Dedal

[Vuk]

Hehehe, volimo ujku, volimo ujkine palačinke...nek nam je živ, zdrav i čist još 100 godina.

[Dedal]

Ditu poznajem više od 25 g. Za tri mjeseca napunit ćemo 17 g. braka. Jedan jako mali dio (puno previše) njezine patnje i boli, mogu reći da sam svjestan. Kad je krenulo čišćenje duše to sam i osjećao. U ono vrijeme djevojka puna života, ambicija, maštanja, s velikim iskrenim osmjehom na licu. Volio sam! Želio! Imao snove! Planirali smo, djecu, kuću, posao…jako smo to željeli. Dobili,imali….UH, imamo još. Jednu stvar nismo planirali, željeli… U kolikom je kurcu čovjek nakon 11 g. na terapiji (ne kontroliranoj) metadona? U kolikom je čovjek kurcu nakon što je prošlo više od 20 g. od kad je ubrizgao prvu dozu opijuma? Pitanja su u kurcu totalnom. Nevažna, nebitna. Za nekoga malo, za nekoga dosta, za nekoga previše. Svakome je njegova patnja najgora, najbolnija… Imao sam samo jednu želju. Neka bol prestane. Stvarno, iskreno, voljan da…… Nisam imao pojma kamo će me ta moja želja odvesti, što ću dobit, kako ću se osjećati. Želio sam samo da ta patnja nestane. Koliko smo moja obitelj i ja dobili mojom čistoćom……????? Ovdje i sad se piše jedna jako divna priča. Priča o tome kako ljudi imaju osmjehe na licima, kako ljudi imaju problema kao i svi drugi: struja, voda, bolesti, smrti dragih osoba…. Troje djece u pubertetu. Što će biti sutra, prekosutra? Jebem ga ako znam, a i sigurno je bolje da ne znam. Da li sam zahvalan za to što imam sad, danas? Jako, mada ponekad osjetim da nisam dovoljno. Da li sam….što li već, kad kažem hvala Ti Bože, Kriste, Viša Silo, cipelo, bageru, što si mi pomogao, i pomažeš da ja i moja obitelj imamo ovo što danas imamo? Da li sam… kad kažem jednom čovjeku, hvala, volim te ko brata. Nisam volio godinama. Zaboravio da postoji riječ hvala. Ljudi me prihvaćaju, gledaju, slušaju, neki od njih i vole. Koliko je bitno, što misli i osjeća netko o tome? Hm. Koliko je bitno što Dita, djeca i ja mislimo i osjećamo o tome? Hvala i volimo!

[joesspappa]

Divno je procitati ovako iskreno i iz duse napisano... deljenje, blogovanje, zahvaljivanje sa pregrst sumornih pitanja ispocetka. Koliko sam zahvalan za svoj oporavak, osecam da sam deset puta zahvalniji kada vidim ljude po prvi i drugi put i uvidim koliko su sposobni da se promene. Koliko im oci promene sjaj, osmeh postane blazi i lepsi, koliko su opusteniji u svojoj novoj kozi. Prijatelju, hvala ti.
PS. BAGER se pise velikim slovima
PPS. Hvala ti sto si me "nahvalio" na rucku onomad ))))

Neam pojma kako se pise ali znam kako se oseca. PDT_Love_04

[dete svemira]

Osmeh,sreca,prihvatanje,ljubav,razumevanje,strpljenje i polako...
Sve najlepse!!!!

[Dedal]

PS. BAGER se pise velikim slovima

Čisti tipfeler! :smt102

PPS. Hvala ti sto si me "nahvalio" na rucku onomad ))))

Pa dobro, zar si zaboravio koliko je meni godina?!
A, kad smo već kod ručka....lajk i respect.

Osmeh,sreca,prihvatanje,ljubav,razumevanje,strpljenje i polako...
Sve najlepse!!!!

Hvala!
Učimo, trudimo se, želimo, volimo.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=1Vopof83ahs[/youtube]

[sanela]

Zaista su mi inspirativni postovi kao ovaj koji si napisao... Već sam to negdje napisala, ali zaista me vrate na suštinu koju često izgubimo iz vida.
I ja sam ti zahvalna što svoja untrašnja stanja dijeliš na forumu... Iskrenost se tako osjeti.
Želim ti da nastaviš živjeti ŽIVOT.

[Vuk]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=1lNMveaGkyQ[/youtube]

[Dedal]

za sve...

[Dedal]

Rijetko svratim, gotovo nikako ne pišem, barem ne ovdje. Ipak mi je ovo mjesto drago. Znam koliko je meni značio komentar, podrška, bilo što u onim trenutcima kad mi je trebalo i značilo. Dita je ovdje započela svoj su ovisnički „tretman“, značilo joj strašno puno. To su razlozi zbog kojih mi je drago ovo mjesto. Ovdje smo započeli kontakte s nekim dragim ljudima koji se i danas nastavljaju i razvijaju. Većina tih ljudi je imala i ima i danas dobre namjere, iskustvo koje su mi nudili, vrijeme koje su mi posvetili i još ga posvećuju. Nitko od njih nije imao svjetleću reklamu da me privuče. Imao sam milion predrasuda prema svemu i svakome, pomalo ih se oslobađao, borio protiv njih, borim se i danas, ali jebi ga ja sam bio taj koji je kucao, tražio, zvao. Milion puta sam u životu odbacivao prilike koje su mi pružane od svega i svakoga tko mi je htio pomoći, eee ali ne na takav način, „neće on meni govoriti što je i kako dobro za mene.“ Onda se sve svede na onu, jedva dočekanu rečenicu - Meni je bilo dosta- Dosta mi je za dva života, mene i mog bolesnog mozga, mogu samo misliti koliko je tek bilo dosta ljudima oko mene. Strašno sam bio pametan kad sam trebao drugima dijeliti savjete, „pomagati“. Jebi ga to sam bio ja, prepametni 40- godišnji yanki koji na kraju svog drogiranja nije bio u stanju ni da ga izdrka bez hepova. Troje djece čeka da se tata pojavi i objasni im kako se živi, a tata….. Da sam barem bio te sreće da kao i sav „normalan“ svijet kad sjednem za comp ukucam prvo adresu nekakve "normalne" stranice a ne prvo pa narkomanija. Jbg. valjda je tako trebalo biti. Pozdravi svima!


[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=wzNjmIWbns4[/youtube]

[Vivaldi82]

Dragi Dedal nemoj se toliko muciti tim mislima i samosazaljevati ..Ipak ako se jos nisi izborio(nadam se da jesi)na dobrom si putu.Ti si jaka licnost i tvoj ce karakter vremenom ojacati,bitno je da zelis to i radis na tome.Moras misliti pozitivno ,iako ja znam koliko je to tesko nekih dana ,nemoguce.Imas tvoju D.tvoju veliku podrsku,i djecu i to je tvoje bogatstvo ..A sta ja da kazem ,ako ti tako pises..pozd