U nekom mom najgorem periodu, sigurno preko 4 godine, nisam znao tih godina dve bazične stvari, recimo u to vreme nisam bio siguran koja je godina a samim tim nisam bio sasvim sigurnan koliko godina Života imam.Rope82 wrote:Cuj 100tka?
Ja sam uvijek pazio, kad sam vec narkoman da budem zgodan narkoman
Iz gore pomenutog, vidi se da nisam poštovao ni razumeo ono najosnovnije a to je Život. Tako da možeš sam lako zaključiti da sam se ekstenzivno i intezivno bavio destruktivnim stvarima, jedno od tih napada je prejedanje ili stomakougađanje.
Na to nauka je dala jasan odgovor. Prilikom uživanja kod čina jela i varenja hrane, što je hrana ukusnija sve se više oslobađa Dopamin (koji je jedan od dve bitne hemikalije). Dakle opet je i to zavisnost, prema dopaminu, hormonu koji je zadužen za zadovoljstvo, blažu euforiju, sitost i smirenost. Iz Dopamina se inače dobijaju još dva jako važna hormona, za našu zaštitu i to je Noradrenalin a iz njega se dobija već čuveni Adrenalin.
Neke PAS oslobađaju u isto vreme istovremeno mnogoo dopamina i serotonina... i to je tako dobro, pa letiš na Ajfelovu kulu, ali kada počneš da padaš, to je onda najmanje pet puta iskijavanja onoga što nego što mi je bilo dobro na visinama Ajfelovog tornja, i veliki je rizik skočiti jer možda se nikada ne ustane.
Sada sam izmenio način ishrane, pa idem lagano niže sa kg.