Nova u svemu - priča i malo info o postupku supstitucijske u HR

Vaša iskustva, pitanja u vezi sa terapijom "održavanja" - metadon, buprenorphine... Pišite ovdje o svojoj borbi sa ovisnošću, svakodnevnim iskušenjima i problemima s kojima se suočavate.

Moderator: sanela

Post Reply
Cafumiga
Posts: 3
Joined: Wed Sep 21, 2022 10:46 pm

Nova u svemu - priča i malo info o postupku supstitucijske u HR

Post by Cafumiga »

Pozdrav ljudi!

Nova sam na forumu, iako ga pratim već jedno duže vrijeme, pa se odmah ispričavam ako sam post stavila na krivo mjesto. Nisam zapravo znala kud da ga objavim jer je istovremeno i mix ispovijesti i traženja savjeta. Moja priča na početku, zadnji odlomak je traženje savjeta.

Pišem prvenstveno zato jer se osjećam stravično jadna, sama i baš imam osjećaj da sam došla do neke točke pucanja u kojoj ne mogu više držati sve u sebi. Nitko od mojih doma ne zna za ovo, od doktora isto tako, a društvo u kojem se krećem je ekipa koja nikad nebi taknula droge. Nisam zapravo ni sama sigurna jel ja jesam ovisnik u tradicionalnom smislu riječi jer uzimam samo Tramadole i kodein, nisam nikad prešla na nešto jače, a nemam ni neke jake fizičke simptome ustezanja.

Dakle, prije par godina krenula sam uzimat Tramadol. Prvo je to bio neki tinejdžerski pokušaj samodestrukcije (želja za nestajanjem, ali ne i smrću) u kojem ja navečer uzmem par tih Tramadola s produljenim oslobađanjem, malo plutam i onda zaspim kao top da bi me ujutro najnormalnije probudila budilica za školu. Član obitelji ih je u to vrijeme od doktorice dobivao kao bombone jer je bio teško bolestan, polako umiranje u bolovima, pa nitko zapravo nije primjećivao ako par tableta nestane. Ja sam to uzimala u nekim kontroliranim količinama, cca 2 puta na tjedan po par tableta. E onda je sa smrću tog člana obitelji prestalo i pristizanje lijekova. I nisam imala nikakve fizičke simptome ni ništa, ali mene kao da nešto u prsima cuka i tjera da nešto uzmem, bilo što. Kako se krećem u dobrom društvu, nisam imala nikog za pitati da mi nešto nabavi, a za junkije nikad nisam znala gdje se okupljaju. Tako da sam se odlučila za kodein i krenula s onom ekstrakcijom iz običnog Caffetina.

I sad već valjda treću godinu skoro svakodnevno uzimam kodein, 300ak mg dnevno (2 doze po cca 150, ujutro i predvečer) i htjela bi prestati, a opet na neki način ne bi. Kao neka pseudovolja, jedan tren mi je dosta (pogotovo kad si pogledam troškove svega toga, paket Caffetina je 20ak kuna, trebam minimalno tri paketa dnevno, na mjesečnoj bazi se nakupi, pogotovo sa studentskim financijama), a ako prestanem kao da mi je cijelo tijelo i glava napeto i želi još, ali ne u fizičkom smislu. Nemam nikakve posebne bolove kad prestanem (znala sam raditi pauze na par dana, čak i tjedana i imala bi samo glavobolje, bila malo živčana, ali nisam povraćala, preznojavala se ni ništa slično), ali jednostavno kao da me cijela prsa i tijelo vuku prema kodeinu, kao da ću eksplodirat od očaja. Razmišljala sam da se javim nekom privatniku, ali nemam se zapravo ni sa kim savjetovati o postupku i svemu. Problem mi je da ne mogu u javnu ustanovu, u mjestu u kojem sam doslovno ne postoji onaj odnos povjerenja doktor-pacijent; cijela ulica zna što je nekome prije nego uopće dođe iz bolnice. Svojima doma nema šanse da kažem, ako me neće izbacit iz kuće, cijeli život će to biti korišteno kao argument protiv mene u bilo kojoj diskusiji koji bi teoretski mogli imati. S prijateljima isto ne mogu o tome, a ne znam nikoga da koristi išta jače od trave da s njim mogu popričati. A imala bi o čemu, pa zato pišem sad par pitanja vama:

Brine me količina paracetamola koju unosim u tijelo. Kako radim ekstrakciju kodeina iz tableta, ne mogu ukloniti sve ove druge sastojke i uvijek unesem bar još malo paracetamola. Opće me strah na što mi jetra liči… Drugo, nemam pojma zapravo ni o točnoj količini kodeina koju uzimam s obzirom da se u ekstrakciji uvijek malo izgubi. Treće, gubim vrijeme i moram stalno hodati po različitim ljekarnama da me ne bi zapamtili. Četvrto, kad uzmem iznad cca 130 mg kodeina, sve me svrbi. Išla bi doktoru privatniku u drugi grad, ali jako me strah registra ovisnika zbog budućeg posla. Negdje sam pronašla informaciju da je liječnik na zahtjev dužan predočiti karton ministarstvu i tijelima državne uprave – vrijedi li to i za privatnike? I može li privatnik prepisati neku supstitucijsku terapiju? I ako da, je li on opet osobu mora prijaviti u registar ovisnika? I je li bi uopće meni netko izdao supstitucijsku (npr. suboxone) s obzirom da uzimam samo kodein, a ne neki jači opijat? Uzimaju li mokraću na testiranje prije toga? Zapravo me samo zanima cijeli postupak tog nošenja s liječnicima i sustavom u Hrvatskoj, grozno mi je kad ne znam točno što očekivati, a na forumu sam većinom našla iskustva iz susjednih zemalja i nisam sad sigurna koliko je sve slično.

Evo, to je to od mene zasad, malo je dug tekst, ali osjećam se sjebano, grozno i baš mi je trebalo pa da makar natipkam svoj problem. Hvala ljudi!
User avatar
Deep_Dive
Posts: 29
Joined: Mon Apr 21, 2014 4:20 pm

Re: Nova u svemu - priča i malo info o postupku supstitucijske u HR

Post by Deep_Dive »

Cafumiga wrote: Wed Sep 21, 2022 11:42 pmPišem prvenstveno zato jer se osjećam stravično jadna, sama i baš imam osjećaj da sam došla do neke točke pucanja u kojoj ne mogu više držati sve u sebi. Nitko od mojih doma ne zna za ovo, od doktora isto tako, a društvo u kojem se krećem je ekipa koja nikad nebi taknula droge. Nisam zapravo ni sama sigurna jel ja jesam ovisnik u tradicionalnom smislu riječi jer uzimam samo Tramadole i kodein, nisam nikad prešla na nešto jače, a nemam ni neke jake fizičke simptome ustezanja...
Welcome, dear child. :)
Naravno da se osećaš stravično jadno, sama i blizu si granice odakle počinje pucanje, ako se to već nije desilo. Možda se još koprcaš ali veruj, brzo će to evoluirrati u nešto mnogo gore. I da, naravno da si ovisnik, bez obzira što gutaš "samo" tramadol i radiš "CWE" od Kafetina, provereno najgoreg leka koji postoji. Kako ne gaguješ na to, ja sam počeo posle 3 dana i od tada više nikad to nisam uradio, a prođe 10 dugih godina? I sada kad pomislim, vraća mi se...
Da se vratim na priču, u tvojim godinama pešačio sam i po 10km za dop ili čekao od jutra do mraka da dobijem što sam tražio. I zamisli, trajalo je dok sam mogao da izdržim, pošto je uvek tako u početku, kad si mlad/a. Tek kasnije počne da te lomi, posle dva-tri navlačenja i skidanja, pošto je (poznata je stvar) svako sledeće navlačenje sve gore i sve brže, a više nema šanse da izguraš krizu na suvo, još manje na nogama. O pratećim propadanjima da ne govorimo, počev od fizičkog izgleda do gubljenja zuba, unutrašnjih kvarova organa, mozak spaljuješ svakodnnevno i sigurno...
Član obitelji ih je u to vrijeme od doktorice dobivao kao bombone jer je bio teško bolestan, polako umiranje u bolovima, pa nitko zapravo nije primjećivao ako par tableta nestane. Ja sam to uzimala u nekim kontroliranim količinama, cca 2 puta na tjedan po par tableta. E onda je sa smrću tog člana obitelji prestalo i pristizanje lijekova.
Čudi me da u državi koja je članica EU, za razliku od slepačke Srbije, nije rešeno pitanje terapije terminalno bolesnih pacijenata. Kakav tramadol jebote, a Oxy/Hydromorphone/DiaMorphin i slične blagodeti, u najgorem slučaju Valoron bez onog N? Navući se na tramadol i CWE iz Caffetina je totalni cringe i milion puta štetnije od ovih divnih čistih tvari, koje uvek ostanu posle smrti bliske osobe od kancera.
paket Caffetina je 20ak kuna, trebam minimalno tri paketa dnevno, na mjesečnoj bazi se nakupi, pogotovo sa studentskim financijama), a ako prestanem kao da mi je cijelo tijelo i glava napeto i želi još, ali ne u fizičkom smislu.


Ovo ti je čisti dokaz da si postala ovisnik o najgorem mogućem smeću. Bolje i čaj od maka da si pila (dobro, ne... ma ustvari bolje, kakav CWE iz kafetina jbt?). Jasno je i da ti radi psiha:
Nemam nikakve posebne bolove kad prestanem (znala sam raditi pauze na par dana, čak i tjedana i imala bi samo glavobolje, bila malo živčana, ali nisam povraćala, preznojavala se ni ništa slično), ali jednostavno kao da me cijela prsa i tijelo vuku prema kodeinu, kao da ću eksplodirat od očaja.


Da ne citiram dalje, tražiš pomoć (ili pre savet gde da se obratiš), postoje jasne prepreke (u vidu familije i okoline), ali ja bih se mnogo ozbiljnije bavio time nego koliko paracetamol jebe tvoju precious jetru. Kad smo kod toga, nađi makar u inostranstvu lekove koje prodaju OTC (ima i online) pa ćeš učiniti neki harm reduction, ali nemoj očekivati da će ti ekipa odavde savetovati gde da ideš da završiš kombinaciju i kome da se za tako nešto javiš.

Ipak, nije sve tako crno. Ako sam dobro shvatio, niko živ ne zna šta radiš, yes? Najbolje bi bilo da tako i ostane a da ti, dete drago, skupiš snage i skineš se sa tih surogata. Kodein jeste opijat ali ni izbliza kao jači derivati i drugi alkaloidi. Kad smo kod toga, na Zapadu imaju lekove koje prodaju OTC (ima i online) pa ćeš, ponavljam, učiniti harm reduction jer su čistiji i sa manje komponenti, ali nemoj očekivati da će ti ekipa odavde savetovati gde da ideš da završiš kombinaciju i kome da se za tako nešto javiš. Tramadol je takođe na donjoj lestvici snage opijatnih analgetika i možeš se skinuti u roku od 3 - 5 dana, uz pomoć nečeg za spavanje.

Subutex/Suboxone/Heptanon ti tek ne trebaju jer uopšte nisi u toj kategoriji. Niko normalan ti ne bi dao da se sa takvih gluposti, realno, skidaš sa nečim jačim. To bi bilo kao da izvadiš zub i dobiješ da piješ Oxy, a realno ti ibuprofen rešava stvar. Rešava i paracetamol ali to nećemo, beše? :mrgreen:

S obzirom da si valjda punoletna, pogledaj kako stoje stvari sa implantima i neka ti stave jedan ili produži na još koji, ako ima potrebe. Kao što sam rekao, tvoja situacija nije toliko teška i ne dozvoli da se uvučeš u 300x gore sranje. Ako nađeš nekog ko "ima iskustva pa da se izjadaš", znaj da si 90% u omgućnosti da pređeš na nešto mnogo gore, i to baš sa tim tvojim "savetnikom/com", tako da - beži od toga!

Srdačan pozdrav i javi šta si napravila. Nemoj da me razočaraš, a sebe ćeš spasiti pakla dok si živa, što je najvažnije. :)
Trebalo me je streljati još u pelenama.
Cafumiga
Posts: 3
Joined: Wed Sep 21, 2022 10:46 pm

Re: Nova u svemu - priča i malo info o postupku supstitucijske u HR

Post by Cafumiga »

Hej Deep_Dive. Hvala na odgovoru, još više jer je stvarno detaljan i friendly. Zanimljivo mi je da sam odgovor dobila baš od tebe (je li u redu da smo si na „ti“?) jer je tvoja ispovijest bila jedna od prvih stvari koje sam ikad pročitala na forumu s obzirom da kad se utipka „kodein“ u tražilicu foruma, odmah izbaci tvoju priču. Simpa slučajnost :)

Anyway, neka glavna ideja koju sam dobila iz tvog posta je da jesam ovisna o kodeinu (što sam zapravo i znala, samo mi je nekako smješno to tako nazvati jer, i sam si rekao, nije to baš hardcore) i da nisam zasad u takvim govnima u kakva bi se potencijalno mogla još uvaliti. Skidanje s kodeina ne bi, objektivno gledano, trebalo biti teško kao s drugih, češće korištenih opijata. Ali eh, tu je problem i zato se i jesam dvoumila je li da pišem svoju ispovijest ili ne (očaj je očito prevagnuo pa sam pisala). Jer većina ovdje na forumu je koristila teže (s)tvari. Ljudi s kojima se družim u stvarnom svijetu ne koriste ništa. I onda ja balansiram tu negdje između dvije dimenzije i ne mogu potpuno ni u jednu (možda srećom). Ali baš zbog toga imam osjećaj da mi je teško – nekako je normalno izjadati se prijateljima o problemima, ali ovo kod njih stvarno ne bi dolazilo u obzir. A s druge strane, kodein je „pravoj“ ovisničkoj populaciji (i sam kažeš) cringe – nešto s čega se čovjek lako skine. I onda imam taj doživljaj osobne patnje koji se ne poklapa s realnom situacijom. Jer ja se skinem na tjedan dana. Nije mi to problem, fizički ne, zapravo sad sam zbog nekih neodgodivih obveza morala napraviti isto. Ali tu je taj unutarnji nemir, zbog kojeg se opet vratim, osjećaj vučenja u prsima. To je valjda ta famozna žudnja koja je opet vjerojatno manja nego kod drugih tvari, ali meni je velika. Pa sam opet u sranju jer tijelo je ok, a glava neće. Čitala sam onaj post „što nakon skidanja“ i ne znam… kažu ljudi okupacije, terapije, rad na sebi…a ja imam okupacije, fakultet, hobiji, umjetnost…i ne mogu zasad naći nešto da mi da to „nešto“ kao kodein. Tako da, da ti javim što sam zasad napravila – jedno veliko ništa. Možda kad završi semestar pa se moje bezkodeinsko pizdenje ne odrazi na ocijene. Javim tada:)

Kako ne gaguješ na to, ja sam počeo posle 3 dana i od tada više nikad to nisam uradio, a prođe 10 dugih godina? I sada kad pomislim, vraća mi se...
E da, ovo za gagovanje. Ja sam sebe prvo uvjerila da se radi o placebo efektu. Jer sam čitala o kodeinu, naišla na tu nuspojavu gušenja, ali sam u početku krenula s manjim količinama tako da mi se nije činilo da se realno mogu od toga krenuti gušiti. Pa kad je stvarno krenuo osjećaj zatvaranja grla, uvjeravala sam samu sebe da je to knedla u grlu od anksioznosti. I zasad mi nikad nije za stvarno krenulo naticati grlo, ali imam uvijek tablete za alergiju pri ruci, iako se nadam da mi neće trebati :mrgreen:

ja bih se mnogo ozbiljnije bavio time nego koliko paracetamol jebe tvoju precious jetru
A što se jetre tiče…pa baš mi i je precious ahah. Mislim, imam samo jednu i ako ta zakaže, definitivno će netko u okolini shvatiti da nešto nije u redu.

Navući se na tramadol i CWE iz Caffetina je totalni cringe i milion puta štetnije od ovih divnih čistih tvari, koje uvek ostanu posle smrti bliske osobe od kancera.
Nije bio kancer pa možda zato. Nego nepokretnost pa su krenule one rane i truljenje žive osobe, dekubitusi. A meni početniku su tramadoli bili sasvim ok.

Subutex/Suboxone/Heptanon ti tek ne trebaju jer uopšte nisi u toj kategoriji.
I nisam znala ovo za Suboxone. Išla sam na ove online kalkulatore koji preračunavaju ekvivalente raznih opijata da naučim neke omjere jačine, ali očito sam nešto krivo posložila. Hvala na info!


I, ako smijem pitati, jesi ti čist? Vidjela sam one tvoje postove iz 2014. godine, jesi se uspio maniti svega?

Pozdrav i stvarno hvala na javljanju!
Post Reply