Opušteno, Like, volim da se raspričam, i prepričam kad mi se desi nešto što mislim da je pozitivno, u stvari jeste sigurno pozitivno. Mogao sam da skratim tekst, ali eto prepričah razgovor sa stricem od reči, do reči malte ne.licaninsasela wrote: ↑Mon Jan 20, 2020 11:24 pmTi stope imas tako jaku pricu da se samo ponavljas i sve je isto ka i prije pola godine. Prica je taka da boli glava. Ti ako i kad se pocnes mijenjati nova prica ce biti potpuno drukcija od ove sta sad pricas. Ko pokvareni kazetofon se ponavljas. Jebiga tvoj tekst je javan i ja si dao truda da procitam. Nista nazalost novo nisam procita. Kuzis? I gledam ja sebe i radim na sebi tako da mi to ne moras ponavljati.StopBup wrote: ↑Mon Jan 20, 2020 5:28 pmSvaka istina je bolja od laži i prećutkivanja u ovoj našoj borbi, a naravno i u životu generalno. To sam ja dobro osetio na svojoj koži. Samo sa potpunom iskrenošću sami sa sobom i sa svojim bližnjima ćemo uz naš trud, podršku i razumevanje bliskih ljudi i božju pomoć doći do izlečenja/rešenja.
Meni je znatno lakše, i bolje se osećam otkad sam potpuno iskren sam sa sobom i sa svojima.
Meni je danas slava, stric(tatin brat od ujaka) je stigao još juče na slavu, prespavao, bio danas na doručku, pa posle otišao dalje kod drugih na slave. Kad smo doručkovali, on, ćale i ja, krene on da se čudi, i da me pita zašto sam se vratio na selo, kad sam imao dobar posao u gradu. Vidi od da nešto nije bilo kako treba. Ja reko "E čiča(tako ga zovem), bilo je nekih ozbiljnih problema.". Odmah me pitao o kojim se problemima radi, ja sam mu odgovorio, i priznao sve, da sam se drogirao i pio skoro 20 godina, uz povremene prestanke, sa tim da sam se poslednjih preko 5 godina svog majmunisanja najintenzivnije drogirao i navukao, da nisam mogao da radim i funkcionišem normalno bez svoje doze otrova. Baš smo lepo popričali, dao mi je neke dobre savete i naravno skroz me podržao u mojoj odluci da problem nastavljam da rešavam uz pomoć psihologa, jer sam kad sam se lečio, kao što sam već pisao, ponovo sam počinjao da kenjam po svom životu čim malo duže napravim balans u životu i krenem normalno da živim.
Hoću reći da sem ukućana, mislim da je najbolje da i bliski rođaci i prijatelji treba da budu upoznati sa našim problemom, kako bi nas bolje razumeli, i kako bi mogli da nam pomognu i pruže adekvatnu podršku tokom lečenja.
Srećno Ksanči! Ma biće to sve dobro! Napravi plan, veruj u sebe, bori se i "progledaćeš"!
Laku noć ljudi!