JOS SAMO NIJEDNOM

[Modesty]

samooptuživanje posle Njegovog oprosta je GORDOST,prvi medju grijehovima...ne smiješ to radit.

[nadin]

moja misija...wow...šta reći...prvo me sunce tako zasljepilo da sam se sva počela tresti kad sam izašla iz haustora na ulicu.počela sam da koračam do kioska(udaljenog od mene 50m).neka djeca vrište na igralištu imala sam osjećaj da će mi mozak eksplodirati.Jedva sam se dovukla do kioska i zamolim gospođu(dobro poznatu)za kutiju cigareta.Da pojasnim ukratko...temperatura koja me pere 3 dana i upala sinusa me dovela do teškog blijedila na oči nemogu da gledam.Dok je gospođa iz kioska dodavala mi cigarete ja sam ko mazlum razgledavala magazine izbjegavajući kontakt s njom.I na kraju kad sam joj dodala novac ona me pogleda u oči i fino(ironično) mi kaže "draga,izgleda da ni komune više ne pomažu kao ranije,lijepo baš izgledaš".Umjesto da se rasplačem i počnem mucati,odvalila sam se smijati(više hrokćati jer nemogu disati na nos) i rekla "hvala,ugodan radni dan".Lagano sam se vukla po ulici do haustora,više kao krepana a ne bolesna,čitavo tijelo mi odskače kao da sam na krizi.Smijala sam se sama sebi...danas sam pobijedila đavla 1:0 za mene...

[narcohimno]

sad sam se vratio sa trcanja...pascu u nesvest od sopstvenog smrada.ljudi,jeli moguce da znoj moze toliko da bazdi a skala na bojleru-nula...nisam bas dobro promislio pa prema tome moram usmrdljati malo i tastaturu...nadin,bas ta KURVETINA od prodavacice treba da ti da jos vise snage da guras dalje jer upravo od takvih ljudi ja crpim najvise energije...joooj sto nisam ja dobio takav komentar,da prostis,jebao bi joj milu majku,ali dobro...nismo svi isti.zivim za trenutak(koji ce sigurno doci)kada budem pazario BMW 525...pa kad se lepo obucem ovako zdrav,razvijen i sednem u njega,pa pocnem da plovim u njemu kroz komsiluk,hvatajuci poglede od tih zlobnih ljudi sa velikim znakom pitanja...uuuhhh,jedva cekam leto da ispunim taj svoj prvi cilj...vredi se boriti,nadin.UP THE IRONS!!!

[nadin]

znam borba je jedino što nam preostaje i to čitav život ako mislimo normalno živjeti.Vidiš ta draga gospođa,uvijek je nalazila načina da me ponizi i uvrijedi.Jedan put se umalo nismo i potukle,pale su ružna riječi i uvrede.Bilo mi je čak malo i drago neka misli da sam razvaljena a ja čista ko suza,čak i paracetamole izbjegavam,imam sad tu neku fobiju od tableta.Ali nikada nisam mjenjala kiosk kada bi išla po cigarete,iako imam još jedan možda čak i bliži od toga.Danas sam možda i nesvjesno otišla u taj,da vidim koliko sam zaista jaka.Znam da je ovo tek početak ali borim se...Kako bi ja voljela da imam kondiciju za trčanje,fizičko mi je uvijek bilo nula.I na ovim spravama kući se toliko patim,kad završim zacrtanu misiju ne mogu stajati na nogama.Zapikirala sam onaj leg magic što reklamiraju na top shopu,aj kontam da i to čudo probam.Ali čekam dok ga malo snize ha,ha...Druže drago mi je što si sad veseliji sa entuzijazmom za dalje.Jutros su ti riječi parile kao da su ti sve lađe potonule...samo naprijed..izbaci tu gorčinu iz sebe...

[narcohimno]

hvala nadin.jeli moguce da mi se raspolozenja u toku dana smenjuju svake sekunde?kada da ocekujem prestanak tog ludila i pretrpanih emocija?

[nadin]

pa vidi ovo...svakome od nas dođe žuta minuta...nismo od betona,jer svi imamo emocije kakave takve ali imamo ih.ponekada su ružne,depresivne,crne,ogavne,bezizlazno tužne a ponekad su predivne da nas nose u svjetove gdje imamo potrebu učiniti lijepe stvari za svoj život.ja sam prije bila hladna kao da mi je led bio u venama,a što je najgore to su i drugi mislili.nisam plakala ni kada mi je bilo najteže.ne zbog stida već zbog ponosa.sada kad se loše osjećam ako ne želim da me netko vidi odem u wc i isplačem se do mile volje,jecam od plača.ne zbog nekog posebnog razloga već imam potrebu da plačem.uvidila sam da se poslije bolje osjećam.smijem se onda kad je meni nešto smješno a ne zato što se drugi svi smiju.tako sam počela liječiti svoje komplekse.shvatila sam da mi heroin nije bio najveći problem,već ono što sam prekrivala s njim.sada kad sam se skinula često se osjećam kao da sam gola do kože.pa zamisli kako se onda u toj fazi osjećam kad moram izaći vani.ali to sam ja...gola ili obučena,uplakana ili nasmijana,sretna ili potištena...to sam ja.i to mi je najvažnije.postavljam temelje moje vječne kuće i želim početi tako da budem iskrena prema samoj sebi prvo.zato dragi moj ako ti se plače probi taj led i zaplači...s vremenom ćeš vidjeti da postaje lakše kad dušu olakšaš pa i samom sebi.vrijeme često ne liječi rane već mi sami a za nešto ipak potrebno je malo duže razdoblje.ne plaši se pokazati svoje emocije.bilo kakve bile TVOJE SU

[maxlo]

jeli moguce da mi se raspolozenja u toku dana smenjuju svake sekunde?kada da ocekujem prestanak tog ludila i pretrpanih emocija?

Moramo biti skromni,nismo se gudrirali nedelju dana vec................................pusti da prodju 3 meseca za pocetak pa ces da vidis o cemu ti govorim.........iz sek. u sek....iz min u min....iz dana u dan bice ti sve bolje,samo polako i srecno

[narcohimno]

prebrzo sam se ponadao da sam zavrsio sa sranjem zvanim gudra.sinoc me razuverio drugar koji je svratio da mi vrati 100 evra starog duga od koga sam se davno oprostio.i zmislite,umesto da se obradujem mene u sekundi oblio hladan znoj...sta sad?dali da...mozda samo...ili ipak...nee,ma kakvi...ali...nije strasno ako jednom...cela noc neprospavana,provedena u posmatranju zelene novcanice(koja se i sad nalazi na stolu,pored tastature)uz primesu misli kako da je okrnjim...zamislite koji sam ja slepojner da mi ni u jednom momentu ne pada nista drugo na pamet osim jedne stvari koju nesmem ni da izgovorim...sad sam svestan da borba tek pocinje i da definitivno moram ugraditi blokator za neko vreme,pa me interesuje dali neko zna proceduru kako se to dobija(da li moze bez prisustva staratelja i tako to)i koliko to kosta...pozdrav.UP THE IRONS!!!

[nadin]

napisao si da si svjestan kako borba tek počinje...i počela ti je...napreduješ...nisi skršio 100 eura na gudru imaš ih još kraj sebe...samo naprijed...ne gledaj unazad...

[narcohimno]

sad sam ih upravo skrsio,nadin.dao sam ih sestri koja je udata i ima dvoje dece...ovo je ujedno i prvi poklon koji je dobila od mene u zadnjih 5-6 godina,pa je i dalje u neverici,a keva se skamenila od prizora...duuugo,dugo vremena sam bio sebicna narkomancina,tako da su me ljudi takvog i prihvatili.sestra kao da iscekuje momenat kada cu uci u sobu i reci da je u pitanju zajebancija uspela,a sad vrati moje pare.bilo kako bilo,taj gest je bio pomalo plod moje nepromisljenosti jer sam se setio u trenutku kada sam joj dao novac(kako to inace i biva)da sam mogao uzeti novu trenerku za trcanje,ali nema veze,ni sekunde se nekajem...dobro...mozda malo.nego,zajebi mene,kako si ti nadin?jel se oporavljas od prehlade?