O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Ovaj forum može sadržavati informacije koje nisu u skladu sa misijom ovog foruma.

Moderator: sanela

User avatar
StopBup
Posts: 3794
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by StopBup »

Juče i danas sam pričom o zavisnosti uspeo da doprem do ćaleta prvi put u životu, juče je pio, ali danas nije. Postavio sam mu pitanja, koja sam sebi postavio, nije znao da mi da pravi odgovor, a čak sam ga svojom argumentovanom pričom naveo i na suze. Možda moj ćale ipak sa 60+ reši da se mane alkohola za uvek, daj Bože.
Ja se još uvek skockavam, kako da kažem, i aktivan sam u društvu, ali sam još u nekoj relativnoj izolaciji, tako mi je sad najbolje.
Zavisi od situacije sa privatnim poslom, ali ja bih se uskoro najrađe vratio u firmu na neko vreme, a sa tim i vratio u grad... Zavisi i od toka moje stabilizacije, videću još, samo kažem koji mi je neki polu-plan.
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by licaninsasela »

xxxana wrote: Wed Jan 15, 2020 2:43 pm
licaninsasela wrote: Wed Jan 15, 2020 2:03 pm
licaninsasela wrote: Wed Jan 15, 2020 12:54 pm

Ne mogu ja shvatit u kakvoj si situaciji. Jel ti radiš ili ne? O tome kolko vidim ne pricas. Ma da, proso sam ja to odavno. Razumim ja da ti je zeznito. Ne znam ni sta planiras ako uopce nesto kontas. Slabo ili nikako pricas. Sta onda, sada si na 1 mg i sta on radi? Udaljava te od zutare jel? Eto neznam sta bi mislio i sta bi ti trebala. Najbolje mi se ne petljat ako te bunim. Sta drugo. Pre zatvorena si. Pokusat cu nista ti govorit. Tako je mozda najbolje. Boljr izgleda u svakpm slučaju nego da te cijepim.
Da, tako sam i mislio da ne radis. Ok je. Mozda da pokusas ipak pricati sa svojima jer neces to moci odglumiti. I jos nesto, tesko ces to sama izgurati. Ipak kad imas nekog svog da se izjadas, covjeku bude lakse. Primjer jedan. Za krvim se doma sa zenom jer nece ona sutiti kad ja popizdim. Ona jos gora od mene. Isto tvrdoglava a usto temperamentna. Nece da popusti bila u krivu ka i ja. Onda rezimo ko psi jedan na drugog. Onda ti ja odem kod stare majke pa se njoj izjadam. Tu se smirim, sredim zivce i onda odem doma sa isprikom zeni. Ne mozes gledam ja protiv zene. Uvik u pravu ispadne da mora biti. Ona drzi sta se kod nas ne tri nego sva cetiri kantuna kuce. Uglavnom htio sam ti reci da je super dobro kad imas nekog da mu se pojadas. Bilo mama, tata, brat, susjed, nije bitno, samo da imas tu mogucnost. Bit ce ti puno lakse. Razgovaraj ako ide pogotovo ako oni sve mogu ubrzati sta se tice dr. Nemoj biti sama. Vjerujem da je to uzas teski. Probaj biti odlucnija, zainati se ako mozes. Eto to ce biti to od mene. Necu te vise opsjedati, poslusaj druge sta ti govore. Toliko od mene.
Razumem, hvala..
Znam da je dobro pricati sa nekim, treba poceti, planiram da sacekam kraj meseca,pa da pocnem sa 1.februarom..
Jebi ga ne mogu sutiti jer skroz nesto razmisljam o tebi. Gle ovo. Sad si na neplacenom i doma si. Uvjeren sam da ti starci sumnjaju da si u banani kad si po cile dane doma i jedva cekaju da im iskazes njihove sumnje. Razumi da je roditeljima dosta tesko o tome pricati i ne znaju sami zapocet pricu jer ne znaju kako ces reagirati. Vjerovatno se boje nekih tvojih ranijih izljeva bijesa i negiranja samog problema. Razumi da im je zajebano isto ka i tebi. Budi ta koja ce se njima otvoriti i pojadati. Vjeruj mi da oni to cekaju. Kazem ti oni bi sami tebi pristupili samo ne znaju kako a jos uz to ti si se izolirala. Pokusaj i vidjeti ces kako ce ti pasti kamen sa srca. Moji su nazalost sa mnom poceli o tome pricati tek kad sam izasa iz komune. Bas sam onda vidio kako je njima bilo nekako lakse kad sam poprico sa njima. Oni su priprosti ljudi( za moje kazem) i njima je to sve nestvarno. Oni znaju sta je za ljude a to je domace vino i loza. Jebiga ja nisam nikad pio pa sam im onako po seljacki objasnio; jel vidite kako stric trusi od jutra do veceri crno vino i lozu i da bez toga ne moze. Takav sam i ja bija sam sam trusija heroin. Eto takp su moji onda to donekle shvatili. Eto Ksana ja te molim da pokusas pricati sa roditeljima vec veceras, ne sutra ili da cekas pocetak drugog miseca. Nemoj cekati jer svakim danom odgadanja bit ce ti teze otvoriti se. Iz iskustva ti kazem jer kad sam pa, odgado sam sa zenom pricati jer sam mislio da ce ona burno reagirati jer zna kakvi su ovisnici tamo kod nje u kraju. Prevario sam se jer je ona to jako dobro prihvatila mada nije znala tocno sta je heroin ali znala je sta ovisnost(kokain kod nje u domovini)radi covjeku i obitelji. Pricaj molim te.
xxxana
Posts: 2195
Joined: Sun Mar 19, 2017 5:36 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by xxxana »

licaninsasela wrote: Wed Jan 15, 2020 5:45 pm
xxxana wrote: Wed Jan 15, 2020 2:43 pm
licaninsasela wrote: Wed Jan 15, 2020 2:03 pm

Da, tako sam i mislio da ne radis. Ok je. Mozda da pokusas ipak pricati sa svojima jer neces to moci odglumiti. I jos nesto, tesko ces to sama izgurati. Ipak kad imas nekog svog da se izjadas, covjeku bude lakse. Primjer jedan. Za krvim se doma sa zenom jer nece ona sutiti kad ja popizdim. Ona jos gora od mene. Isto tvrdoglava a usto temperamentna. Nece da popusti bila u krivu ka i ja. Onda rezimo ko psi jedan na drugog. Onda ti ja odem kod stare majke pa se njoj izjadam. Tu se smirim, sredim zivce i onda odem doma sa isprikom zeni. Ne mozes gledam ja protiv zene. Uvik u pravu ispadne da mora biti. Ona drzi sta se kod nas ne tri nego sva cetiri kantuna kuce. Uglavnom htio sam ti reci da je super dobro kad imas nekog da mu se pojadas. Bilo mama, tata, brat, susjed, nije bitno, samo da imas tu mogucnost. Bit ce ti puno lakse. Razgovaraj ako ide pogotovo ako oni sve mogu ubrzati sta se tice dr. Nemoj biti sama. Vjerujem da je to uzas teski. Probaj biti odlucnija, zainati se ako mozes. Eto to ce biti to od mene. Necu te vise opsjedati, poslusaj druge sta ti govore. Toliko od mene.
Razumem, hvala..
Znam da je dobro pricati sa nekim, treba poceti, planiram da sacekam kraj meseca,pa da pocnem sa 1.februarom..
Jebi ga ne mogu sutiti jer skroz nesto razmisljam o tebi. Gle ovo. Sad si na neplacenom i doma si. Uvjeren sam da ti starci sumnjaju da si u banani kad si po cile dane doma i jedva cekaju da im iskazes njihove sumnje. Razumi da je roditeljima dosta tesko o tome pricati i ne znaju sami zapocet pricu jer ne znaju kako ces reagirati. Vjerovatno se boje nekih tvojih ranijih izljeva bijesa i negiranja samog problema. Razumi da im je zajebano isto ka i tebi. Budi ta koja ce se njima otvoriti i pojadati. Vjeruj mi da oni to cekaju. Kazem ti oni bi sami tebi pristupili samo ne znaju kako a jos uz to ti si se izolirala. Pokusaj i vidjeti ces kako ce ti pasti kamen sa srca. Moji su nazalost sa mnom poceli o tome pricati tek kad sam izasa iz komune. Bas sam onda vidio kako je njima bilo nekako lakse kad sam poprico sa njima. Oni su priprosti ljudi( za moje kazem) i njima je to sve nestvarno. Oni znaju sta je za ljude a to je domace vino i loza. Jebiga ja nisam nikad pio pa sam im onako po seljacki objasnio; jel vidite kako stric trusi od jutra do veceri crno vino i lozu i da bez toga ne moze. Takav sam i ja bija sam sam trusija heroin. Eto takp su moji onda to donekle shvatili. Eto Ksana ja te molim da pokusas pricati sa roditeljima vec veceras, ne sutra ili da cekas pocetak drugog miseca. Nemoj cekati jer svakim danom odgadanja bit ce ti teze otvoriti se. Iz iskustva ti kazem jer kad sam pa, odgado sam sa zenom pricati jer sam mislio da ce ona burno reagirati jer zna kakvi su ovisnici tamo kod nje u kraju. Prevario sam se jer je ona to jako dobro prihvatila mada nije znala tocno sta je heroin ali znala je sta ovisnost(kokain kod nje u domovini)radi covjeku i obitelji. Pricaj molim te.
Vidi Liko, ja sam pricala sa njima o psihoterapiji, da krenem radi neke sigurnosti, problem nisam pominjalq, imala sam vec neku frku kuci,ali nista sto nisam mogla na kraju da ispeglam..
Mama je citala dosta o bupu i zna da se ljudi bore mesecima , a u mom slucaju zna da sam isla bez propratne terapije, pa mogu da je sminkam sa psihickom krizom i opravdam svoju bezvoljnost, dok ne skupim hrabrost za pricu.. Nisam ja ceo dan takva,naleti su u pitanju, tako da imam faze kad, aj da kazem,mogu sa njom dq iskuliram po kuci i to prodje ok..
Reakcije su upravo ono sto me koci za pricu, jer bi me pritisak ugusio sad, mama reaguje tako sto je 3 dana ljuta, posle toga 2 dana spusta loptu, posle krecu sumnjicavi pogledi, “klinicko” posmatranje za stolom, skener i to, meni je to tesko izdrzati sad..Tata je druga prica, ali nije fora sa njim da pricam, a njoj da cutimo (bilo je i toga), vec svi da ucestvujemo..
A bilo je i mojih reakcija ludackih dok sam bila bas u ludacima, bilo je svega..
I znam da na kraju moram,frka mi je da to uradim sad
Oni ne znaju ni da sam na bupu sad
Frajla
Posts: 1974
Joined: Mon Jul 27, 2015 3:01 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by Frajla »

Xano, koji je najgori scenario koji moze da se desi ako svojima kazes da si na bupu?
xxxana
Posts: 2195
Joined: Sun Mar 19, 2017 5:36 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by xxxana »

Frajla wrote: Wed Jan 15, 2020 7:13 pm Xano, koji je najgori scenario koji moze da se desi ako svojima kazes da si na bupu?
E Frajla, postavila si mi tesko pitanje,ali nisi ga onako postavila,shvatam..
U sustini me zajebava glava i moje vracanje na neke njene reakcije od ranije i to sto zamislim kako bi to izgledalo, zapravo ne znam kako bi sad reagovala i znam da ne moze da bude gore od ovoga..
Desavalo mi se da hocu i analiziram je da vidim da li sam ubola trenutak, pa se unervozim,pa se zbunim i ne znam kako i onda zapalim u sobu i nista
Frajla
Posts: 1974
Joined: Mon Jul 27, 2015 3:01 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by Frajla »

xxxana wrote: Wed Jan 15, 2020 7:42 pm [quote=Frajla post_id=150304 time=<a href="tel:1579112034">1579112034</a> user_id=12211]
Xano, koji je najgori scenario koji moze da se desi ako svojima kazes da si na bupu?
E Frajla, postavila si mi tesko pitanje,ali nisi ga onako postavila,shvatam..
U sustini me zajebava glava i moje vracanje na neke njene reakcije od ranije i to sto zamislim kako bi to izgledalo, zapravo ne znam kako bi sad reagovala i znam da ne moze da bude gore od ovoga..
Desavalo mi se da hocu i analiziram je da vidim da li sam ubola trenutak, pa se unervozim,pa se zbunim i ne znam kako i onda zapalim u sobu i nista
[/quote]

Znam sta mislis, jos moras sa se boris i sa tim osecajem krivice i da si razocarala roditelje i stosta jos. Ali treba da brines o sebi u ovom momentu.
Mozda kada bi otisla na prvi razgovor sa doktorom tj na psihoterapiju, dogovorila se sa njim/njom kako to ta saopstis rodoteljima i automatski im kazes koji plan imas i sta ocekujs od njih i da li su spremni da saradjuju tj pomognu jer planiras i uz pomoc doktora da se sa problemom boris. Imaces neku sigurnost iza sebe, tako bar meni moj terapeut dodje, a i roditelji mogu shvatiti da zapravo treba da pristupis problemu ozbiljnije i da si pokusala i dala sve od sebe sama to da odradis, ali da nije islo. I tvoji rodotelji ce imati neko “strahopostovanje” prema doktoru i videces da ce paziti kako ce se ponasati i sta ce govoriti.
Kod mene je na pocetku ta psihoterapija bila vise “ ko je u pravu” ja ili rodotelji i samo smo cinkarili jedno drugog na terapijama. Samim tim smo i pazili sta radimo i govorimo i sve je islo svojim tokom vremenom. Nauce i rodotelji drugacije obrasce ponasanja.
Xano ti si se vec bila skinula, znaci da je zelja tu i to je bio veliki uspeh. Mozes samo skockaj plan ali najbolji za tebe ne za mamina ocekivanja
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by licaninsasela »

xxxana wrote: Wed Jan 15, 2020 6:51 pm
licaninsasela wrote: Wed Jan 15, 2020 5:45 pm
xxxana wrote: Wed Jan 15, 2020 2:43 pm
Razumem, hvala..
Znam da je dobro pricati sa nekim, treba poceti, planiram da sacekam kraj meseca,pa da pocnem sa 1.februarom..
Jebi ga ne mogu sutiti jer skroz nesto razmisljam o tebi. Gle ovo. Sad si na neplacenom i doma si. Uvjeren sam da ti starci sumnjaju da si u banani kad si po cile dane doma i jedva cekaju da im iskazes njihove sumnje. Razumi da je roditeljima dosta tesko o tome pricati i ne znaju sami zapocet pricu jer ne znaju kako ces reagirati. Vjerovatno se boje nekih tvojih ranijih izljeva bijesa i negiranja samog problema. Razumi da im je zajebano isto ka i tebi. Budi ta koja ce se njima otvoriti i pojadati. Vjeruj mi da oni to cekaju. Kazem ti oni bi sami tebi pristupili samo ne znaju kako a jos uz to ti si se izolirala. Pokusaj i vidjeti ces kako ce ti pasti kamen sa srca. Moji su nazalost sa mnom poceli o tome pricati tek kad sam izasa iz komune. Bas sam onda vidio kako je njima bilo nekako lakse kad sam poprico sa njima. Oni su priprosti ljudi( za moje kazem) i njima je to sve nestvarno. Oni znaju sta je za ljude a to je domace vino i loza. Jebiga ja nisam nikad pio pa sam im onako po seljacki objasnio; jel vidite kako stric trusi od jutra do veceri crno vino i lozu i da bez toga ne moze. Takav sam i ja bija sam sam trusija heroin. Eto takp su moji onda to donekle shvatili. Eto Ksana ja te molim da pokusas pricati sa roditeljima vec veceras, ne sutra ili da cekas pocetak drugog miseca. Nemoj cekati jer svakim danom odgadanja bit ce ti teze otvoriti se. Iz iskustva ti kazem jer kad sam pa, odgado sam sa zenom pricati jer sam mislio da ce ona burno reagirati jer zna kakvi su ovisnici tamo kod nje u kraju. Prevario sam se jer je ona to jako dobro prihvatila mada nije znala tocno sta je heroin ali znala je sta ovisnost(kokain kod nje u domovini)radi covjeku i obitelji. Pricaj molim te.
Vidi Liko, ja sam pricala sa njima o psihoterapiji, da krenem radi neke sigurnosti, problem nisam pominjalq, imala sam vec neku frku kuci,ali nista sto nisam mogla na kraju da ispeglam..
Mama je citala dosta o bupu i zna da se ljudi bore mesecima , a u mom slucaju zna da sam isla bez propratne terapije, pa mogu da je sminkam sa psihickom krizom i opravdam svoju bezvoljnost, dok ne skupim hrabrost za pricu.. Nisam ja ceo dan takva,naleti su u pitanju, tako da imam faze kad, aj da kazem,mogu sa njom dq iskuliram po kuci i to prodje ok..
Reakcije su upravo ono sto me koci za pricu, jer bi me pritisak ugusio sad, mama reaguje tako sto je 3 dana ljuta, posle toga 2 dana spusta loptu, posle krecu sumnjicavi pogledi, “klinicko” posmatranje za stolom, skener i to, meni je to tesko izdrzati sad..Tata je druga prica, ali nije fora sa njim da pricam, a njoj da cutimo (bilo je i toga), vec svi da ucestvujemo..
A bilo je i mojih reakcija ludackih dok sam bila bas u ludacima, bilo je svega..
I znam da na kraju moram,frka mi je da to uradim sad
Oni ne znaju ni da sam na bupu sad
Gledaj sad, ispasce da pametujem. Iskrenost mora biti. Znaci ovako sad da ti objasnim ka malom djetetu. Pricaj prvo sa tatom i napravi teren sa njim za mamu. Onda ce te zajedno svi troje sjesti i priopciti mami sve onako kako je. Reakcija mamina kakva god da bude a ti sta tad moras je da je saslusas i da otrpis sve to. Zatim joj kad se smiri lijepo bez tenzina objasni da si u kurcu. Moras malo i da otrpis, jebi ga zasrala si. Bitno je da si iskrena. Ako treba da places placi. Ako mama brizne u plac zagrli ju. Zapamti, nista lose ti se ne moze dogoditi. Znam da je tesko bit iskren ali moras napraviti taj korak. Kad se sve smiri lijepo svi troje da se dogovorite kako dalje. Mozda mami i tati da das terapiju, cisto da i oni sudjeluju u tome. Ipak su ti oni roditelji. Namoj na prvu ispaljivati jer moras pokazati malo postovanja i poniznosti prema njima. Znaci bitno je da svi sudjelujete u problemu. Pusti te price sa odgadanjem. Osvrni se unatrag pa ces i sama viditi koliko si nesretna osoba sad. Sta je najgore ja vidim onu bezvoljnost a ona je opasna da se ne zaletis opet u dop. Znaci sad je pravo vrime da sjednes sa svojima i reknes da si u teskim govnima. I u psihickim i fizickim. Nemoj im lagati i uljepsavati situaciju jer lazi ce te samo izbezumiti. Znas kad odes u crikvu pa se onako iskreno ispovidas pa osjetis da ti je pa kamen sa srca. E sad to moras napraviti ali sa roditeljima a kad to napravis vise neces biti sama nego ces imati potporu i od roditelja. Znaci skupi muda( znam da ih nemas) ali sada ih moras imati. Nije lako napraviti taj prvi korak ali moras, nema druge. Razmisli kad ovo procitas i ajde u napad. Nemoj da se ja bediram radi tebe jebemu.
Frajla
Posts: 1974
Joined: Mon Jul 27, 2015 3:01 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by Frajla »

StopBup wrote: Wed Jan 15, 2020 5:35 pm Juče i danas sam pričom o zavisnosti uspeo da doprem do ćaleta prvi put u životu, juče je pio, ali danas nije. Postavio sam mu pitanja, koja sam sebi postavio, nije znao da mi da pravi odgovor, a čak sam ga svojom argumentovanom pričom naveo i na suze. Možda moj ćale ipak sa 60+ reši da se mane alkohola za uvek, daj Bože.
Ja se još uvek skockavam, kako da kažem, i aktivan sam u društvu, ali sam još u nekoj relativnoj izolaciji, tako mi je sad najbolje.
Zavisi od situacije sa privatnim poslom, ali ja bih se uskoro najrađe vratio u firmu na neko vreme, a sa tim i vratio u grad... Zavisi i od toka moje stabilizacije, videću još, samo kažem koji mi je neki polu-plan.
Eto, korak po korak vezano za caleta, ko zna sta donosi sutra i nastavi da pricas sa njim.

Za grad/ firmu .... ako mozes da odgadjas, odgadjas jos. Prati svoje stanje, ali to ti je kao povratak u dzunglu
Polako
Nesa_neske_01
Posts: 816
Joined: Sun Mar 04, 2018 4:07 am

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by Nesa_neske_01 »

xxxana wrote:
Tesko mi je sto moram ovo da ti kazem. Ne znam da li mozes da uradis ovako nesto.
Nema straha, strah nije opcija. Strah ne postoji.

Napisi na papir svoje, misli, osecaje. Sve sto imas da kazes roditeljima. Kada si sama sa sobom sve mozes da kazes i napises. Otvori se do kraja.
Pozoves oba roditelja gledaj u papir i citaj.

Bez reda sipaj SVE! Sve im reci bez ulepsavanja, korekcija.
Pokusaj da ne gudis kontrolu. Ljutnja je tu opasna ako ne mozes da je kontrolises.
Tuzna, razocarana, ocajna, potistena, sve moze. Besna ne. Ljuta da, besna ne.
Ne smes da budes besna dok citas, sve troje mozete da udjete u svadju, posebno ako imate vec napetu situaciju u kuci.
Moj savet, posle toga bice lakse svima. Mislim i tebi i porodici.

Ionako kazes da nema gore, nema kud vise. Ti nemas sta da izgubis, mozes samo da dobijes.

Ne nalazi sebi opravdanje ne mogu. Ili da mi kazes lako je tebi Neske. Ti ne znas za takve opcije, ne znas sta je strah, ne boj se sta sve moze da bude. Ne zelim da mi kazes ovako nesto. Ja ne znam za to, niti to vidi.

Posle na forumu, reci kako je proslo.
User avatar
StopBup
Posts: 3794
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by StopBup »

Ninocka wrote: Tue Jan 14, 2020 5:01 pm
Vidi, sad Sub da krene na neku psihoterapiju, pa da mu fino ubodu neki AD, covjek sebe ne bi prepoznao!!
Bitno je da se radi an sebi, da li ces odabrat te neke grupe kao ti ( jer se vidi taj pomak) ili ces ici kod dr, svejedno.
Forum sam nikome ne moze pomoci.
Zbunio sam se malo. Šta ima psihoterapija sa antidepresivima i tabletama u opšte? Zar tu ne bi trebalo problem da se rešava kroz razgovor? Kroz iskrenu priču da se dođe do suštine problema i rešenja za problem, da se dođe do pronalaženja neke nove snage, motiva, itd. u čoveku. Da se nauči nešto što nismo znali o sebi, i svojim problemima, da saznamo još šta nas koči sem onoga što znamo...
Ja recimo nikad nisam imao problem sa depresijom, sem na kratko, a to je bilo izazvano isključivo mojim sranjima. Isto i sa vraćanjem u društvo nisam imao problema.
Mislim 99 % da neću ići na antidepresive, niti na neke tablete, ali takođe sam promenio neke svoje čvrste stavove koji su bili nepotrebni, i koji su me verovatno kočili, tačnije, postao sam fleksibilniji.

Nego htedoh te pitati, eto ako ja tokom psihoterapija ipak shvatim, to jest ako mi psihoterapeut iz nekog razloga predoči da bi ipak bilo bolje da pijem neko vreme antidepresive, kako da se skinem sa toga? Koliko ja znam, to da bi imalo efekta, mora da se pije bar mesec dana, a to nije malo. Da li onda posle toga, opet moraš da ideš na neke tablete da ne bi nakon prekida doživeo neku nestabilnost ili čak krizu. To mi liči na trčanje u začaranom krugu.
Kako si se ti skinula sa antidepresiva? Znam da si 4 meseca pila zoloft, to je baš dugo jbt. Šta ti je bilo kad si prestala? Jesi i sad na nekim tabletama?
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
Post Reply