StopBup wrote: ↑Fri Jul 10, 2020 4:16 pm
Loki wrote: ↑Thu Jul 09, 2020 7:16 pm
Evo malo da se raspišem... Pitao si me kako znam da sam u psihičkoj krizi i da opišem malo svoje sadašnje stanje. Evo ovako, da krenem od početka, tačnije od onoga kad sam prošle godine zasrao dok me još nije prošla psihička kriza. Jesenas, kad sam se recidivirao na travu, samo 2 dana pre toga, doživeo sam naglu promenu raspoloženja, prilično intenzivnu, a to je baš karakteristično za p.a.w.s.(post acuute withdrawal sindrome), a i pre toga se nisam baš osećao skroz normalno. Dešavala mi se depresija u smislu da sam morao jako da se kanim da počnem da radim, onda jutarnji bedaci nakon buđenja su me bili prošli, ali dešavalo mi se da u toku dana otspavam po sat, dva, tada su mi se dešavali crnjaci i bedaci nakon buđenja. Imao sam u to vreme čudan nedostatak samopouzdanja, recimo kad sam išao noću na kvantašku pijacu(noću se na kvantašima obavlja u glavnom trgovina na veliko), bez veze sam sebi nabacivao neku sumnju da li će trgovina ispasti dobro. Ispadala je dobro, ali sam se ja u napred opterećivao bez veze. Mada teško je raditi sa onima što prodaju na sitno na "malim" pijacama, pilićarima, moraš da blefiraš, često i da budeš drzak sa njima, kako bi prodao po što boljoj ceni. Teški su za saradnju ti pilićari. Kad se ušemiš ide to i sa njima, ali uvek u startu bude povuci-potegni.

Hahaha, gde ja ode, nego da se vratim na temu. Znači na to stanje, ja sam se recidivirao, i nastavio da kenjam po sebi nekih pola godine, tako da sam sad naravno još u psihičkoj krizi. Javlja mi se takođe depresija, ta da moram da se kanim da počnem da radim, ili da vežbam, ili da se uputim negde. Javlja mi se anksioznost, ne tako često, ali se javlja. San mi se još nije stabilisao. Nekad zaspem k'o top, pa se brzo probudim, pa imam problem ponovo da zaspim, nekad u startu imam problem da zaspim, pa posle dobro otspavam, nekad mi se desi i da prespavam, otspavam 9-10 sati u cugu, pa pa kad se probudim, budem ko popišan. Među ljude ne idem sad često, ali kad idem, udobno se osećam među svetom, i to mi je jako drago. Mogu da pričam sa ljudima, ozbiljno i da se zezam, tu stvarno nemam problema, samo što sad gledam da se ne krećem nešto puno... Eto tako je sad otprilike kod mene. Zadnjih dana sam malo i poremetio bioritam, jer često ostanem na njivi celu noć, ili do 2-3 ujutro... Stanje generalno nije loše, ali nije ni normalno još, ima do normalnog još da se guli guzica, što bi rekla Xxxana.
Sve je meni to Stope manje više jasno. Iskreno nije ni kod mene puno bolje stanje. Duži su periodi da sam ok, nego da sam u kurcu. Ali sve sabrano daleko je to od onog prirodnog cistog stanja kao npr nakon godinu dana strejta. I ništa drugo osim vreme ne može da nam pomogne. Nema tu instant rešenja. Ja npr sam jako zadovoljan na poslu. Čak sam i unapređen i radim ono što volim, ali opet sam nekako prazan. Kad pogledam realno, osim samoće i to što mi deca nedostaju nemam hvala Bogu nikakav drugi problem, ali opet prokleti zavisnički mozak podsvesno šalje signale da nešto fali i da to nije to. I to je baš upravo ona borba o kojoj mnogi pišu. To je ono da je se lakše skinuti nego ostati čist. Sad i sam vidiš da je to istina. San mi je isti kao kod tebe. 2 dana dobro 4 loše, 3 dana opet ok, pa 2 loše. Rolerkoster i mene to ustvari najviše ubija.
Uzeo ti malo vremena da ti napišem kako je kod mene. A glavna poruka svega je da ti se ne dešava ništa posebno kao što se i svima nama drugima dešava, te nemoj to da te obeshrabri.
Ja sam te pitao mnogo ozbiljnije stvari da sebi priznaš i da pokusaš da daš pre svega sebi odgovore. I opet me preveslaš i na kraju ne kažeš ništa novo. Opet porediš šta je bilo prošle godine u ovom periodu apstinencije. A moraš da shvatiš da to ni najmanje nije bitno. Svako novo skidanje je nova priča i samo gubis energiju vraćajući se na pre. Neće ti to pomoći da budeš pametniji ili stabilniji. Nažalost.
Kaze S imaš depresiju kad ustaneš. Ili nekad preko dana. Opet zajeb. Depresija se nema na.par sati pa prođe. Depresija je ozbiljna psiho bolest i ne daj Bože da te uhvati. Ne pušta ona ni po nekoliko meseci minimum. A to što si skenjan kad recimo ustaneš to nije videlo depresije. To je klasično loše raspoloženje usled nedostatka hormona kojima smo se filovali veštački. I tu ne pomaže ništa osim skretanje mozga sa razmišljanja o tome. Meni tu pomaže posao jako jer mora da sam 100% koncentrisan na šeme i da uvek imam dosta materijala i da uvek imam u glavi dokle mi je koja ekipa stigla sa poslom i kako dalje da ih rasporedim da bi bilo što produktivnije. Ne znam koliko možeš da veruješ, ali Svajcarcima je jako bitan svaki minut. Svaki minut praznog hoda je za njih smrtni greh i prave odmah velike scene kao da su milijarde franaka izgubljene. A ja sam za to odgovoran. I onda super dođe kad nema mozak vremena apsolutno ni o čemu drugom da razmišlja osim o poslu. Znači Stope nemaš depresiju i to odmah raščisti sa sobom u glavi. I nadi neki način da zavaraš mozak da nema prazan hod.
Za euforiju sam ti nekoliko puta skrenu pažnju baš direktno postajući da to nije ni to dobro ni to normalno. Čak si me par puta opasno iznervirao kad počneš da kenjaš euforično, a ja znam da sam pre tebe počeo skidanje i da se danima raspadam a kod tebe kao sve super. I nije to ljubomora nego baš zna da iznervira čoveka jer je bilo očigledno da sereš i da samo euforija govori iz tebe, a da si daleko od dobrog stanja. I time ne pomaže ljudima nego baš radiš suprotno da znaš. Još nekome ko je tek počeo skidanje od toga samo može da mu bude lošije. Znači euforija je gora od potpune sjebanosti. I gora i opasnija. Ali ako si iole razuman, zreo i odrastao čovek, a trebalo bi da jesi obzirom na godine, onda ti to možeš veoma lako da kontrolišeš. Jednostavno ne dozvoli euforiji da te nadvlada. I držiš uvek manje više kao radna linija. Znaš da i Biblija još davno piše U DOBRU SE NE UZVISI, U LOSEM SE NE UNIZI. To je upravo to. Zamisli da je život ravna linija. Svaka euforija je veliki skok na gore, svaki bedaku veliki pad na dole. Što više uzletiš u euforiji više će te boleti kad padneš, a pad raspoloženja je uvek neminovan i zagarantovan. E zato ako dovedeš sebe da si u oba slučaja što bliže ravnoj liniji, što manje iznad i što manje ispod time su i oscilacije manje i podnosljivije. Za ovo ti ne treba nikakav doktor ili neka pomoć. Ovo samo od tebe lično zavisi.
Sve u svemu Stope moj prijateljski savet ili zaključak u vezi tebe je da se držiš na do rom putu a to je strejt. Ali totalno gubis vreme i energiju na pogrešne stvari i zaključke. Npr ubija da sebi nađeš razlog zašto si počeo da se drogiraš i nakon 3 meseca strejta ti zaključi da su cigare krive i da je tad počelo. Kakav ofsajd od zaključka. Je Sad pojmove kad je pocelo(vremenski) od razloga zašto je pocelo. Kod svakog od nas je pocelo samo i isključivo zbog nas samih. Nema tu trava ili cigare nikakve veze. One su samo bile sredstvo da vežbam i i usavršavao svoju ovisnost. Kod velike većine neka vrsta kompleksa je razlog početka drogiranja. Sad da li je to ljubavni, emotivni, kompleks može ili više vrednosti itd to su finese i razlike. I ti tako izgubiš recimo 3 meseca i napišeš 20 strana leksikona da bi okrivio cigare za svoju ovisnost. To je samo jedan od primjera kako gubis vreme i energiju na nepotrebne gluposti dok ti stvarni uzroci i problemi izmiču. Ili ti nas ovde sve jebeš u zdrav mozak i znaš stvarne probleme, ali nas namerno vozaš sa ovim pričama gde kažeš mnogo a ne kažeš ništa i zaključcima gde zaključi mnogo ali potpuno pogrešno. Treće opcije nema. Znači ili si konstantno u ofsajdu i na pogrešnom tragu baveći se necaznim temama iz prošlosti ili nas sve jebeš. Ja bih ipak rekao da je ovo prvo u pitanju.
I izvini ako je predugacak post, ali i ovo sam skupio najkraće što sam mogao a bih ti što više približio moje mišljenje kako sve oko tebe izgleda kad gleda neutralan čovek sa strane.
Zaključak: nisi ti uopšte toliko loše koliko želiš da prikažes. Zato što u suštini ni sam ne znaš šta te konkretno muči. Ne znaš da opišem tu prazninu u sebi, pa jok pripisuješ uopstenja stanja koje ima svako u apstinenciji. Ali nikako da ubodeeš oni srž koja lično tebe muči. Biti i ti toliko dobro koliko često želiš sebe ovde da prikažes kad pišeš u euforično stanju. I da, ostao si mi dužan da objasnim šta ti znači onaj "međuprostor"? Rekao si da si u njemu, ali niko ne zna šta je to tačno.
Moje lično mišljenje je da ti itekako treba pomoć u smislu da te usmeri u kom smeru da razmišljaš i da ti pomogne da brže stigneš do svog problema, a samim ti i do resenja ( i ne, nisu ti cigare ili trava problem). Slažem e sa tobom da ti ne treba terapija lekovima i da si se fizički dobro sačuvao. Čak sam siguran a ti ne treba AD ili tako neko slično govno. Ali psihološka pomoć, tu već tvoja situacija plače za njom. Znan ja da ovo za doktora tebe ne dira ni najmanje i da su šanse da poslušaš i uradiš to ravne šansama da ja letim na ekskurziju na Mars, ali ne mogu to da ti prećutim i dok god razmenjujemo mišljenja ja ću biti uporan da ti to ponavljam.
Eto Stope, za ovaj put stvarno je dosta. Nemam više nit svoje misli jer bih ti rekao 300 stvari odjednom i onda se pogubim. I istrošim baš energije na ovo. Ali ne žalim se. Da ne želim ne bih ti pisao. Drži e i budi dobar.