Ono što me pokreće

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
dioda_cenerka
Posts: 24
Joined: Mon Aug 29, 2016 10:02 pm
Location: BiH

Ono što me pokreće

Post by dioda_cenerka »

Stvarno mi je teško ovo pisati, prvi put da se sebe stidim. Ali valja i odnekud početi, znam da se problem sa ovom temom neće riješiti, možda ću čak i zaboraviti na ovaj forum za 2 dana. Ali zbog ovog sada, zbog ovog momenta vrijedi. Sigurno vrijedi. Čitao sam forum aktivno zadnjih 5 dana i nakon pročitanih 100 metara teksta i bezbroj različitih ispovijesti odlučih da se registrujem, đavo mi ne da mira jbt. Moja ispovjest je da sam u svojoj glavi skontao da sam ovisan o svemu što konzumiram. Moja ispovijest je da sam narkoman.

Kao mali imao sam svakakvih problema tamo negdje od 10-te godine. Dešavalo se da ukradem novac od roditelja da bi igrao igrica, bilijar, trošim na slatkiše, igračke i gluposti. Naravno bio sam glavni u raji dok sam imao keš u ruci. Roditelji su poslije skontali ali nisu mogli sakriti pare od mene, valjda je to bilo vrijeme kad se keš držao po kućama, a ne kao danas u bankama i na računima. Bježao sam i iz škole iako nikad nisam imao problema sa ocjenama, znao sam otići po 5 dana iz škole u obližnji internet caffe da igram igrica. Škola mi je bila nešto totalno bezveze, sve je zanimljivije od nje iako nisam imao problema da imam odličan uspjeh čitavo osnovno i srednje obrazovanje. Sve sam izvlačio nekako ocjene na fore i fazone, molio za veću ocjenu, prepisivao, varao i slično.

Poslije oko 13-te godine krenule su i krađe po supermarketima, samo zato što mi je bilo zanimljivo. Znao sam dovesti 2-3 havera ispred marketa i reći im sačekajte tu donjeću vam po monte (onaj čokoladni jogurt) ili neku čokoladu. Oni bi tu ostali, a ja bi to mazno iz marketa i sakrio nekako kod sebe i izašao. Neću vam ni opisivati osjećaj kad me radnica uhvatila na kasi dok sam prolazio i rekla sad ti moraju doći roditelji i policija. Ja sam pobjegao ženi ispred nosa iako ona zna ko sam ja i ko su mi roditelji. Nikad nije ništa rekla nikome, a ja sam nastavio krasti novac, i od roditelja i od drugih okolo. I dalje sam igrao igrice, blejio bezveze oko zgrada nikakva korist.

Sljedeće godine roditelji se sele u drugi grad udaljen 20 kilometara, vjerujem zbog mene 100%. Sigurno hoće da vide kako će to uticati na mene. Nikako, i ovamo sam našao ekipu, igrali smo Counter-Strike i Warcraft po cijeli dan, krao sam novac da plaćam sve to. Onda je krenulo ono što se može nazvati mojom prvom drogom ako ne računamo krađu (vjerujte i kleptomanija je droga, osjećaj kad nešto mazneš je prejeben). To su bili slotovi, voćkice, barovi po lokalnim autobusnim stanicama, kafićima i garažama. Sve pare što bi dobio za užinu, što bi maznuo, nekako izmajmunisao bi izgubio tu. Nekad i dobiješ, ali jebiga naštimano je to da izgubiš. Trebalo mi je dugo da to skontam, tačnije trebalo mi je puno novca da izgubim. A roditelji ko roditelji, opet ti da da možeš jesti iako ti nećeš. Mati se sikira, ali ima i seka mlađa, pa se uzda u nju, a mene kao da više i ne pokušava da promijeni. Ćaća stalno nešto prijeti, ali više me ne može ni prebiti jer sam jači od njega. Valjda što sam tako dobro učio iako je škola smijurija bila što im je davalo nadu, a ja sam na to gledao kao nešto bezveze, jedva čekam kad dođem kući da sve završim odmah, i zadaće i sve ostalo, pa da mogu ići lupati voćkice, igrati bilijara, krasti i obijati kioske i bacati petarde po gradu.

Tako je došlo vrijeme 2-i srednje, prvi put se probala vutra. Cigare nikad nisam ni volio, pušim ih samo u džointu. Kad se sjetim samo tog vremena, za 5 KM si mogao dobiti masan hed od 5 grama jebote. Razbacivali smo se sa vuvijom, motali čistake i slično, u školi smo već bili "narkomanska ekipa" iako smo uglavnom normalno komunicirali sa svima. Sjedio sam u zadnjoj klupi čitavo srednjoškolsko školovanje i zajebavao sam se bukvalno čitave 4 godine i imao odličan prosjek, zamalo da postanem ponos generacije. Smiješno je to stvarno, ali valjda neka usađena rutina rada mi je ostala uvijek. Dođem iz škole za sat vremena ponovim sve što se pređe u školi i odo vani da šucam okolo sa ekipom. Hodali smo okolo po brdima oko grada pušili travu, obično bi išli da pušimo sa starijim curama. Tako smo bili gotivni da su sve starije pičke htjele da budu sa nama, mi smo bili neki fazon strana mjuza po mobitelima a vikendom džigera i alkohol u kafanama. Volio sam alkohol, i sad ga volim... Volim ga više od trave, trava mi je postala samo jebena spuštalica, ništa više nego džoint za spavanje i džoint za ustajanje i džoint za bleju i džoint za odmor itd...ustvari džoint za sve, spuštao sam se od svega valjda...
User avatar
dioda_cenerka
Posts: 24
Joined: Mon Aug 29, 2016 10:02 pm
Location: BiH

Re: Ono što me pokreće

Post by dioda_cenerka »

Imali smo problema sa direktorom, ošmekaju nas da iza škole pušimo, dobijemo ukor i idemo dalje. Ujutro stalno dolazim na čas naduvan izgubljen, ne znam ni gdje sam. Kašnjenje u školu, sve se to sređivalo u hodu nekako, na svoj stari način na koji sam i ocjene sređivao. Na foru, kako drugo. Bježanje sa časova je više postalo smiješno, niti je koga bolio kurac što nije na času. Nama je bio važan ritual ujutro da se spucamo sa džojom, pa odemo na kaficu + đus, igramo pikada ili sokera, poslije odemo na neki školski čas i opet poslije škole kad se nađemo oko tri. Kafe su postajale nezanimljive, pa smo ujutro udarali točene od pola litra, znalo se i presjeći. Zamislite to, ujutro u 8 dolazimo u kafić i "daj nam po dvije točene i jedan vlahov". Sad mi pare nisu trebale za voćke, tu je alkohol. Jebiga, ženske su nekako volile takav stil, pa sam volio i zaglavit sa svakakvim kuravama, jedna mi je prenijela herpes na ku**c. Ali naravno, bolio me ku.rac, nestalo nakon 3 dana i nije se više ni pojavilo. Onda sam fasovo i triper, to me baš sjebalo, jer ovaj put nije tri dana i puno boli. Sinan Sakić, Mile Kitić, točena Bavaria i Karlovačko opisuju moje stanje uma zadnje godine u srednjoj školi. Travu više ni ne računam, jedva sam čekao da se skupim sa ekipom da pušimo. Tako sam imao više društava, znači društvo za brejkanje uz sinana sakića, društvo za pušenje trave i bleju, i žensko društvo kojim sam završavao travu (besplatno), a one su meni davale šta sam htio. Travu sam jednostavno volio svim srcem, i danas je volim, evo upravo razmišljam o očima koje se cakle u stanu od 35 kvadrata sa prijateljima, i ispred nas 3 paketa trave. To je mjerica, svako po paket i napušimo se lijepo, iako možemo mi ispušit i 300 maraka nema tu pravila.

Onda sam se prvi put susreo sa spidarom, dandom, dagarom, brzinom, amfetaminima, dspiem ili kako god vi to zovete. Bila je maturska ekskurzija, jedan haver koji inače sluša techno je ponio sa sobom. Jebote, mi smo tada bili čuli još za onu hausicu koja je tada baš furama, ali nisam nikad imao prijatelja koji je volio techno. Pozvao me u sobu izvadio kesicu, još je bio mokar, valjda je završio friško negdje u gradu. Vozačka, lična, uzme na ćošak, razvuče po stolu, čeka da se osuši i sitni sitni sve dok ih ne podijeli na 4 linije i daje mi papirić umotan u rolu. Kaže, ajde povuci, ma reko "jebat ga". sjećam se dobro, izvuko sam na lijevu nozdrvu najveću liniju što je tu razvučena. Osjećaj znači S T R A Š A N . Vrh, euforija, skakanje, daj alkohola, flaša štoka čini se kao sok od jabuke, mogu pričati, prilazim curama tu noć, koncentrisan, šlag na tortu sam pokupio curu koju sam ganjao cijelu školu, to je ona slaba tačka i najeća prepreka do savršenstva zvanog žensko tijelo. Cijelu noć sam proveo sa njom, najbolja noć u životu. Vidjelo se da je iskusna cura, ma tad samo mogao i umrijet što se mene tiče. Ja nabrzan u krevetu sa curom koju sanjam, i cijelu noć se odvaljujemo. Kad smo išli u hotel uzeli smo još alkohola, uglavnom sve TOP. Mislim da je ta noć promijenila moj pogled na svijet baš puno, i uticalo je upravo zbog toga kako sam to sve preživio samo na jednoj jebenoj krmači spida. Ima nešto i u tome, kakvo ti bude prvo iskustvo, onda znaš hoćeš li dalje.

Sreća moja pa nije bilo puno spida u mom društvu tad, jer sam siguran da bi se spalio, a nije se moglo ni završit nešto kvalitetno. Nekako sam izguro godinu, bio sam kratko u vezi sa ovom što sam se pokupio, ali ona se preselila u Sarajevo u 4. srednje tako da smo morali zaboraviti jedno na drugo. Onda dolazi sljedeća faza mog života a to je faks. Mogao sam a svojim ocjenama upisati šta samo htio, tako sam i igrom sudbine upisao etf, jeben do bola faks, barem je tako i danas u sa. Društvo se promijenilo, ali moj stav o spidu nije. Konačno daleko od svih, tu sam u velikom gradu sam u stanu kao u onoj šabanovoj "s namerom dođoh u veliki grad". Derneci, cuga, pa eto i učenje, volio sam npr. da sebi završim gram spida, pustim muziku i učim. Nevjerovatno stvarno. Svaku noć smo u stan zvali ili muško ili žensko društvo da pušimo žižu ili da pijemo, kasnije i da vučemo. Znao sam otići biti po 3 mjeseca u studentskom domu, uopće nisam išao u svoj stan, dom je bio odličan, kafana, cuga, raja, žene, društvo, hrana, ma sve imaš u krugu doma. Tad sam i upoznao neku totalno nepoznatu curu iz mog grada, tu smo se i skontali i ona mi je i dan danas cura, iako ne znam koliko će htjeti to trpiti. Uglavnom danda je postala moja zakletva. Uvijek sam sa sobom imao barem gram, znao sam gdje ima dobar spid, prenosio sam ga preko granice na more, u Srbiju, do jebene Turske i Frankfurta sam ga nosio. Travom smo se spuštali kad se ubijemo po dvije tri noći. Sve sam ja to uvijek planirao, kako ću, kad ću, učenje npr. moram položiti matematiku dva. Znači treba mi gram spida, hrana mi odma ne treba, 2 red bulla ili guarane i za ujutro apaurin. Nevjerovatan je osjećaj završavati faks tako. Valjda su mi se te navike usadile u krv, a roditelji su samo slali pare, poslije ih više nisam ni pitao, dobijem 150 KM sedmično i to je to. Od tih 150 KM odmah za 100 završim 5 grama spida i dobijem 4-5 grama trave. Sad više nije tako, sve je skuplje, ali tad je to bila dobra stvar. Nevjerovatno je kako me sve to radilo i danas me radi. Znači nema povećavanja doze, kad zamiriše spid, ja samo totalno drugi čovjek, raspoložen, premoćan. Trava me uroka lijepo mi je sjediti, mada sam je smanjio isključivo kao spuštalicu je koristim nakon dosta amfetamina. Nisam volio travu ni zato što se gubi puno vremena, spid je bio savršen, izvučeš liniju i ideš vani raditi. Svašta sam radio da skupim još para za dspi.

Druga godina, ja čist. Ali ne od droge, već od ispita. U septembru pošamaro osnove elektronike što su mi ostale, naravno sve na amfetaminima hehe. Krenuli su neki techno derneci, povezo se na nekom ekipicom koja će biti totalno novo iskustvo. Mislim da je bio Umek u Sarajevu ili pak Valentino Kanzyani nemam pojma. Opalismo se tripom ispod jezika nas trojica. Nikad u životu ništa ljepše nisam doživio, onaj seks je nebitan vjerujte u odnosu na ovo, sad kad malo bolje razmislim. Odnijelo me, probudio se totalno na drugom kraju grada bez dokumenata i keša u sobi nekog totalno petog lika.

Tako su i godine prolazile, drogu sam lupao svaku vrstu, bobe nema kakvih nisam probao, poslije sam se preorijentisao na techno, minimal techno i trance muziku. Koliko sam ih samo pojeo ni sam se ne sjećam obično u razmacima 2 mjeseca, mekad i po tri-četiri puta na mjesec, pa onda usporim malo jer me ispije totalno. eks i spid je bila savršena kombinacija i onda poslije još par džointa da te dobro provoza. Svega je tu bilo, varao bi curu na tim partijima totalno urokan, onda sam se preselio sa njom skupa da živim i tu sam malo i usporio. To je bilo prošle godine, ali moje navike nisu prestale. Ona zna da pušim travu, i da volim nekad povuči, ali ne zna da ja to volim i samo o tome razmišljam po cijeli dan. Završio sam i faks ima 2 godine, imam odličnu platu radim u IT industriji, imam odličnu platu, znači poželili bi ljudi ovaj život, a ja je opet više od 50% skršim na travu, spid i bobe. Da ne bude da nisam probo i kox, jesam i to više puta, ali ništa ne može zamijenit blaženi spid, koks za sirotinju.

Eto tako, morao sam, jbg osjećam neku grižnju savjesti, iako znam da se neću popravit u skorije vrijeme, jer nemam želju. Malo me oprale neke priče, o tome šta želiš u svom životu, ženu, djecu, kuću vikendicu i stan, pa mislim da je to i razlog moje priče. Sljedeće što mi se mota u glavi je da odem do psihoterapeuta i da vidim hoće li to ići, ali opet moje misli su npr. već u Beogradu jer tamo kontamo zapaliti na Dixon-a na Kalemegdanu. Znači već zamišljam kako teglimo u autu puštamo briju, tamo ćemo progutat bobu dvije, još malo vuć i cijelu noć u druge svjetove. Volim drogu, volim je jednostavno, vjerovatno da sam imao priliku u takvim situacijama da me neko ponudi dopom, uzo bi bez razmišljanja. Možda nisam dovoljno izgubio u životu, možda je potrebno bolno iskustvo da me opameti.

Malo mi je lakše, nek svi čitaju, možda neko i ne bude ovako radio, možda ima sličnih sudbina, možda neko izvuče i dobru pouku. Ja volim drogu i kad me pere sutradan, lutam po planinana, kupam se u rijekama, idem na more. Jednostavno volim to, jebi ga...
User avatar
preispitivac
Posts: 479
Joined: Thu Dec 17, 2009 1:42 pm

Re: Ono što me pokreće

Post by preispitivac »

Diodo, blago tebi, bas ti je dobro u zivotu. Ima para covek, hoce ga picke, ima se gudre. Izgoreces kao licna, sta dioda....
Jurim rep
yasujirozu
Posts: 1701
Joined: Sun Feb 01, 2009 10:00 pm

Re: Ono što me pokreće

Post by yasujirozu »

proba člavjek koks pre par metara, i uskopizdi se :D

e moj ti
breakdown
Posts: 66
Joined: Fri Apr 08, 2016 2:13 am

Re: Ono što me pokreće

Post by breakdown »

Trebao bi se zaposliti kao PR neke farmaceutske kompanije i zaraditi dobru lovu, mani se elektronike.

Sve svoje uspjehe, neuspjehe i ne spominješ, možeš zahvaliti (vjerovatno) vrlo visokoj inteligenciji i opet vjerovatno, fizičkom izgledu.
Da li bi preporučio i drugima svoj stil života, a ako ne, zašto, sve je super ?

Lično mislim da možeš očekivati, prije ili kasnije, pojavu depresije, a najvjerovatnije kada ti se promjene neke životne okolnosti i stvari u životu ne budu više funkcionisale po starim mapama.

sve najbolje
Last edited by breakdown on Mon Oct 17, 2016 3:15 pm, edited 1 time in total.
nije život poljem proći
User avatar
W.White29
Posts: 78
Joined: Fri Sep 28, 2012 2:49 pm
Location: RS

Re: Ono što me pokreće

Post by W.White29 »

Techno i partiji su krivi za sve,al`sta kad voleMo to :)
User avatar
dioda_cenerka
Posts: 24
Joined: Mon Aug 29, 2016 10:02 pm
Location: BiH

Re: Ono što me pokreće

Post by dioda_cenerka »

breakdown wrote: Sve svoje uspjehe, neuspjehe i ne spominješ, možeš zahvaliti (vjerovatno) vrlo visokoj inteligenciji i opet vjerovatno, fizičkom izgledu.
Da li bi preporučio i drugima svoj stil života, a ako ne, zašto, sve je super ?

Lično mislim da možeš očekivati, prije ili kasnije, pojavu teže depresije, a najvjerovatnije kada ti se promjene neke životne okolnosti i stvari u životu ne budu više funkcionisale po starim mapama.

sve najbolje
Neuspjeha ima dosta, pogotovo na društvenom planu, ponašao sam se onako kako su drugi očekivali, a ne kako sam ja htio.

Ovaj stil života ne bi preporučio nikome, ne znam zašto. Osjećam da se nešto mijenja, misli su mi sporije već mjesec dana, nekako nisam onaj stari.

Čist sam evo 10 dana, zapalio samo kdžo i to slučajno jer sam se tu našao. Radim, borim se, ali vidim da to ide teže, čak me i šef nervira kao da mi daje više posla nego kolegici, a nikad nije bio takav. Ili mi se čini, ja nikad nisam bio takav da sam odbio posao.

Čudno stvarno, prije 3 dana sam prvi put osjetio težinu u glavi, nakon svih ovih godina... Bol u zadnjem dijelu lobanje, iznutra je dolazila, ne kao migrena već kao neki uragan koji glasno ruši sve pred sobom i probadajuća bol duž cijelog potiljka. Sreća pa je bilo kratko. Osjećam se prazno i sprženo. Možda jer nisam ništa uzeo prvi put nakon dugo vremena. Doduše, jesam se napio ko gu*ica obe noći vikenda. Možda je i to...

Uzeo sam u apoteci kutiju piracetama, vidjećemo hoće li išta pomoći, svjestan sam šta sam radio i znam kakve to posljedice može nositi.

Odoh dalje, nadam se da me vikend neće povući, ma nadam se vala i da hoće. :|
etta
Posts: 4
Joined: Fri Dec 23, 2016 10:55 pm

Re: Ono što me pokreće

Post by etta »

Moja prica je slicna, samo kod mene se zavrsilo neslavno kod ttebe jos uvijek sve ide kako treba( ali znas onu nicija nije do zore). Uglavnom s drogama sam se sussreo tek nakon zavrsetka faksa. Zavrsio u roku ekonomiju u Sarajevu relativno lagano, a i porodicni ugled me pratio pa sam se provlacio. Inace stara Sarajevska porodica, imucni ugledni ja najstariji sin jedinac, tu su jos dvije sestre. Imao sam par ekipica. Ovi najbolji haveri s kojima sam isao u skolu su sve fini momci, izlazilo se pilo ali negdje oko 25 to im dosadilo, skrasilo se, ozenilo. Ja sam bjeezao od toga iako sam skoro 8 godina bio s djevojkom. Volio sam je, bio sam lud za njom iako nikad nije znala na cemu je sa mnom. Ljubav je bila to ja bez nje nisam mogao. Sex je bio vrh ta povezanost ljubav. Nekako iako imam 28 bjezao sam od toga da se vezem. Ona se salila ja sam znao da je bila ozbiljna o braku, o djeci znao sam da je spremna. Ja sam trebao da kupim stan, imao sam dobar posao ali... Uvijek ima u zivotu ali sejtan ti ne da mira al bukvalno. Imao sam ovamo na tribini ovu drugu ekipu s njima sam standardno stalno pusio travu to cak mojoj djevojci nije toliko ni smetalo, mislila je da sam pod kontrolom. U tri godine ja mislim da samo 10 kad se sve spoji nisam pusio travu znaci nisam mogao bez nje. S njima sam oko 25. poceo izlaziti oni su slusali samo teehno, house i slicnu vrstu muzike. Klasika okupimo se u stanu pijemo pa idemo vani. Svi su vukli ja par puta i nisam htio sta ce mi al kad vidis njih koji piju do ranih jutarnjih sati onako neumorne, a ja oko dva slomljen ma daj nece mi nista biti. Tako sam i ja poceo vuci spid i taj prvi osjecaj u jednom klubu u wc-u strasan, brzina, euforija, zovem flasu, votka red bull ma vrh top. Nakon toga niti jedan izlazak se nije mogao svesti samo na alkohol i travu uvijek je bio spid tu. VIkend se ne spava zato u nedjelju, svaki ponedjeljak pprespavam ne odem na posao i kad odem produktivnost 0. Ponasao sam se kao da je to moja firm, jednostavno toliko sam bio los da bih se tek u petak oporavio i idemo sve ispocetka. To partijanje je trajalo dobrih dvije godine obisao sam sve gradove, gdje god je bilo nesto od trona, BL, Mostara itd. Djevojka je bila na ivici cak me i ostavila sto me bas pogodilo, pricao sam obecavao vratio je. Bio miran mjesec i onda doslo ljeto i jbg sff. Ima se moze se. Ona otisla rodici u Njemacku. Kakvo je to pretjerivanje bilo platu sam za tih 7 dana skrsio a da se razumijemo nije mi mala plata bila. U my facu bile partije i ja odlucim da se ''opustim'' i da i ja okusim cari bobe cini mi se da je bila neka plava. Nas trojica uzeli, pojeli u 12. Prvih 20 minuta neka losina, vrucina, muka uzmem kiselu odem do wc kad sam se vratio prozuja u usima, neka vrtoglavica, teturanje, sve cisto prelijepo, euforija, ljubav, same mi noge plesu. Ma ludnica. Do 4 me drzala furalau 4 uzmem novu. Nastavilo se i odlucimo da se jos malo uradimo spidom kad je bal nek je bal a haveri doveli lokalnu kuravu a i narkomanka je ja tako uradjen u wc s njima i s njom vucemo mi a ona mi gura ruku u gace i govori ''pojebi me sad dat cu ti i supak'' sta ces musko ja je gurnem u onaj wc tako uradjen drogiran ni svjestan da su vrata otvoreena i da haveri sve snimaju mojim telefonom. Da ti budem iskren ne sjecam se sexa ni kako mi je bilo. Sve je to proslo ja 10 dana nisam se trijeznio, dolazio na posao. Prosao sff ja mrtav, bolestan, sinusi me bole, depresivan, nisam curu vidio mjesec trebamo se vidjeti ja nemam volje za sobom, zovu me da sam otkaz dobio jbg privatnik ne moze vise da trpi. 7 dana ja iz kuce nisam izasao, 8 dolazi ona. Hajd sve super pozelio se i ona mene sex me popravio, ponovo dobio volju za zivotom zaspao ko beba. Kad buraz pogodi mene nesto kad mobitel. Ja kad sam zaspao ona provjeravala logicno od tolikog partijanja pocela sumnjati. Vidjela video, vidjela slike stola i razvucenih crta spida, dande kako god hoces, svasta je vidjela. Otisla je. Sve je mojoj porodici rekla oni su ostali uz mene sta ces sin sam im nije jednostavno. Ona nije. Izgubio sam ono sto sam najvise volio. Samim tim sam izgubio i volju za drogom toliko me sjebalo. Nista nisam konzumirao od 16. 9. svaki dan je tezak, borba. Okupacija je oko posla nasao sam novi, pomogao babo, zaokupirao sam se raznim stvarima da ne mislim. Treniram puno, cak sam i s vjerske strane postao bolji. Njoj sam se zadnji put javio 1. 10. i dobio sam odg. ako joj se ikad vise budem javio da ce traziti zabranu prilaska. Jbg zajebo sam rekla je i da joj je svakako dosadilo cekati, da joj je mladost prosla uz alkoholicara i narkomana. S tim rijecima svaku noc idem u krevet i budim se. Ona je bila ono sto samo jednom u zivotu imas. Imam curu novu. Ne volim je, ali je podnosim :D kontam da je zaprosim idemo u Bec za Novu. To ce me okupirati, pa ako Bog da i djeca. Moj savjet za tebe nisi vise srednjoskolac, balavac ozbiljan si. Imas uslove u zivotu zivis s djevojkom. Ne moras je ponovo varati mozda si i prestao ali .. dosadit ce joj, otici ce.. Droga ti nece imati nikakav smisao. Ne znam ti prioritete mozda je to i posao izgubis koncentraciju, volju.. Odrasti nema srece u drogama prije ili kasnije spustit ce te. Promijeni drustvo, posveti se djevojci, treniraj, idi na kurs, ozzeni se, voloonitraj ne znam sve samo se ne drogiraj!
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Ono što me pokreće

Post by sanela »

Etta, jarane, dobrodosao na forum!
Hvala ti sto si s nama podijelio svoju pricu, vjerujem da ce se mnogi koji citaju pronaci.
Super je sto si prestao da se drogiras, ali bih ti preporucila da nadjes nekog psihoterapeuta s kojim bi mogao razgovarati i vidjeti sta je okidac za tvoje drogiranje kako bi sprijecio eventualni recidiv.
Zenidba sa zenom koju ne volis, sutra djeca, samo ce ti stvoriti dodatni pritisak i mogu dovesti do recidiva kad ti bude trebalo nesto da se "opustis", odnosno da pobjegnes od zivota koji ne volis i ne dozivljavas kao svoj, nego ga zivis samo da bi zadovoljio formu.
Pisi sta se deaava i kako si. Sretno!
dina_d
Posts: 265
Joined: Sun Mar 10, 2013 1:44 am

Re: Ono što me pokreće

Post by dina_d »

samo naprijed ..i sto kaze sanela strucna pomoc je neophodna ..pozdrav
Post Reply