Jedan moj drug koji je zivio kod mene par mjeseci,jer nije imao gdje da zivi ,(isto tako je bio navucen ali je kao krio od mojih da se drogira )me je naljepio sto sam pokusao da se ubijem ,ovo su bile njegove rijeci:pa jesi ti normalan,gdje ces to uraditi ,cuj pokusao da se ubije!Pa sta bi rekao za mene vidi koliko mi je godina (bio je stariji od mene 7 godina)nemam nikoga.Evo zivim ovde kod tebe od danas do sutra i opet se nedam i borim se,ako bi iko trebao da se ubije onda sam to ja!
Jednog dana je izasao od mene jer mu je dodijalo i znate sta je uradio taj isti moj drug koji je samo prije par dana tako uvjerljivo mene odgovarao da ipak treba ziviti i da ce jednog dana biti bolje..Objesio se!!!
Ponovo ziv
Moderator: sanela
To je bila kap koja je prelila casu..Ja sam ga smatrao boljim od mene,on je imao hrabrosti da to napravi a ja nisam cak ni za to imao hrabrosti..Osjecao sam se tako jadno tako tuzno i bespomocno da je to vise bilo smijesno..Cak sam nekada govorio da se osjecam kao da imam sto godina i da u meni nema nimalo zivota.
Spakovao sam sve njegove stvari (nije ih puno imao)u jednu kartonsku kutiju zaljepio je i na vrhu napisao njegovo ime..I dan danas imam tu kutiju..To me nekada podsjeti da je jednom kod mene zivio jedan momak koji je bio odbacen izaboravljen od svih i kojeg niko nije volio i kojeg se vise vjerovatno niko vise i ne sjeti,pa cak i ja samo ponekad..
Spakovao sam sve njegove stvari (nije ih puno imao)u jednu kartonsku kutiju zaljepio je i na vrhu napisao njegovo ime..I dan danas imam tu kutiju..To me nekada podsjeti da je jednom kod mene zivio jedan momak koji je bio odbacen izaboravljen od svih i kojeg niko nije volio i kojeg se vise vjerovatno niko vise i ne sjeti,pa cak i ja samo ponekad..
Pocetak 2002 godine,ja kao stuha hodam gradom izgubljen u vremenu i prostoru..Neznam vise gdje da odem da nadem pare ,nemogu vise nikoga ni da prevarim,nemogu vise nista..
Slusajno naletim na jednog momka iz u.g.proi-a (tada su se zvali feniks)koji mi nabaci nesto o komuni i ja pocnem da razmisljam o tome..
Poslije ili prije toga nemogu tacno da se sjetim,bas taj momak me je vodio da mi pozavrsava neke papire iz bolnice jer ja nisam bio u stanju da se krecem i osramotio sam se i kod njega,jer sam htjeo da im iskocim iz taksia i jedva su me zaustavili(ni sam neznam zasto sam to htio da uradim).Ali poslije toga sve vise i vise sam poceo da razmisljam o odlasku u komunu,to mi je jedino bilo jos ostalo da probam.Ako ni to ne upali,onda vozdra zivote
Slusajno naletim na jednog momka iz u.g.proi-a (tada su se zvali feniks)koji mi nabaci nesto o komuni i ja pocnem da razmisljam o tome..
Poslije ili prije toga nemogu tacno da se sjetim,bas taj momak me je vodio da mi pozavrsava neke papire iz bolnice jer ja nisam bio u stanju da se krecem i osramotio sam se i kod njega,jer sam htjeo da im iskocim iz taksia i jedva su me zaustavili(ni sam neznam zasto sam to htio da uradim).Ali poslije toga sve vise i vise sam poceo da razmisljam o odlasku u komunu,to mi je jedino bilo jos ostalo da probam.Ako ni to ne upali,onda vozdra zivote
Dobio sam broj i poceo da zovem komunu,nisam imao iskustva sa komunama i nije mi bilo jasno zasto moram zvati vise puta i zasto me neprime istog momenta,pitao sam za koliko otprilike ja tamo mogu uci ,odgovor je bio :samo ti zovi svake sedmice i mi cemo ti reci,mozda otprilike za petnest,dvadeset dana,to mi je bilo previse da cekam ali sam nekako uspio (neznam ni ja kako )da odrzim rijec i da zovem na vrijeme samo sam jednom fulio:)Ali sam cjelo vrijeme u sebi rondao "cuj 20 dana pa sta oni misle !Pa ja mogu da umrem u tih 20 dana!
Jutro kada sam otisao u komunu cu pamtiti dok sam ziv..Odluka ja pala idem i nevracam se,ako treba da crknem,crknucu tamo nevracam se vise da me moji gledaju ovakvog!
Sivo jutro ja nenaspavan,nisam spavao kuci nego kod prijatelja jer im je tako bilo sigurnije da cu otici..Sa mamom i tatom sam se pozdravio noc prije uzeo stvari i otisao..Sjecam se kako sam zurio u lift da negledam staru kako place..Tu noc mi je bilo tesko ali je jutro bilo gore.Nije padala kisa ali sam imao osjecaj da ce svaki cas poceti,burazer je dosao po mene sa autom i on i jos dva moja druga sjedamo u auto i vozimo se na zeljeznicku stanicu..Voz malo kasni i svi smo narvozni ali se trudimo da se ponasamo kao da je sve u redu..Dolazi voz....
Otvorio sam prozor od kupea i naslonio se na njega oni stoje dole ispred voza i pokusavaju da se sale,ja se kiselo smijem a srce mi lupa..Svjestan da idem u komunu od koje sam toliko vremena bjezao,svjestan da mi je ovo zadnja sansa,svjestan da moram dole ostati ko zna koliko..Dugo,uglavnom dugo..
Voz krece ,masu mi ja masem njima zadnje sto cujem je:CUVAJ SE BURAZ!
Sivo jutro ja nenaspavan,nisam spavao kuci nego kod prijatelja jer im je tako bilo sigurnije da cu otici..Sa mamom i tatom sam se pozdravio noc prije uzeo stvari i otisao..Sjecam se kako sam zurio u lift da negledam staru kako place..Tu noc mi je bilo tesko ali je jutro bilo gore.Nije padala kisa ali sam imao osjecaj da ce svaki cas poceti,burazer je dosao po mene sa autom i on i jos dva moja druga sjedamo u auto i vozimo se na zeljeznicku stanicu..Voz malo kasni i svi smo narvozni ali se trudimo da se ponasamo kao da je sve u redu..Dolazi voz....
Otvorio sam prozor od kupea i naslonio se na njega oni stoje dole ispred voza i pokusavaju da se sale,ja se kiselo smijem a srce mi lupa..Svjestan da idem u komunu od koje sam toliko vremena bjezao,svjestan da mi je ovo zadnja sansa,svjestan da moram dole ostati ko zna koliko..Dugo,uglavnom dugo..
Voz krece ,masu mi ja masem njima zadnje sto cujem je:CUVAJ SE BURAZ!
2002 GODINA .ZAGREB,ZELJEZNICKA STANICA..
Stojim na stanici i pusim cigaru na cigaru,znam to su mi posljednje..
Vec sam nazvao reto cim sam izasao i rekli su mi da pricekam 15 minuta i da ce doci po mene..Prilaze mi dva momka i pitaju jesi li ti Davor?Dobro izgledaju nikada nebi rekao da su bili narkomani..Pitam ih kako su me prpoznali a oni se nasmiju i kazu da me nije bilo tesko prepoznati .Ja pripaljujem novu cigaru a oni mi govore nemoj je paliti evo blizu nam je kombi;Gdje vam je kombi?evo nema sto metara.Evo do kombija cu ja jos jednu ispusiti..Prilazimo kombiju ja vucem cjelim plucima zadnje dimove i ulazimo u kombi..
Stojim na stanici i pusim cigaru na cigaru,znam to su mi posljednje..
Vec sam nazvao reto cim sam izasao i rekli su mi da pricekam 15 minuta i da ce doci po mene..Prilaze mi dva momka i pitaju jesi li ti Davor?Dobro izgledaju nikada nebi rekao da su bili narkomani..Pitam ih kako su me prpoznali a oni se nasmiju i kazu da me nije bilo tesko prepoznati .Ja pripaljujem novu cigaru a oni mi govore nemoj je paliti evo blizu nam je kombi;Gdje vam je kombi?evo nema sto metara.Evo do kombija cu ja jos jednu ispusiti..Prilazimo kombiju ja vucem cjelim plucima zadnje dimove i ulazimo u kombi..
Cestom pomislim Davore, na tvog druga koji se objesio.Objesio se u mom ulazu, iznad mog sprata i kada sam ga ja i čovjek iz toplana (radnik) našli i kada je došla policija i hitna i kada se masa ljudi skupilo ispred haustora i njegovih drugova, među kojima je bio i moj B i momak,nikada necu to zaboraviti..
Nikada se vise nisam popela na taj sprat nikada, i svaki dan kad idem kuci pogledam gore i sjetim se njega i svaki put molim Boga da sve ljude izvede na pravi put, put bez patnje i bola...
Nikada se vise nisam popela na taj sprat nikada, i svaki dan kad idem kuci pogledam gore i sjetim se njega i svaki put molim Boga da sve ljude izvede na pravi put, put bez patnje i bola...
Prijatelj ti je osoba koja zna sve o tebi, a ipak te voli...
...
.ja malo duze ostao na moru,a neradi mi internet kuci pa se nisam snasao...Ali evo me....