Eh da, covjek mi otvorio oci lagano, mislim jest da sam svasta prosao i u velikim sranjima bio...i sad se ovo cini ko pizdarija, al moj um, moje glupo ja toliko je malodusno i nesvjesno svojih sposobnosti, da se valjda toliko usralo nad ovom planinom problema i sad stoji... Znam koliko sam proturjecan i koliko mozda sve bezveze zvuci, al objasnite tom slabicu koji zivi u mojoj glavi!!!
Dobio sam jaako dobre savjete ekipo, pa cu sad malo sjesti i popricati s ovim unutra...pa ako ne bude slusao, jadna mu majka
Ljudi, divni ste, slusam vas i citam iz dana u dan, svako se bori da cist dozivi sutrasnji dan, svi imamo isti cilj, inace mislim da niti ne bismo bili na forumu...a sad ...ko jaci ko slabiji, nema veze, dok ide, ide, samo napred, ne nazad!
Ja recimo stojim na mjestu, al sve vise na to gledam kao na neku fazu...sta ja znam, mozda regrupiranje i odabir puta, prevladavanje tog straha, strah od samoce...? Kao sta rece Dejann, sam taj osjecaj da navecer legnes ciste savjesti i nekako spokojan, pa vec bi nam to trebalo mamit smijesak nakog pakla koji smo u zivotu prosli, bez da se budimo unezvjereni jer nismo ostavili sut za ujutro... I stvarno sad se pitam, s upitnikom iznad glave...kakve su ovo pizdarije prema onome gdje sam bio, cime sam se bavio, koliko sam ljudi povrijedio, koliko zivota sjebao... ma ovo je raj, svaki dan je nov, put izbora, mogucnosti, nisam vise osudjen na jedan izbor i jednu mogucnost, shema i rokanje i tako u nedogled... Sada krojim sam kako ce mi dan izgledati, ne zavisim od nicega pa se nemam cega ni plasiti! Eto tako treba razmisljati...a sta me nagoni da padam u stanja ocaja, sam bog zna...
Veeeliko HVALA svima ovde!
Jago
...DOBRODOŠAO Dejann