milica78 wrote:Pročitala ja se izvinjavam da je bio godinu dana u komuni i nema neki staž koliko sam shvatila tako da ste na dobrom putu
Moj je imao popriličan staž ali imao je i prekide od godinu, od godinu ipo , 6 meseci i svaki put između recidiv par meseci pa onda čist i tako u krug ......od naših deset godina on se ukupno drogirao 4 godine u prekidima.....
jako mi je teško dok ovo pišem jer nada kad umre to je najgore....svaki put sam se toliko nadala da je kraj, da nikad više ,da ćemo sad lepo da živimo...kad se setim poludim.. Napravi sranje sagne glavu i izvini nisam hteo , ne znam šta mi se desilo ....čak sam ga i ucenjivala da ću ga ostaviti i on bi se malo primirio ,jer kao ako mene i decu izgubi nema razloga da živi
i na kraju nisam ga ostavila ostavio je on nas.....umro je nedostaje mi jako i neverujem još uvek da se to desilo!!!!
A što se tiče tima u N.S. ja nemam reči hvale i uopšte tretmanu prema narkomanima ko da su niža vrsta....
čast izuzecima ali ja ih ne znam....
Draga "milica78"
ma ništa, nema potrebe za izvinjenjem, nego ja ponekad malo umorna, sednem za komp kao - beg od svega, pa me oči peku, i ne da mi se nekad puno pisati, /sad mi "nije dobro" kad videh šta sve juče napisah
, a sve kao neću da pišem, samo u kratkim crtama, šta bi bilo da sam se raspisala...
/ IZVINJAVAM SE I JA TEBI - ja sam kanda malo tebe "potkačila", onako blago, na samom početku mog odgovora tebi
Mene kad nešto interesuje, ja se potrudim i pokušam da iščitam sve, umorna sam i ja nekad, i ne stignem, al se trudim da ne pitam ako sam mogla to negde pročitati.... al to sam ja, svako od nas je različit i to tako i treba da bude, da je drugačije, ne bi valjalo...
Što se komune tiče, bio je tačno 1 god., to nije bilo dovoljno, zna i on i mi /spomenuto u delu nekog posta/, drugi put bio 3 meseca, tek tad naš šok kad se javio sa tudjeg mob. na stanici, da stiže. Šta je tu je, znali smo da je prvi put trebao ostati još samo malo duže... kad budem imala vremena, ima tema o komunama, možda tamo napišem i ja koju... videću...
Možda to do sada nije uspevalo, jer je živeo s nama, ja uvek primetila da počinje, znala kako da razgovaram s njim, on shvatao da ima problem i dogovarali se da treba da se uradi nešto po tom pitanju, AL UVEK SAM JA BILA TA, i suprug se pridruživao, koja je INICIRALA, nisam mu dozvoljavala da tone, da zaglibi... meni je i to bilo strašno... uh, muka mi kad se setim...
To što si napisala, toplo ... hladno ... suze, kako bude divan... pa opet... nažalost poznato VERUJEM SVAKOM SUOVISNIKU, retki su oni koji iz prve uspeju da odnesu pobedu nad tim
pročitah sad na temi na kojoj si bila najaktivnija, i tvoju priču, u delovima, suprug - koji je nažalost umro /
ovo je nešto čega se svi mi bojimo, i suovisnik i ovisnik koji konta šta on to radi sa svojim životom, i da svakog sekunda može da sleti u ponom, jer stoji na rubu, i da ga nema više ... STRAŠNO/,
ne mogu ti tu ništa pametno reći SEM DA MI JE ISKRENO ŽAO.
Vidim, imala si problema sa bratom - narkomanija ...
Samohrana si majka, sa dvoje dece, dve devojčice.... ... ... Pa Milice moja, hoće li ovaj život i tebe da pogleda i progleda, zar te nije dosta lupio...
ZNAM DA HOĆE, DESIĆE SE I TEBI ŽIVOT, JER GA ZASLUŽUJEŠ, ako ti je u nicku godište, a i ako nije, uvek u životu naletiš na neku srodnu dušu... ZNAM DA GA JOŠ UVEK JAKO VOLIŠ, i ne znam kad se tragičan dogadjaj desio... deca su tu, koja te stalno podsećaju na njega... ali sve to stoji, i treba da je tako, - možda ti se u životu nadje neko ko će ti biti dobar prijatelj... neko ko će biti tu za tebe, kad tebi to treba... ne odbacuj prilike - kada se dese, nekad ni ne znaš da je to to ... ali nikako nemoj sebi zacrtati da budeš sama ... ... ... Ovo ja rekoh, pa ostadoh živa, ne zameri, ne želim se petljati u ničiji život, ali znam za mnoge priče, drugih ljudi, i da im se život nasmeši kad se najmanje nadaju i kad to ni ne očekuju...
Izvini, nije mi bila namera da ti se petljam u život, samo me pogodilo to sve, saznanje ...
Svaku sreći TEBI, i devojčicama - od srca želim
Veeeliki pozdrav