Par pjesama, koje me uzasno podsjecaju na svih nas ovdje, prva narocito, bas smo kao brodovi koji se boje ploviti... Tuzno.
Pjesme nisu povezane ali cak i ovako, jedna za drugom imaju smisla. U kojoj ste vi fazi, dali jos stojite u luci, jeste li krenuli ili vec plovite punim jedrima?
Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nadje
Cuti ce ujutro pjevanje cuka
I vidjet ce umorne ladje.
Brodovi u njoj vjecito snivaju
Kako se brodi,
Al njihova sidra mirno pocivaju
U plitkoj vodi.
I tako u snovima gledaju srecu,
A plovit se boje
Na jarbole sarene zastave mecu
I - stoje.
...............................................
Posve polako - Dobriša Cesarić
Posve polako, o posve polako
Tajna se svjetlost u meni širi.
Ta zamrla radost otvara oči.
Ah, sunce u moje srce već viri.
Ne, nije još jako.
Još uvijek je mlako.
I ne gleda cijelim okom, već žmiri.
Ali polako, polako, polako
Gube se pred njim noćni vampiri.
....................................................
Vedri se nebo. Sunce se radja.
Plovi iz luke jedna ladja;
Jedna sto dugo stajase u doku,
Sva izbijena, s ranama na boku.
More, ko mati, vuce je na krilo.
Ljulja je, sapce: Nista nije bilo.
....................................................
Malo poezije za sve vas... uzivajte
Moderator: sanela