Jeste li...?

Ovaj forum može sadržavati informacije koje nisu u skladu sa misijom ovog foruma.

Moderator: sanela

Tia
Posts: 70
Joined: Thu Mar 16, 2006 7:32 pm

Re: Jeste li...?

Post by Tia »

beendemiurglike wrote:Jeste li ikad upoznali osobu kao je bila vas soul mate, vasa davno izgubljena polovina i onda,spletom okolonosti izgubili svaki kontakt sa njom?mislite li kada na nju?
Jesam...i jos uviek nisam na cistu.......ja sam bila siguna a je on taj....da je on ta moja polovica koja je nekim cudom odvojena od mene...nastavljali smo drugome recenice, gledalli jedno drugome u oci kao da se gledamo u ogledalo...i sad,nista...........ma, jos uvijek me zove (to nije moj bivsi decko)..ali mislim da je proslo vrijeme.........
User avatar
katarinadimedici
Posts: 430
Joined: Sat Apr 16, 2005 3:25 am

Post by katarinadimedici »

Ljubav uopšte nije jednostavna stvar! Da bi pronašli onog idealnog i da bi se oboje našli u vremenu i prostoru, mora da se poklopi mnogo činjenica, a to se jako retko događa! Najčešće i kada se nađu, dvoje se ne vole u isto vreme, tako da se tek kasnije otkrije da je to bilo "ono pravo" ali je obično kasno! Do svega ovog sam došla jer sam jedna od retkih sretnika koja je našla, prepoznala i sačuvala onu pravu ljubav, ono biće koje se uklapa u tebe kao kockice mozaika! Naravno da i među nama bude nesuglasica, pa i teških svađa, ali smo sigurni u jedno, a to je da nam je ljubav ista kao prvog dana i da ćemo zauvek biti zajedno, bez obzira kakve nam život zamke priredio! Ukratko ću reći ( to je deo na kojem sam zastala u mojoj priči) dva nemoguća spoja, razlika u godinama, sve se urotilo protiv nas. Umalo da se "promašimo" jer je on počeo mene da voli mnogo pre nego ja njega i da nije bio uporan, oterala bih ga od sebe i ako bih kasnije prepoznala tu ljubav, patila bih do kraja života! Svađali smo se k'o pas i mačka dok smo bili "prijatelji", bila sam svesna da se zaljubio i mislila sam:"Vidi klinca, budale! Sad ću malo da ga zezam!" Zezala sam ga, ne malo, nego puno, ali je on bio uporan. Putevi su nam se razišli i ja pišući mu jedno obično, drugarsko pismo, "radi reda" i iz sažaljenja, jer nije imao nikoga, shvatih da mi se taj klinac ipak dopada kao muškarac, ali mi ni na kraj pameti nije bilo! Prve večeri koju smo proveli kao par, ja sam bila spremna na avanturu,a on mi je samouvereno rekao da sam ja "žena njegovog života i da želi da umremo zajedno", što sam smtrala pustom željom i zaljubljenošću jednog klinca! Nakon tih reči i mene je pogodila ona prava strela ljubavi i od toga dana ta ljubav je samo rasla, postajala plemenitija, bogatija! Uvidevši da mogu da verujem "klincu", da mogu da se oslonim na njega i da je njegova ljubav prema meni toliko velika da je naučio sa 21-om godinom da bude otac mojoj deci, da bude neko na koga možemo da se oslonimo, a da pri tom ne traži ništa za sebe, ja sam mu ipak podarila Gagu, koja je plod jedne neizmerne ljubavi! Mnogo toga smo prošli zajedno, droga nam je otežavala život, retki su oni koji se nauče da dele, pobedili smo sve, ljubav je pobedila!
teardrop
Posts: 1
Joined: Tue Mar 28, 2006 1:25 am

Post by teardrop »

ej prije svega pozdrav svima. ni sam ne znam kako sam nabasao na ovu stranicu ali posto imam takvu istoriju da i ja nesto kazem... prije svega o sebi, sto se tice ovog sr...a u kojem sam ono traje od 7. razreda znaci godinama... komune su sr...e takodje jer to je ustvari bijeg slabih koji nastavljaju po starom cim se vrate.cast malobrojnim izuzetcima...svi smo mi pizde jedne... sirotinja ne uniostava sebe na ovaj nacin... bore se ljudi... sa horsa sam se skino uz pomoc moje srodne duse s kojom sam evo vec 2 i po godine i ne mislim je napustat do smrti...pa ko prvi crkne neka ceka na drugoj strani... nisam iso u komunu, jednostavno sam skupio hrabrosto da starom kezem istinu...poslije soka covjek je uzeo godisnji odmor i provodio vrijeme samnom...radili smo po dvoristu, djevojka mi je dolazila i tako mjesec dana...to je sve... zato pljunite u sake i sljakajte... to kukanje mi se gadi..bole ljedja ne mogu spavat ubi me psiha...PA NARAVNO KAD LEZITE IDIOTI JEDNI...bjezite u prirodu, nabavite kakvu zivotinju i prije svega budite kreativni i produktivni, to je recepz... maq kakvi antidepresivi, trodoni,metadon sve je to isto...opet ce te na hors cim bude kinte... ja sam odlucio da to odjebem od sebe i bacim se na sex i fotografiju...i ide mi.. UVIJEK SAM SMATRAO DA MI JUNKYJI SMO NAJVECE KUKAVICE... TREBA NAM SVE UZETI...ISKLJUCITI VAM I INTERNET I STRUJU U KUCI PA DA POJEDE ONO STO ZARADITE... NEHLJEBARI JEDNI OBICNI... ma kakve vi soulmejtove trazite... da bi to imao moras i dati nesto, a ne biti parazit koavi i jeste... ovo sve sto sam vama napisao napisao sam i sebi... vadite se i zauzmite zivot... seljaci nas zauzimaju..a znate zasto...jer su zdravi... mi smo inteligentniji i zato me to ljuti...jer smo tim vise gluplji...

POZDRAV SVIMA I PUNO SRECE SVIMA KOJIMA JE OSTALO I MALO MOZGA U GLAVI DA PODUZMU NESTO...ALI TREBACE VAM JOS NESTO STO NEMATE- A TO SU MUDA PRIJATELJI... TO VI NEMATE... KARAKTER KOJI STE DAVNO ZAKOPALI U GOVNA KOJA VAS CINE...
slbici ste i priznajte sebi..a onda moze se dalje...
User avatar
Spirit
Posts: 145
Joined: Wed Aug 17, 2005 4:42 am
Location: Beograd

Post by Spirit »

[quote="teardrop"][/quote]

Ovo je gola golcijata istina, bez pakovanja i roze masnice. Slicno tome sam ja malopre u jednom postu govorila o veri u sopstvene snage, samo bez ovolike kolicine besa.

Ako slucajno imate poriv, da se bacite na tastaturu, jer ste doziveli ovo kao napad. Zaustavite se i jos jednom razmislite o tome sto je receno.
Tia
Posts: 70
Joined: Thu Mar 16, 2006 7:32 pm

Post by Tia »

To teardrop...puno bijesa, ali puno istine...peace!
Post Reply