Mene je mama slala na razgovore sa nekim psiholozima, i kod školskih psihologa, pa i u neke privatne ordinacije, pa me slala na razgovor i u policiju, u odeljenje za maloletničku delikvenciju, ali to ništa nije urodilo plodom, jer sam ja tamo išao, samo da bih mamu smirio. To je bilo krajem osmog razreda, i na leto 2001.-e, pred polazak u gimnaziju. Slala me i u toj mojoj gimnaziji kod psihologice, a ja se sa psihologicom združio.

Ova isto varila, ali po nekad, samo me savetovala da ne pušim "Šiptara", nego domaćicu, i to ne često.

Mada sam ja i ovu lagao kao da neću svaki dan.
Kad je Lika rekao da ja pričam gluposti, kao kakav post akutni sindrom krize, iliti PAWS, kao to ne postoji... Jbt, kakav čovek, neverovatno je kako ništa ne prihvata što drugi ljudi kažu, još ovo nije nikakva priča, to se zna da apsolutno postoji, bez ikakve sumnje, kod svih koji su se i malo duže drogirali. To nemaju samo oni koji su bili navučeni mesec, dva, tri, mada i kod njih to često hoće da se javi. PAWS je psihička kriza kod zavisnika, koja traje mnogo duže od fizičke. Ja lično sam se susretao sa anksioznošću, jakim rovcem/crvom, naglim promenama raspoloženja, depresijom, ali blagom, bezvoljnošću, sve do pre desetak dana sam se u glavnom budio u 4-5, nisam odmah ustajao iz kreveta, ali spavanja skoro nikad nije bilo duže od navedenog vremena. Kaže Lika Xxxani:"Živi život Ane, zajebi te post džanki folove.", naravno ne kažem da je Lika kriv za njen recimo polu recidiv, skoro recidiv, i ona je tad razmišljala slično kao on, krenula Ane da živi život, cap, eto belog, a za malo i žutog. Treba se pomiriti da se jednostavno ne može živeti u toj ranoj apstinenciji kao da se nikad nismo drogirali, ili kao da smo skroz stabilni ili čisti duže vreme. Ponavljam stoti put, dosada se mora u glavnom istrpeti, nikako se ne treba družiti sa tom ekipom gde ima eto samo brzina, brzine jaaako lako vrate čoveka na opijate. Treba se družiti povremeno, sa užim krugom ljudi, nikako sa nekom većom ekipom u kojoj ima droge.
Eto vidiš Jovana, može ti i ovde sa nama biti lepo, i korisno. Ja koji sam duže od tebe čist, ne idem u te ekipe gde ima droge, jer se pazim, i znam da bih mogao još uvek lako da se zaboravim i padnem.
P.s. Nadam se da ti ne smeta što te zovem "Jovana", hahaha, volim da pričam sa Jovanama.
