositi al opet, tko može? ušao mi je u život zajedno sa 1. ljubavi, (prije navučena na narkića nego na drogu) ali obično tako to ide. moj izbor, moja krivnja. imala sam 17.
nikada se nisam u potpunosti prepustila drogi da me nosi tako da sam uvijek vodila nekakav dvostruki život. kod kuće dobra, odgovorna, na fakultetu dobra studentica. roditelji nikda nisu ništa saznali ( mada su sumljali, al svi narkomani imaju nadnaravni dar za muljažu tako da sam ja vodila igru)
i onda kada se ljubav svela na zakidanje jedno drugoga za šut, čekanje dopa za 3 godišnjicu veze na krizi, na plač, očaj i gubljenje vlastitog identiteta pobjegla sam od NJEGA. dečka, dopa.. ma postali su jedno. kada mi fali 1 fali mi i 2. kada pomislim na 1 u glavi mi je i drugi i tako u nedogled. a voljela sam ih oboje. samo što sam za jednog znala da neće donjeti ništa osim boli i znala sam da će me iznevjerit i baciti u ponor a za drugog sam se nadala da neće, vjerovala sam mu.

i evo, prošla je skoro godina dana da sam ih ostavila, bilo je teško, sto puta sam im se vraćala. u glavi mi je bilo 'ne mogu s tobom, ne mogu bez tebe, pa kvragu kako ću onda?


ljubav prema dečku je nestala, iako to je dečko koji je 4 godine bio dio mene i uvijek će mali dio njega bit u meni, al želja prema dopu nije..

pojavi se baš onda kada pomislim da sam napokon našla svoje mjesto pod suncem.. dođe dan kada se čini da ništa nema smisla, kada nema razloga truditi se, ići protiv sebe, zbog koga? čega? tko to nalaže?
tada se najednostavnije čini prepustiti se tom ništavilu koje donosi i prebivat u njemu.

nisu mi svi dani takvi, većinu vremena živim normalnim životom, na prošlost ne mislim ali ju nosim sa sobom. ima dana kada se probudim ujutro i pomislim kako sam uspjela sama, bez ikoga, ičije pomoći da se skinem, kako sam dovoljno snažna, nema te osobe, nema tog praha koji može da me uništi. tada mi osmjeh obasja lice i znam da je to dovoljan razlog za sreću i što god se oko mene događalo ne može biti toliko loše da se ja ne mogu nositi sa tim.. kada bi barem svi dani bili takvi, ne bi imala ovakvih problema, niti bi noći provodila ovako kako ih provodim.
ali nisu..

[AnAna_mo]

Cao...
Sta da ti kazem...kad si rekla sve tocno kako je meni bilo i kako mi je sada!
Cak smo istih godina.
Znam kako ti je i nisi sama, ako ti je imalo lakse...
Pisi...
Pozdrav!
ANA

[insomia]

znam da nisam sama, to mi je drago a istovremeno se toga i bojim? pitam se kako završavaju ljudi puput nas? dali nas se sve može staviti u isti koš ili ima izuzetaka..

ali ipak je lijepo čuti da je još netko tu i da te razumije.. ako ikada osjetiš potrebu za razgovorom tu sam.. al poslje ponoći..

ps. ne bi htjela da se krivo shvati.. to što sam ja svoju ljubavnu priču unjela kao dio moje ispovjesti je iz razloga što je ona jednostavno dio svega toga.. i nisam glupa klinka koja je uzela dop samo da bi bila kraj dečka. probala sam ga ja još sa 14 godina ( e po tom sam pitanju i bila glupa al jbg bila sam klinka), rasla sam u maloj sredini i odjednom su mi svi frendovi iz partijanera prešli u narkomane, vijela sam mnogo toga premlada, prisustovala predoziranju najboljeg prijatelja sa 15.. znala sam sa kakvim vražjim prahom imam posla. tada sam probala, vidjela šta je i rekla nikada više.. al nikada ne znaš što ti život nosi.. kakva ti je sudbina. preselila sam se daleko, makla se od svega toga da bi se opet vratila na isto.. valjda je tako moralo biti..

[Big Mama]

pozdrav insomnia....nemoj se ljutiti ali svako od nas ima boljih i lošijih dana...ne može svaki dan biti savršen i buditi se sa smješkom na licu...svaka čast ljudima koji to mogu ali mislim da je to nemoguće...i ja se ponekada probudim tužna, bezvoljna ili jednostavno ljuta!! Bez nekog posebnog razloga. Ali ne pada mi zato na pamet da uzmem dop ako sam bezvoljna ili speed ako sam umorna. Ne tražim više izlaz u drogama. Jednostavno pustim taj dan da prođe kakav god bio. Ionako je to samo jedan dan. Šta je jedan dan naspram mog života?? Tim jednim danom mogu si spasiti život...ili ga uništiti.
Nedaj se draga da te glupi trenuci obeshrabre. Zaboravi bijeg. pozdrav...

[Big Mama]

e..i btw...SRETAN TI ROĐENDAN

[PsyTechGirl]

.Da na samome početku razjasnim nikad nisam imala želju da se uklopim, postanem dio mase. i da hoću ne mogu... drugačiji sklop razmišljanja. osobna filozofija života. držim se svojih pravila i smatram da niti jedno ljudsko biće nije iznad mene stoga nije kompetentno da upravlja mojim životom kao što se upravlja masama ljudi (čitavim čovječanstvom) od pamtivjeka. krojač sam svoje sudbine te je moj život moje djelo.



Rzmisli o owome shto si rekla ..
Uprawo to shto naj wishe mrish dozwoljawash gosn DOP-u da ti radi ..
A chudi me da ne mozessh da uspesh - ipak osoba sa takwim stawom bi morala da zna bolje shta i kako u tom trenutku uraditi, a opet ne uzeti dop ..
Jbg ja apstiniram nekih 7-8 meseci,pa me mozda poneo ponos na samu sebe, ali ipak mi je zao shto si to sebi dozwolila ..
Kada uspesh u komadu da apstinirash duzi wremenski period, onda pochne i mozak da ti se oporawlja i tek onda polako postajesh zadowoljnija sobom ..
A owako mozesh do kraja ziwota .. shto nebi dugo trajalo !!
Izwini na mojoj negatiwi, ali razocharene je ogromno ..

[Falco]

Hey,...samo na kratko,...dobrodosla i sretan ti rodendan

...budi dobro i dobra,...

[Infusia]

Ova prica na pocetku bla mi je kao da citam svoju biografiju .
U ovom trenutku rjesavam peticu dopa jer mi je lose i nemogu izdrzat vise.....
Ja sam narkoman i vjerovatno ce tako biti cijeli zivot.... Infusia su mi cimerice dale nick i tako me zovu zna se zasto.
Takodjer vodim dvostruki zivot bodem se u prepone i nosim finu odjecu trpim dosadne kave i izlaske sa skolskim drugovima tek da nitko nebi posumljao kad svakh pet minuta gledam u telefon i cekam kad ce mi se javit trenutno osoba bez koje ne mogu moj diler ....
Jadno ali istinito...
Radim a nemam ni kune a dobro zaradjujem.
I sto da vam kazem kad nisam na dopu uvijek sam na necemu imam milijun sedativa ,antidepresiva ili zapalim barem joint.
Nisam tip koji se zatvara u sobu bila sam na milijun partya jednostavno uklopiti se mogu ali se osjecam kao lazljivica iako nikad nisam nikom nista lose ucinila.
Imam divnog decka koji nema pojma sta trpam u sebe....
A znate i sami svi smo mi outsideri i kad bi nesto priznali nikad se vise nebi gledalo istim ocima na nas
Pitam se jedino jesam li ja zaista kriva za sve ili ovaj okrutni svijet kojemu je stalo samo do mazanja ociju i do robije.... Ne zivimo bas u Matrixu nego jos gore ljudi upravljaju nama a i droga ...
Nadam se da nisam previse zamracila meni ce uskoro opet biti dobro par sati a poslje necu danas misliti o tome
Zelim vam sve najbolje i znam da ste svi divni ljudi samo sto sam vjerovatno jedna od rijetkih koji tako misle
loveya

[Infusia]

Kada uspesh u komadu da apstinirash duzi wremenski period, onda pochne i mozak da ti se oporawlja i tek onda polako postajesh zadowoljnija sobom ..
A owako mozesh do kraja ziwota .. shto nebi dugo trajalo !!
Izwini na mojoj negatiwi, ali razocharene je ogromno ..

Istina je ovo totalna bude ti skroz dobro
Ali onaj crv UVIJEK proradi
vjerujte meni ja sam imala po tri pauze jedna je bila godinu ipo dana

[Big Mama]

sretno draga!