Narkoman koga su se roditelji odrekli i živi na ulici. Pokušao par puta da se ubije. Klošar pod Brankovim mostom.Viktor89 wrote: ↑Mon May 03, 2021 7:50 pmTeško je razumeti psihu čoveka koji je stigao do toga da nema šta da izgubi i šta je on tu prošao, iskustvo kakvo ima. Srce mu je kamen.Akkasha Come Back wrote: ↑Mon May 03, 2021 4:31 pm Moram da napišem još nešto. Ljudi se plaše pogrešnih ljudi.
Plaše se, recimo ljudi u džipovima sa zatamnjenim staklima. Njih ne treba da se plaše. Šta oni imaju sa njima? Ništa. Predrasude.
Ono što većina ne shvata je da se ne treba plašiti onih koji imaju novca i naizgled mnogo ljudi oko sebe, već se treba plašiti "nevidljivih" ljudi koji nemaju ništa.
Ljudi nikako da nauče da onaj ko nema ništa, nema šta da izgubi.
Suprotna vrsta ljudi se plaši gubitka. Novac ih drži u šaci. Ne verujem da imaju osećaj kako je nemati. To bi ih razbilo.
I opet je teško, neko jednostavno voli da živi pa će živeti i pod mostom, Brankovim ili bilo kojim drugim, neko ima realno i objektivno daleko više, pa mu se ne živi.
Razdvojiti je skoro nemoguće, jedino ako se povodimo predrasudama (koje se kao i srpske narodne poslovice kad tad ispostave kao tačne), to je, nešto sam razmišljala kao pokušavati povući granicu gde čoveka optužiti i reći da je loš, zao a gde počinje njegova dijagnoza.
Serijski ubica je bolestan, tehnički i nije kriv što ubija, on to mora. Što ne sprečava zakon da ga osudi.