Povlačenje ručne u vezi eksperimentiranja s drogama

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Post Reply
Stockholm
Posts: 2
Joined: Tue Mar 22, 2022 6:40 pm

Povlačenje ručne u vezi eksperimentiranja s drogama

Post by Stockholm »

Pozdrav svima!
Novi sam na forumu, te nemam prijašnja iskustva u pisanju komentara niti objava pa ću se potruditi da moje podjeljeno iskustvo bude što preciznije i sažetije, te da istaknem sve što smatram bitnim. :mrgreen:

Odmah da naglasnim da nemam "drogiraško" iskustvo iako sam prije 3 godine probao joint (7, 8 dimova) i svidio mi se. Osjećaj opuštenosti i svježijih boja oko mene je bio prisutan. That's it. :mrgreen: Probao još lizalicu od marihuane i normabel. Ništa specijalno. :)

No sada da krenem s pričom. Radilo se o ekstremnoj potrebi za time da eksperimentiram sa drogama. :mrgreen: Taj period ekstremne privlačnosti ka uzimanju ilegalnih psihoaktivnih supstanci je započeo negdje u 8 (9) mjesecu prošle godine i trajao sve do nedavno. Ne mogu uopće odrediti kada je započeo (sofisticirano se prišuljao), a bome niti kada je završio.

U razdoblju puberteta sam prolazio srednje tešku depresiju uz pojavu suicidalnih misli. 2012. smo se preselili iz jednog stana u drugi u istom gradu da bi samo 6 mjeseci nakon preseljenja stara ostala bez posla (pritom je imala veću plaću od starog) a svi krediti za preuređenje stana podignuti, kartice do limita iskorištene, dugovi na sve strane...s tim da se još našla i na sudu pa je odvjetnika trebalo platiti. Ja doživljavam bullying u školi, ocjene loše naspram mojeg učenja (koncentracija loša), nezadovoljstvo jer me stari čitavo djetinjstvo prisiljavao da se bavim vrstom sporta (kojeg nisam htio) samo jer on nije u tom istom sportu doživio plafon, ljubavni problemi, siromaštvo, neplaćeni računi, ovrhe nad glavom, sranje žešće. :cry:

I sad, izvlačim se ja pred kraj srednje škole uz Božju pomoć (molitva protiv depresije) iz svoje psihičke "septičke jame". Upisujem fakultet. Godine prolaze, oporavljam se. Rastem u vjeri. Studiram jedan semestar vani, polažem vozački, vraćam se u RH, radim neko vrijeme preko SC-a, potom ponovo odlazim na staž u inozemstvo da bi se pred kraj ljeta ponovo vratio u ZG.

E sad, tu započinje period u kojem ne radim, a pritom dobro živimo (starci, brat i ja). Oni rade, ja tražim posao. Živimo solidno. I tu je najbitnija caka ta da je nastupio period poslije dugo godima u kojem je sve prividno dobro, a sve što sam smatrao bitnim riješeno. Čak i više postignuto od planiranog.

Ja imam odjednom dosta slobodnog vremena i misli (mozak) prepuštene same sebi. Sam planiram dan, organiziram kako hoću. Milina. :mrgreen:

I tu se pojavljuju moje želje za drogiranjem. Želja da isprobam sve. Ekseri, spid, koks, hors...ma sve sve sve. :evil:

Vrte se razni scenariji u glavi. Nekontrolirane misli. Razmišljam o tome kako bi bilo cool naručiti MDMA i u kućnoj radinosti izraziti ectasy, kako nazvati frendicu koja konzumira brzinu i "počastiti" se. Kako izdvojiti nešto love koju sam imao na računu za bijelo i zabaviti se "kako Bog zapovijeda" u nekom klubu. Pritom je moj mozak već razradio ideju da to bude konzumirano nanošenjem po desnima da se anatomija nosa ne sje*e. :mrgreen:

Najviše sam razmišljao o dopu. Najviše me privlačio. Moj emocionalni dio je smatrao da bi se ja s njime trebao urediti na krovu neke zgrade i da "sigurno" mogu prestati konzumirati nakon prvog pokušaja. "Samo on i ništa više. Ne trebaju mi nikakve druge droge. Samo da imam to iskustvo" :lol: To je išlo toliko ekstremno da sam se znao minutama gledati u ogledalo i biti "ponosan" zato jer imao oči (šarenicu) iste boje kao i dop.

Budući da sam se svim snagama pokušao oduprijeti tim mislima, droga se počela pojavljivati u snovima. Jednom sam sanjao uređivanje sa kokainom, a 3x sa heroinom. Zadnji san sa dopom je bila scena u kojoj se ja uređujem s njime pred drugim ljudima (kako naivno) u nadi da me oni neće primjetiti (moš si mislit), i to na svadbi od moje sestrične (inače iz Dalmacije) koja se u tom snu održavala na školskom igralištu moje !!osnovne škole!! u Zgu.

Ja sam zbog životnog iskustva (25 godina) uspio prepoznati duhovne (psihološke) pozadine svoje potrebe za eksperimentiranjem s drogama :geek: , te sam na emocionalni dio sebe odgovorio žestoko svojim racionalnim djelom, i to ponajprije:

1. Hobijima (od čega neki beskorisni i nepotrebni) a neki su i bili novi. Plan je bio samo da se izvučem od doma (iz svoje sobe) i ne prepuštam razmišljanju (unutarnjim porivima) o drogsanju.

2. Čitanjem ovog foruma - plan je bio da si objasnim (koliko god to teško bilo) racionalnim putem zašto je i koja droga loša za mene. Pritom sam u početku s čitanjem vaših ispovijesti još i više bio očaran sa svijetom droge te sam htio "povlačiti đavla za rep", odnosno proći kroz sva sranja s one strane zakona kroz koja prolaze ovisnici. Nisam se dao. Znao sam da ću sa svojom znatiželjom doći do "vrhunca", odnosno do momenta u kojem će me droge najnajviše zanimati te će polako taj interes za narkomanskim iskustvom početi opadati. Tako je i bilo. :) ;)

3. Molitvom svake večeri i pokušajem predavanja svih svojih problema i požuda u Božje ruke. I prije mi je Bog često znao dati unutarnje smirenje nakon i tokom molitve iako sam imao dojam da nije prisutan tokom duhovnog proganjanja koje sam iskusio tokom zadnjih mjeseci. Uporno su mi se misli o drogama interferirale u razmišljanje i ometale me tokom molitve.

S druge strane, probao sam si dati i objašnjenja zašto mi se ova faza u životu događa. Teško je dati odgovore na takva pitanja. No ajmo i to promotriti;

1. Neuropsihijatrijsko gledište - živio sam godine i godine sukladno katoličkim zakonima (pazio na bludne grijehe, neumjerenost u jelu i piću i sl.) te sam si na taj način (pokušavajući se duhovno izdići iznad tjelesnosti) doveo u situaciju gdje sam si prikratio uživanje u sexu (i masturbaciji, pornićima, zavođenju) i hrani (a to su prirodni sustavi centra za nagrađivanje u našem mozgu), te je možda moj mozak htio ponuditi droge kao idealno umjetno rješenje za nagrađivanje koje mi je s fizičkog aspekta u prijašnjim mjesecima bilo prijeko potrebno.

2. Razvojno gledište (tu sam najviše pobornik) - svadba u snu se odvijala na igralištu pokraj moje osnovne. Iste one osnovne u kojoj sam bio kao emocionalniji i feminiziraniji dječak socijalno izoliran, doživljavao sam bullying i definitivno nisam bio popularan što mi je bila unutarnja želja. Tu sam shvatio da mi se vrlo vjerojatno duboko skrivena želja za dokazivanjem i samodokazivanjem sakrila u skrivene kutke podsvijesti te da sada izlazi u obliku želje za svim drogama a poglavito za probanjem dopa na krovu neke zgrade (čuj to, "iznad svih" i "nitko mi ništa ne može").

3. Psihološko gledište - svi imamo dio nas koji je nepoznat i nama i drugim ljudima. Možda sam ja tek sada upoznao dio sebe koji ima potrebu za autodestrukcijom i smatra ju ekstremno privlačnom. Zavoljiva je i prišulja se elegantno. Bez da ju se primjeti. Dio osobnosti. Uf...mogla me pošteno sje*ati.

Znam da sve gore navedene misli i scenariji djeluju suludo, ali to je tako bilo. Unazad nekoliko tjedana sam primjetio da racionalni dio mene polako preuzima kontrolu nad emocijama. Polako sam počeo gubiti interes prema drogama. Dozvao sam si u glavu sve posljedice koje ide za sobom uređivanje s dopom. Polako me počela napuštati faza koja nije isplivala u pubertetu jer sam tada bio poprilično sje*an. Počeo sam se osjećato tjeskobno na same misli o drogama, te sam smogao snage da sve priznam prijatelju (nije me osudio) i pritom sam prvi put nekome rekao kroz što prolazim. Prije 2 dana sam se rasplakao na jednom molitvenom susretu i tu sam se emocionalno ispraznio te vjerujem da je tako i simbolički završio ovaj period.

Također sam pazio svo vrijeme da ne ponizim inteligenciju drugih ljudi koji konzumiraju droge ili su već navučeni.

Cijelu ovu priču djelim u nadi da će ljudi kao što je Matej Periš (uzmemo li da je točna pretpostavka da je uz alkohol uzeo i LSD) koji će tražeći savjete za to kako se što dugotrajnije i sa što manje posljedica drogirati, naići na moju ispovijest i shvatiti da se i kao "stari magarci" možemo navući na sve i svašta, a da pritom niti ne znamo razloge koji nas tjeraju na ovisničko ponašanje.

Izuzetno sam ponosan na sve vas ovdje koji se kao lavovi danonoćno borite sa svojim demonima. Molite se jedni za druge a poglavito za duše onih koji su nas nažalost napustili zbog predoziranja kako bi ih Bog prihvatio u svoje naručje.

Lijep pozdrav,
Vaš Stockhom 8-)
Post Reply