Frajla wrote:Caty wrote:Frajla wrote:E sad Caty.... opet sebe tesis.... to ti je vezano za post koji si obrisala.
Svi koji su se skinuli sa bupa, ne mislim na 4 dana apstinencije nego mesec dana, niotkoga cuti neces da je kriza "podnosljiva" ma sta god to znacilo
Cuces od nevernih toma koji sebe tese da je to veliko nista ili od onih koji su jos na bupu i ne planiraju da se skinu ili rekla - kazala od prijateljevih prijatelja... ciste petparacke price.
Ninocka je kratko bila na bupu i bori se, verovatno ce se jos boriti... samo ne znam iz koje vasione dolazi prica da je sve to umisljeno i da nije strasno?[/qu
Sto se toga tice slazem se zato sam iobrisala i bas sam ninocki napisala da ti sto joj tako pričaju su sigurno presli na neke druge lekove ili droge! Ali slazem se da fizicka kriza nije tako jaka i ona je tu najmanji problem, vec psiha... jedan dečko se skinuo u pritvoru gde je bio mesec dana kazw kriza je lagana, ali cim je izasao poceo je da uzima bup jer je znao da ima i znate vec, drugo je kad si zatvoren i kad nemas hteo ne hteo!
Hocu da kazem mnogi od nas su iskusili fizičku krizu i nema veze dal 5 ili 15 dana jer prve nedelje je najgora, i ona prodje ali psihicku nismo uspeli da pobedimo i kod mene je samo psiha bila razlog da ae vrarim bupu, sva 3-4 puta mene je fizicks kriza prosla kroz 6 dana, psiha je ta koja sjebe sve i to je cela istina
Upravo tako!
Kriza je kriza, ne bitno da li je fizicka ili psihicka ali i jedna i druga, ako se pravilno ne pridje problemu, uzrokuju recidiv. Ljudi se skidaju sa horsa, prekinu iz jednog dana u drugi, preleze 7 dana tj izdrze i padnu 10-ti dan. Ne znas zapravo sta je gore! I svako krizu dozivljava drugacije. Po meni psihicka je mnogo gora, jer ne znas sta te je snaslo, a i ta psihicka zna da ima simptome fizicke, mislis sve te boli, nemas snage itd...
Svima govorim iz iskustva da ne treba zuriti sa spustanjem doza. Evo i Ziki je primer spustio je sa nekoliko mg na 1 mg u par meseci, ako sam dobro razumela. Makar to spustanje trajalo i dve godine, ali neka to bude sporedna stvar, o kojoj ne treba puno razmisljati a zapravo se polako spustate i kvalitet zivota ostaje isti.
Kad sam kod Zikija,sarmera, kako ide tebi?
I da, ne svadjamo se, to je sve zafrkancija, moramo malo i na salu:)
Frajlo, ja sam napisao da se svadjate kada sam video jedan kratak komentar upucen bas tebi koji je bio onako malo uvredljiv i neprimeren..medjutim kako sam ja to napisao, u medjuvremenu je autor to obrisao posle par minuta, ili neposredno dok sam i ja pisao.
Tako da..mislim da ne budem sada ja cinkaros, dosta sam vec i rekao ali da obrazlozim zasto sam napisao to da se svadjate.
Inace kod mene je onako, sto se tice Bup-a ja sam na toj maloj dozi, i uglavnom ujutru osecam svu tezinu takvog zivota..sa lekom od koga si zavistan itd.
Ujutru se budim malo prazan, i dok ne popijem kafu i ne saberem misli prilicno sam u nekom bedaku.
Imao sam u zadnje vreme stvarno neke poraze na licnom planu..od kojih se jos uvek nisam potpuno oporavio, i to mi je taj gorak ukus koji jos uvek osecam.
Neke tako licne stvari, gde smatram da nisam zasluzio a da mi se to ipak desilo..ono da mi par najvaznijih ljudi u zivotu okrene ledja u mozda najtezem trenutku u zivotu, bez nekog normalnog stava koji moze da bude opravdan.
Ja nemam obicaj da uopste pricam o tome, i da se bavim takvim stvarima ali ovo je bilo bas onako upecatljivo..da jednostavno dozivim takvo razocarenje, i takav udarac da ne mogu to jos uvek da potisnem u sebi...
Nego dobro, ima Boga pa polako...
I hvala za ono šarmer, to prija mogu ti reci.
p.s. Ne znam da odvojim kad citiram neki tekst, i da citiram samo onaj deo gde se odnosi na mene.. zato ispadne ovoliki post.
...