Ovo je verovatno jedina istina... koja se meni dogodila i nemate pojma koliko sam zahvalan svima koji su me ostavili... da se sam sa sobom izborim... i odluchim kako i kuda dalje... Moj najveci strah je bio ostati sam... i onda kad mi se upravo to dogodilo poceo sam da razmishljam drugachije, poceo sam da radim na svom oporavku. Da preuzimam odgovornostsaša-ex wrote:Ali ti mu odmazes i u stvari postajes njegov saucesnik u drogiranju, kako ti nije jasno. Ti mu ne mozes pomoci ostajanjem, pomogla bi mu samo kada bi otisla...On ce i dalje imati privid kako cela situacije i nije toliko strasna a njemu sada bas treba drugacija poruka-da se sve oko njega rusi i da ostaje sam. Samo u takvim okolnostima moze pozeleti iskreno da se leci. A kako mislis da mu pomognes?
prvo za male stvari, a potom za sve vece i vece. Ja nisam imao podrsku kao sto je ti dajes. Morao sam da se sam snadjem u novonastalim okolnostima. I nikad nisam zamerio sto su ljudi oko mene odlucili da zive svoje zivote. Mozda sam bio i besan i razocaran, ali sada sam zahvalan. I oprostio sam i sebi i drugima. I SAMO SAM U JEDNO SIGURAN. DANAS SE NE DROGIRAM...