Dan pre ovoga koji ću spomenuti je dan kada sam prodala celu stranu majčine familije,pokojnog dedu,živu mi baku...majku koja mi je verovala...
Naime,nije ovo bila obična prodaja zlata...
Upitanju je bo prsten...star stolećima neprocenjive vrednosti.Pogađajte za koliko sam dala ovu,generacijama čuvanu vrednost...
DVE HILjADE DINARA
Da li da se čovek nasmeje ili zaplače

Zavisi od čoveka...
Do jutra ničega više bilo nije....
Usput,iste noći,iako sam uveliko pila largaktil,uzeh od bivšeg dečka i metoten..Znate onu konstantu laž-možda mi ublaži zikru.
V A Ž Ž Ž Ž I I I I I
Jutro je...Budim se sa oduzetom vilicom..zzubima škipim o zube,vilica se oduzima-kočim se-mislim ovo je kraj.Zovem bivšeg kako bi nešto iskombinovali(međutim ne mogu da pričam,jer vilica se grčii)
U GLAVI MI ODZVANJAJU REČI BRATA OD PRE PAR DANA "JELENA...MOLIM TE...PRESTANI SA TIM-UMREĆEŠ"...
Posle nekog vrEmena dolazi bivši u moj ulaz..Donosi ćamil da podelimo..Ja ne mogu da pričam-cela u grču na granici smrti...
Naravno,autiram se,i počinjem da plačem kao malo dete...Nikoga nema ok mene-pokojnom dedi je godinu dana.
Najzad dolaze burazer i ćale...
Tuga u očima kada su me videli.
Brat preuzima svu odgovornost i vozi me u "Drajzerovu" na hitnu.U kolima mi govori kako je ovo poslednji put da je uz mene,i da ako ga sada zajebem-za njega sam mrtva...
Tako je počelo moje lečenje tog leta 2005.
Prodala sam brata,prodala ljude koji su me i nakon svega voleli.
Ne mogu tražiti oproštaj-ali ih mogu voleti kao nkada do sad....
NASTAVAK SLEDI...