Liko, pravi si “butcher” , imam osecaj da spavas sa sekirom i nozevima. Jos kad dodam tvoje brkove koje si pominjao, ma idilicaninsasela wrote: ↑Thu Jan 16, 2020 12:07 amMa da. On bi sad to nestrpljivo rijesio na hu-bu. Malo lezarine malo price i to je to. Ovisnost rijesena. E da je to tako kamo srece. Treba sve to uskladit sa obavezama, sa poslom, dobit termin, sto pizdarija ima. Neznam da li shvacas da je to jako jako dugotrajan proces. I opet ponavljam pitanje je da li ce se to tebi svidjeti kada cujes neke stvari o sebi jer puno toga sta ti se ovdje govori ti ne prihvacas. A ovo je samo virtuala ne oci u oci. Nemoj bit bas previse tako optimistican jer nije opet ponavljam ugodno ni izbaciti iz sebe one stvari koje zatomljujes a jos teze cut kritiku uzivo na svoj racun. Al ajd bas me zanima dal si sposoban za takvo nesto jer ovdje se nisi bas iskazo, ustvari nisi nikako. Pitam te kad kreces a ne vidim odgovor. Znaci jos nista.Ninocka post_ wrote: Sub, naravno da psihoterapija nema veze sa lijekovima, ali isto tako i moze da ima.
Meni nije pomogla psihoterapija sama, ali u kombinaciji sa AD je bila prava stvar.
A isto tako mislim da ni sami AD bez psihoterapije nisu djelotvorni.
Mada, ponavljam, tako je kod mene....
Drugo... i prije sam ti nedje htjela reci kad si me pitao nesto u fazonu zasto mi sad postavljas pitanje vezano za AD kad nisam navucen i odavno sam se skinuo??!!
Bas zbog toga.
Ja sam krenula da se lijecim jer sam znala da imamproblem, ne bi se inace ko najveca budala navukla na bup.
Ja ima dijagnozu OAP ili ti opsti anksiozni poremecaj, i to nema nikakve veze sa bupom.
Da se ne bi desilo da opet potezem za nekim narkoticima ili alkoholom, jednostavno podjem kod dr.
Trece, ja sam pila zoloft i vise od cetiri mjeseca jer sam ga prekidala, pa pokusala nesto sa seroxatom, pa se opet vracala zoloftu.
Prestala sam da ih pijem bez ikakvih problema, i evo godinu i po nisam popila nikakvu tabletu jacu od paracetamola a ne nesto drugo.
Sada opet imam nekih problema, nista strasno, ali ja sam istraumirana od same sebe i sto moze da
Mi padne na pamet i ja fino podjem kod dr, mislim da su to veoma jednostavne stvari.
Inace , kada sam prvi put pocela sa psihoterapijim i AD ja sam bila u soku pod kakvim sam ja opterecenjem ranije zivjela.
Pa ljudi, zalosno je kako ranije nisam posla i pod kakvim sam pritiskom zivjela, i zaista je meni sve to zajedno bas pomoglo.
Ti se sub boga mi pripremas kao da ides na Olimpijske igre , a ne u posjetu psihijatru
A odusevices se vjeruj mi , i vidjeces da problem ne lezi u zavisnosti nego do nekog pred stanja koje je doprinjelo drogiranju, ili pak nekog post stanja.
Znaci nije kraj, borba tek pocinje.
Cuj, meni nikada nije bilo neprijatno kod psihijatra na terapiji, jer oni biraju reci i znaju kada treba sta reci i kako, mozda je u nasem slucaju vazniji nacin na koji se nesto kaze. U tome su vrhunski. Ja kad nesto zaserem nikada me nije rekla to nije u redu, nego” da li si mogla to drugacije da uradis”? I tako me samu navede da odgovorim na pitanje.
Tamo gde su me secirali su grupne terapije, kada mi pacijenti isti kao i ja krenu postavljati pitanja. Kao ovo sada sto mi ovde radimo. Ti resetas i ne biras, a resetanje je dobro doslo kada se krene sa terapijom, sada je kontraproduktivna, jer nemaju alate da se izbore sa resetanjem i pitanjima, tj nemaju ni oni odgovore. A odgovori se nalaze u tamo