Moze se!! (eto i ja nesto da kazem:)

[VVV -ex prokleti]

Ćao malmase, drago mi je što si odlučila da malo i ti nešto napišeš.
Samo nastavi, dobro ti ide.
Javi se koji put za pićence... :drinkers:
Pozdrav.

[SuperSynthetic]

...zene brze sazre od muskaraca...mozda zato sto u njima ima manje toga da sazri...salim se...lepo si napisala malmase...

[selma]

tenx
nastavicu cim stignem...

[nanii]

nastavi,i ja jedva čekam da vidim ostatak

[elviratz]

moja draga pa gdje se izgubi.....

[selma]

ee jaoooo koga moje oci vide
znaci, ti sve ipak budno pazis iz pozadine..

[selma]

Dobro, nastavicu gdje sam stala..
Inace, to sam zaboravila napomenuti...kada sam ja otisla u komunu, par dana nakon mene, Z je otisao u Reto Split.
Ja sam mislila da moram cekati 15 dana da odem. Tako da sam cekala 15ti dan.
Tad su me uveli na sastanak.
To je bilo nesto sto nikad nisam bila prije cula, a to o su bile molitve iz srca nekog ko je dotakao dno. I to me je tako pogodilo da sjela na pod i počela plakati ko godina i nisam mogla stati. Sve ono sto je godinama bilo u meni tad je počelo izlaziti..
Toliko sam bila umorna od lutanja i traženja i željala sam naći više taj izlaz i odmorit se od svega...
Nista posebno se tad nije desilo, nisam imala neki susret sa Bogom ili nesto slicno, samo sam se
poslije njega osjetila kao da je neko ponio gomilu tereta sa mene i jednu stvar sam primjetila poslije
sastanka koliko god se smjesnim cini....primjetila sam zraku sunca koja je ulazila u salon u kojem
smo bile. Bas se nesto i ne sjecam da sam takve detalje mogla primjetiti prije...
Pa bas sam se i osjetila da me je sunce ogrijalo, iskreno...
Taj dan nisam otišla, ostala sam jos 6 mj.

[selma]

U prva dva, tri mjeseca bas i ne mozes toliko toga vidjeti sto se tice tvog zivota. Ko konj si i radis ono sto ti se kaze. Skines se fizicki, a u glavi ti zvjerinjak. Bilo mi je jedino jasno da tad ako odem iz komune, da me nece biti...a na pomisao na neke stvari od prije, jezila sam se...ne toliko da sam se jezila, koliko nisam imala snage za sve ispocetka..
Pomalo sam se pocela interesovati za Bibliju i tako, pocela sam je citati. Oni su mi govorili da je Isus živ i da me moze osloboditi od mene same, od grijeha i ropstav drogi. Meni je to zvucalo ko da sam medju vazemanljcima.
Ma zvucalo mi je nenormalno... !
Kad ti neko tako nesto govori, ti se misliš:''Da, moš' mislit...'' Odjednom se sjetiš svega onog sto znas o Bogu i sve to sto si ti do tada znao... kosi se sa onim sto ti govore. Pogledas sebe, sjetis se svega sto si radio, pomislis sta je sve u tebi covjece...i mislis se nema sanse...to se nikad ne moze promjeniti.
Ono sto me je malo zanimalo, a to nisam mogla objasniti o svojoj glavi je to sta te ljude drzi tu. Mnogi od njih su davno bili zavrsili program rehabilitacije, ali su i dalje tu...brinili su se za druge. Čisto sumnjam da bi neko radije odabrao da živi u komuni cijeli život iz nekog straha sta ga vanka čeka. Ono sto se govorilo iz Biblije, stvarno se zivjelo...nije bilo nekog licemjerstva
Jer kad krenem da se mislim o hodžama i popovima i svim stvarima koje su se radile ''u ime'' Boga...ja takvog Boga nisam htjela...radije bih se drogirala.

Uglavnom, puno pitanja sam si ja postavljala i vagala. Naravno da sam željela biti slobodna, ali to sa Bogom nije bilo u mom srcu. Previse nauke i filozofije u mojoj glavi, kao i ovde na forumu kad krene prica o Bogu
Na kraju sam pomislila...ja sam ja, ovakva kava jesam...i ne mogu to promjeniti,ne mogu ja sebe natjerat da pocnem trazit Boga srcem i jedno jutro sam se pokupila i rekla da odlazim. Ponijela sam sa sobom samo jedan mali Novi Zavjet i par stvari.
Vrlo dobro sam bila svjesna gdje se vraćam i šta me ceka. Nisam ni na moment bila pomislila da sam rijesila svoj problem. Ipak, cinilo mi se da tek borba pocinje...

[selma]

Pokusacu sad zavrsiti ispovijest...jer nikako da je zavrsim..

Kad sam dosla kuci, docekala me situacija crnjak da sam vec ujutro pozalila sto se vratih iz komune.
Tata mi se razbolio dok sam jos bila tamo samo sto ja nisam znala da je toliko lose. Z se takodje vratio iz komune 7 dana prije mene ( nebi da smo se dogovarali). Mama se uhvatila za glavu kad me vidila, ali...nije bas da je bilo povratka.
Odlucila sam ostat, pa sta bude...Z se puknuo vec prvog dana, ja kao nisam htjela...ali samo nakon par dana se nesto okrenulo u meni, htjela sam se puknut ko za inat. Nije da sam imala neku posebnu zelju...Nesto sam se...nesto sam se razljutila jer me jedna cura bila izlevatila, da ne detaljisem ovde, pa sam joj otela pare i otisla da se puknem...
Potrajalo je oko mjesec dana...

Za to isto vrijeme pocela sam ici u hriscansku crkvu na sastanke. Znala bih ici i odvaljena, a da niko nije ni provalio. Pocela sam se osjecati ko zadnje govno. Na dopu mi je bilo lose. Ljepse sam se osjecala ko normalna. Kad bih se pukla pocela bih pricati o Isusu. Zvucala sam nenormalno, pa su ljudi poceli pricati da sam pukla.

U meni je bila borba...nisam se imala za sta uhvatiti, a znala sam...da to sto mi je mozda sad ljigav heron, nece biti uvijek jos samo koji put da se puknem. Pojesce me....
Znala sam da dolazi moment kad ja treba odabrati kojim putem cu ici. Vrlo dobro sam znala sebe da ako se opet navucem onakao kako sam bila..da vise necu imati snage da sve prolazim ispocetka. Nisam si htjela lagati i zavavati se da bih mogla zivjeti ''normalno'' tek tako, a i svatila sam da je narkomanu potreban duhovna pomoc, jer koliko god da sam ja bila zilava, sa nekim stvarima unutar sebe nisam se mogla izboriti jer to je duhovana borba. Nijedan neuropsihijatar tu ne moze pomoci...

[selma]

Odjednom su mi se oci otvorile i vidjela sam svoj zivot. Nisam se mogla zamisliti da samo tako zivim, radim, udam se izrodim djecu, muz me vara i ostavi me ili ni ne mora...i da bi me to tek tako moglo zadovoljiti. Pa zbog cega sam se ja drogirala? Htjela sam nesto vise od ovog zivota, pa bar to sto sam trazila nisam mogla naci u nekim propadljivim stvarima. Da imam love, sta bih s njom...? Trosila do besvjesti..a iznutra bi bila ko trula kobila? Pa naravno da bi se u neka doba pocela opet drogirat. Zivot mi je bio predosadan da bi ga samo tako zivjela....jer sam trazila nesto vise...a to ''vise'', jedno bi mi ''flesh'' mogao zamijeniti bar za kratko...

Tad sam rekla sebi da cu pokusati sa Bogom ionako nemam sta izgubiti. Sjecala bih se puno stvari iz Reta i stvarno sam htjela biti slobodna. Od svih brojeva koje sam imala, sacuvala samo broj od te djevojke tj zene (nase drage ElvireTz sa foruma) preko koje sam otisla da se lijecim...i javila joj se, tako da sam pocela odlaziti u Tuzlu na sastanke bivsih ovisnika takodje u jednu hriscansku crkvu. To bi me puno ohrabrilo jer sam znala da nisam sama u svemu tome.Isla bih na krscankse kampove i na jednom krscanskom kampu sa dozivjela pravu i istinsku slobodu. Upoznala sam Isusa Krista i znala sam da poslije tog iskustva vise nista nece biti isto. Od tog momenta, ljudi su se mogli bosti predamnom bez da bih i za jedan momenat imala zelju da se puknem. Jednostavno...stara ''ja'' vise nije postojala...
Biblija kaze da je ''staro'' proslo, a da je ''novo'' nastalo...i ja sam to dozivjela.
Ovo je Rijec kou sam ja usadila u svoje srce...''Pokazacu ti put kojim da ides, savjetovacu te i moje ce oko na tebi bdjeti....''...i sad sam bila uvjerena da je Bog na mojoj strani i uvjerena Njegovu ljubav.
Z me je poceo ozbjegavati jer bih ga smarala o Bogu.Ubrzo je poceo overavati, pa se stripao da ce nesto lose da mu se desi..pa je otisao na lijecenje u jednu drugu komunu i vratio se, pa opet otisao........i tako....nekoliko puta....i na kraju odustao.