dalje, da vam probam odgovoriti na ovo što ste napisali.
@Lujka - ti imaš problem s činjenicom da sam ja socijalni radnik, što smatram uobičajenim, jer ovisnici uglavnom misle da ljudi koji nisu prošli ovisnost ne mogu razumjeti kroz šta ovisnik prolazi. Imaš pravo na takvo razmišljanje. međutim, onda niko ne bi mogao da se bavi pomagačkim profesijama, jer nismo svi imali anksioznost, opsesivno-kompulzivni poremećaj, nismo patili od depresije, nismo imali šizofreniju, ljekari nisu imali svu silu bolesti koje postoje i niko nikome ne bi mogao pomoći. Ovisnost je bolest, i kao takva, imaju određeni parametri koji važe za svakoga. Zna se šta je recidiv, a šta apstinencija, zna se šta je funkcionalno ponašanje, a šta disfunkcionalno. E sad, kod tebe je problem što ti čuješ na jedan način šta ti kaže Voyager, a na drugi način šta ti kažem ja, koja sam socijalni radnik. Ti apstiniraš od metadona, ali tvoje ponašanje je disfunkcionalno još uvijek jer pušiš travu i ne možeš reći da apstiniraš. I to je činjenica. Ti si vrlo malo stvari promijenila, osim što ne koristiš supstancu za koju smatraš da je problematična. To nije oporavak i to nije liječenje što ti radiš. Liječenje od ovisnosti je puno kompleksnije i podrazumijeva unutrašnju promjenu, do koje kod tebe nije došlo. Sama od sebe se promjena desiti i neće, nego uz stručnu pomoć i podršku. U tvom gradu uz ljekare sigurno imaju i udruge koje pružaju pomoć.
@Dado i Hemfri
Feministica nisam, daleko od toga. Ponavljam, ovisnost je bolest. Nijedna bolest se ne liječi ljubavlju i podrškom. Kad neko slomi nogu, nećeš ga zagrliti, poljubiti i noga će zarasti. Moraš ga odvesti doktoru da mu stavi gips. I taj neko mora ležati, ne smije se oslanjati na tu nogu, mora se paziti, a ti ćeš mu pomoći pri tome. Ako neko keće staviti gips, koliko god ga ti mazio i pazio njemu ta noga neće zarasti kako treba. Možda je suviše jednostavan primjer kad se poredi s ovisnošću, ali tako je sa svakom bolešću.
Djevojka ovisnika ima tri opcije: 1/ da bude uz njega i gleda ga kako se drogira, čuva njegovu tajnu, posuđuje mu novac (da se ne bi zadužio, krao), govori mu da se treba promijeniti, svađa se s njim, ubjeđuje ga, strahuje za njegov život, kontroliše ga, voli ga i pati s njim i za njim, 2/ da mu kaže da će biti uz njega ako se odluči liječiti, ode s njim ljekaru, u savjetovalište, pomogne mu da ode u komunu, ide s njim na grupe podrške, na razgovore kod psihologa/psihijatra, podržava ga u liječenju, pruža mu ljubav, ima strapljenja, razgovara s njim, motiviše ga, ulaže u odnos s njim (i on sarađuje i trudi se) i 3/ da proba pod 1. i pod 2. i kad to ne uspije ostavi ga.
Ono što ja pokušavam da kažem djevojkama ovisnika koji NE ŽELE DA SE LIJEČE jeste da ne izgube sebe, da ne zanemare svoje potrebe, svoje želje, da vole sebe prvo, pa tek onda da vole svog momka. Ovisnici su manipulatori koji igraju uvijek na kartu emocija i djevojke na to padaju. Eh, na taj način djevojke momcima omogućavaju da se drogiraju, a ne pomažu im. I djevojke toga trebaju biti svjesne.
Samo ću te pitati u kojoj mjeri tvoj momak želi sve ovo što ti želiš? Želi li on sebi pomoći? Želi li on uložiti u vašu vezu, jer vrijedi truda? Uživa li on u vašoj vezi? želi li on da je sretan? Ako su njegovi odgovori na sva pitanja da želi. Moje slijedeće pitanje je šta konkretno radi za sve to? Ako ne radi ništa, onda on to ne želi i pitanje je da li je tebi važniji njegov život nego tvoj?U koju kategoriju onda spadaju djevojke, zene koje jednostavno i samo vole nekoga i zele da pomognu? Nemoguce je generalizovati stvari na taj nacin... Ova je bila zlostavljana, ova imala oca alkoholicara, ova je mazohista..Ja ne uzivam u vezi u kojoj sam, ne zelim da me boli, ne zelim da sam nesretna i nezadovoljna ali zelim da je popravim jer mislim da vrijedi truda, zelim njemu pomoci jer mi je stalo. U koju kategoriju onda ja spadam?