Loki wrote: ↑Wed May 20, 2020 4:07 pm
Možda nije previše bitno, ali da napomenem i ovo kad sam se već dovoljno otvorio ovde na forumu.
Jako mi nedostaju moji dečaci. Nisam ih video od 14og marta kad sam se zadnji put vratio ovde. Zahvalan sam Bogu što sam one najgore dane krize i bola bio daleko od njih i što nisu morali da me gledaju i da još taj stres prolaze.
E sad kad su stvari malo legle na mesto, jako me proganja što nisam kraj njih da makar malo skrenem misli i uživam u jedinoj iskrenoj i pravoj ljubavi. Imam ja sad slobodno do 02.06. I mogu da odem da ih vidim o da budem sa njima i da se vratim pred posao. Prvo sam razgovarao sam sa sobom, a onda svoje zaključke saopštio kevi i ona se složila samnom. Sad me jako zanima vaše mišljenje o svemu i molio bih iskrene odgovore kao i do sada.
Zaključio sam da je lepo i plemenito što oni meni fale. Da je to normalno osećanje. Ali da sam previše još svež u svemu i da bi pojavljivanje u ovom periodu u mom gradu, gde imam svega na izvol'te i finansije nisu problem bilo izuzetno pogubno za moj dalji oporavak. Znam ja u svojoj glavi da nije dobro da se vratim tom zlu ponovo, ali bojim se onog jednog trenutka nepažnje da bih poklekao i opet uz izgovor ma samo da se počastim opet sve zajebao i sav trud bi otišao niz vodu. Plus što bi 99% otišao kod mog privatnog psihijatra i uzeo 4-5 kutija 8ca pod opravdanje da imam za ne daj Bože kod sebe. Skoro sam siguran da ne bih odoleo. Iako mi ne trebaju i to "ne daj Bože" je prošlo sa fizičkom krizom. I tako sam odlučio da je ipak za sada najsigurnije mesto trenutno za mene ovde. Sam sa sobom, sa svojom samoćom i sa svojim mislima. Koliko god teško, siguran sam da je ovo za sad jedino ispravno.
Moje pitanje je:
DA LI GREŠIM OVOM ODLUKOM? DA LI JE OVA ODLUKA DOKAZ DA SAM U STVARI SLAB I DA MORA DOCI DAN DA SE SUOCIM SA TIM? ILI JE PAK OVA ODLUKA IPAK PLOD ZRELOSTI I REŠENOSTI DA OVAJ PUT IDEM DO KRAJA I POBEDIM TO ZLO?
Eto drugari molim za iskrene odgovore, ako ovo ikoga uopšte i zanima. Pretvorio sam se u strinu koja samo kuka i traži savete i utehu od svih i svakog.
Moram ti priznati da deluje pomalo surovo i da je situacija jako nezavidna, ali si najbolje ipak izabrao. Pametna odluka.
Slab si jos uvek i tu samo vreme moze pomoci, ali si krajnje iskren prema sebi i ne izigravas supermena. Svestan si u sta bi se upustio odlaskom dole.
I ja sam daleko od svojih i samo cekam da otvore granice da mogu da odem i da ih sve zagrlim.
I kada odes dole, sigurna sam da znas gde smes a gde ne smes da ides, i striktno se drzi pravila, i ne kreci u tom pravcu.
Ja sam imala situaciju pre dve godine, kada sam prosla pored apoteke iz koje sam se snabdevala kojecim i nakon 20 godina me je istog momenta uhvatila takva mucnina i bol u stomaku. Ludilo! Nakon 20 godina!
Ja reko ajd da prodjem autom samo da treniram disciplinu, legla na gas i smrzla se
Taj osecaj mi se gadi.
Toliko se svega toga plasim da ladno okrecem glavu dok gledam Neki film dok se smrce ili bilo sta od toga.
Idi bre kao razmazeno derle sam, ali necu vise nista da osecam i klonim se toga
Tako i ti, dok god mozes da izdrzis, prolongiraj odlazak, i ako budes isao, napravi plan za sve te dane i njega se drzi i ne skreci