Evo i mene da se nadovežem na celu priču oko buprenorfina. Poslednjih 13 meseci se krpim za 20 000 mesečno, kako bih mogao da funkcionišem. A da bih mogao da funkcionišem, moram bar jednom nedeljno da imam više nego mučan razgovor sa majkom oko terapije i njenog smanjivanja.
Trenutno sam na 10mg dnevno (6+4) i to je doza koja me apsolutno čini funkcionalnim čovekom - bez rovca, ali sa paničnim strahom od smanjivanja terapije, na kojoj insistira majka, a i doktorka koja me vodi (?). Doktorka koju nisam video od oktobra, jer je bila bolesna, pa na odmoru, pa je polomila nogu. Ja sam u dnevnoj bolnici, tako da terapiju ne podižem u dispanzeru, već na poslednjem spratu. Odmah iznad one blagajne, gde iscedim(o) dva puta mesečno po 10 000 dinara.
Moji odnosi sa lekarima iz Drajzera su na nivou diler-mušterija. Ponekad mušterija odradi detekciju da dokaže da se ne igra drugim stvarima. Razgovori se svode na fraze: "Je l' si dobro?" i "Je l' da ostavimo istu terapiju?". Pored bupa pijem ksalol od 0.5mgx3; seroksat i sanval. Do nedavno sam pio i karbapin zbog "afektivnosti", kako reče moja odsutna doktorka, ali sam ga vremenom izbacio. Naravno da i ona primenjuje metode starog opiatomana Holmsa. Šerloka, ako je neko pomislio na nekog drugog. Kada sam pitao za psihoterapiju predložena mi je grupa. Da, to je ono kad NE SMEŠ da se javljaš na telefon, a tvoj saradnik poziva u tvoje ime osobu koju poželiš da čuješ. Iako sam više puta pričao o svojoj socijalnoj fobiji, doktorka to nekako uvek previdi. I kao idiot se cimaš gore tri puta nedeljno ako uđeš u tu priču. I da, ne smeš biti na supstituciji. Umesto toga mi je dodeljen "psihoterapeut", a zapravo specijalni pedagog. Jako naporna gospođa. I neprijatna tišina koja preti da nas sažvaće i ispljune za vreme "seanse". Jednostavno smo u zajedničkom dogovoru prekinuli da je posećujemo.
Kevi je ionako muka od zavoda, pa u poslednje vreme i ne ide sa mnom. Ne osećam se ni ja gore kao u Aspenu, ali moram... Kad je već pominjem, ni ona za ovih 13 meseci nije naučila ništa novo o zavisnosti. Da jeste, ne bi nedavno ispalila rečenice: "Ma, ti si izlečen! Tebi je samo cilj da sisaš taj buprenorfin što duže." Najbolji utisak ostavljaju sestre. Ove gore, ne iz dispanzera. Doduše, dole je, čini mi se, samo Sneža namćor

. I internista je jako ljubazna gospođa. Keva me između ostalog i zbog toga pritiska da smanjujem terapiju. Ona bi sada i odmah da obavim biopsiju jetre, a ako može, sutra da uđem u program i za 7 dana izbacim virus hepatitisa C. Tako je i sa zavisnošću...
Ok, "malo" sam produžio "uvod" u celu priču i smisao onoga što htedoh napisati. Na kraju krajeva, možda neko čita unazad ovaj post, pa je već lepo rapoložen kao ja danas. Elem, jutros sam išao da podignem terapiju. Pri ulasku u ordinaciju, dr Dostanić je sa osmehom rekla "Ti si mi super! Znam da sa tobom nikad nema problema!" Nabacih tupavi osmeh i poželeh joj sretne praznike. To joj je izvuklo još jedan osmeh uz standardno pitanje "Da ne menjamo?". Dok je ispisivala liste za bup i iznova gledala moj karton, saopštila mi je vest. Vest je da je buprenorfin stavljen na pozitivnu listu i da ću uskoro ići u Dom zdravlja po njega. Gore samo na kontrolu.
Prijatno popodne i pionirski pozdrav svima, ja prenesoh ono što mi je rečeno. Odoh sad da odremam malo.