satka mala izvrnuta torta

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

verujemuzvezde
Posts: 17
Joined: Sat Oct 23, 2010 9:18 pm

satka mala izvrnuta torta

Post by verujemuzvezde »

citam vas vec duze vreme, pa sam evo sad odlucila da se i ja registrujem, da napisem nesto. Meni se tako prica, pise, to mi jako pomaze,da verbalizujem svoja osecanja koja ni sama ne mogu da razumem, a u okolini blizoj i daljoj ne mogu nikom da objasnim kako se osecam, nece razumeti. Cini mi se kad stavim na papir to sto mislim, osecam,da ce mozda dobiti neki smisao, jer u mojoj glavi jednostavno smisla nema. Citav dan razmisljam, a sad ni ne znam sta bih napisala :)
secam se sebe kao klinke,igrala sam se barbikama, obozavala sam ih :) oduvek su postojala dva dela mene , jedan koji je bio hladan i racionalan, koji je bio prizeman uvek na zemlji i drugi koji je zeleo da masta, veruje u ljubav,ljude i iluzije, veruje u neko bolje sutra, ali to bolje kao iz bajke, gde uvek dolazi princ i odvodi devojku iz tog naseg ruznog sveta, spasava je od svih nedaca koje je prosla i odvodi u svoje kraljevstvo gde zive dugo i srecno do kraja zivota:) cak se i sad smeskam kad vidim dok pisem ovo. Pd malena je tu malu mastovitu mene, vracao ovaj racionalni deo na zemlju, gde ima u nasu realnost, koja se mnogo razlikuje od bajki.
Sad posle toliko godina, posle toliko borbe pitam se zapravo ko sam ja, jer ta slika, koju ja imam o sebi, koju drugi imaju o meni samoj ocigledno da nije to sto je u realnosti, jer ne bih ni bila ovde, kao ni svi vi. A i dalje sam tu, gde sam vec 10 godina, posle nekoliko uspesnih mesci apstinencije, opet sam se vratila na staro...i koliko god da razmisljam cemu uopste vredi da se borim da imam normalan zivot, i ne nalazimodgovor... doduse jedan deo mene bi hteo da se boriali ne znam... jako sam umorna od tih laznih obecanja samoj sebi i drugima necu nikad vise, ovo je poslednji put... tih nekoliko meseci sam bila srecna , mogla sam normalno da funkcionisem, ali meni se taj zivot cini previse opasnim, jer nikad ne znas sta ti se moze desiti, sta te moze snaci, a ja vise boli i patnje ne bih mogla da podnesem, pa mi onda dodje i normalno da se ne trudim uopste za tu normalu...jer se sve zavrsi....a mozda je ovako i najbolje i najbezbolnije...mozda sam i kukavica jer nemam hrabrosti da se borim sa tim buducim nevoljama...
joj ovo sto pisem nema veze sa onim sto ste vi pisali, ali ja imam jako veliku potrebu da pisem ovo , jos ako neko procita i iskomentarise dobro bi bilo... gde vi nalazite motivaciju da se borite? ja se stvarno divim onima koji su pobednici u toj borbi,a i svima onima koji se bore i dalje !
ja mislim na osnovu svega sto sam citala da ljudi koji imaju probleme sa ovisnostima, da zapravo imaju neki problem , ili vise njih, nesto sto ih je nateralo, bilo okidac, sa cim nisu mogli da se izbore, i onda svesno ili nesvesno napravili sebi jos veci...i svi smo mi sami krivi, ali donekle ima tu ulogu i nasa priroda, nas karakter,mozda preterana osetljivost...isvako od nas ko je krenuo sa ovim iz cistog hira naizglediz puke radoznalosti, je po mom misljenju imao nekih problema ili sa samim sobom ili sa drugima, iako to naizgled ne deluje tako...ali normalnoj , zdravoj osobi ne bi nikad na pamet palo da trazi zadovoljstvo uu necemu sto vodi u krajnju dekstrukciju...nego da ne pametujem :)
svi smo tu gde jesmoi odnas samih zavisi gde cemo biti za nekoliko godina, to su cinjenice...ja bih volela da mogu da promenim proslost, da mogu da promenim sve sto mi se desilo, ali to se nazalost ne moze...Osecam se kao da se sve slomilo u meni, da se od tih losih stvari, od emotivnih povreda sve unistilo i da nece nikad moci vise da se oporavi...pre dve godine ja sam svako vece nekoliko meseci lezala da zaspim samo sa jednom mislju i zeljom da nikad vise nista ne osecam, jer ta bol je bila neizdrziva... sada ne razmisljam toliko o tome, zapravo ne osecam to, ne mogu vise ni da mislim o tome,to je valjda neki mehanizam samoodbrane. Sad mozda izgleda kao da sazaljevam sebe, ali nije mi to cilj, svesna sam ja da ima svakakvih zivotnih prica,mnogo gorih ljudskih sudbina, pa mi bude jos teze kad razmisljam o tome...Volela bih da je tu, da je sve kao nekad ranije, kad sam bila jako mala, ni tad nije bilo idealno sve, ali ja to detinjstvo vidim kao takvo...Volela bih da moze da me zagrli, da mi kaze koju lepu rec, da me posavetuje, bilo sta...volela bih da joj se sve to nije desilo, sto jeste, imala je i ona tezak zivot, a uvek je bila tu za nas... i secam se koliko je bila razocarana sa mnom nekad, koliko sam ja bila drska i bezobrazna i nikad joj nisam pokazala koliko mi je stalo, sve bih dala da to mogu da promenim , ali ne mogu da vratim vreme, sada se samo secam poslednjeg puta, kad sam je poljubila, a bila je ledena...
secam se nekih stvari ponekad, kao kkroz maglu...secam se da sam sve uvek unistavala kao mala, bila sam prava mala stetocina, secam se kako njega, nekih detalja, batina, krvi, nasilja, secam se svadja...i tad je valjda nestao moj mali svet u kom sam bila ususkana i sigurna...I bila sam jaka uvek, niko nije video da patim, niko nije znao za moj problem sve je bilo idealno naizgled... Bila sam savrsen djak, bila sam sve sto se od mene ocekivalo, a zapravo krila sam tu tajnu od svih... i gurala sam ja ,guram i dalje, ali psihicki, niko ne zna sta je u mojoj glavi, ne znam ni ja valjda...tako mi nedostaje tajosecaj sigurnosti koji vise sama sebi ne mogu da stvorim, trazila sam ga stalno, ali uvek na pogresnim mestima i od pogresnih ljudi, sto je reezultiralo samo jos vecim razocerenjuma u sebe i svet, koji je surov i nepravedan...
pozdrav veliki svima :*
toto-rina

Re: satka mala izvrnuta torta

Post by toto-rina »

Stvarno mi je zao kada cujem da neko pocne da uzima ponovo.
Ne mogu da ti dam odgovor jer ni sam nisam uspeo da se skinem dok nisam dobio Metadon a imao sam po tvom pisanju vidim i vecu zelju od tebe. Ne znam lecenje, ako si iz Srbije tesko ce to ici sve. Ne mogu da ti pricam skidaj se kada znam da neces poslusati a svi ce ti reci to. Nadji snagu, ovo ono, ja ne mogu to da ti kazem. Ne znam ni koliko se drogiras, da kazem mozda je bolje da je proslo dosta vremena jer ces pre dobiti neku ozbiljnu terapiju, jer ako je proslo malo, muke ti i godine sranja predstoje. Mogu ovde i da te tese ljudi i da ti pricaju da se skines i budes srecna i nadjes nekog i gluposti ali za nekoliko meseci kada se skines situacija ce biti teza u glavi nego sto je bila kada si prosli put prestala. I bice sve teze da ne duzim ako je tako sranje kakvo jeste na odrzavanje a kada se saberes skinuces se sa toga lakse nego sto ces sa droge.
Moras da odlucis hoces da umres ili da zivis.
Ovde zavisnici dobro znaju da vise ne osecas zadovoljstvo kada su u pitanju male stvari koje cine zivot i koje zadovoljavaju obicnog coveka. Mogu da ti kazu da ides u komunu gde ces opet biti nesrecna i muciti se godinama a opet ce kada izadjes droga biti tu. Iako znaju sve to svi ce da kazu skidanje, ajde, moras da volis zivot, ne mora se nista, mozes i da umres i zivot ce se nastaviti kao i pre i posle tebe a ti nista ne moras.
Jedino moras da izaberes dal ces da zivis ili da umres za koju godinu ili sutra ili za mesec dana. Uglavnom nece proci mnogo godina do tvoje smrti umreces kroz koju najvise, zavisi od sposobnosti da dodjes do para za drogu, a i ako se ne drogiras svaki dan umreces jer e krize da uniste tvoj organizam.
Kazes razocarala si sebe i verovatno roditelje, ne verovatno nego sigurno si ih unistila, zavisnici unistavaju i sebe i druge. Onda uradi nesto pa nemoj vise da ih razocaravas, obraduj ih, sebe, ima lekova koji ce drogu uciniti bespotrebnom. Ili nastavi da mudrujes i ne skidaj se, samo pricaj da ces da se skines skroz, i napadaj ove sto piju lekove. Salim se a vidim da si u k****. Ali stvar je prosta ili.... ili.....
Nema trece a ljudi koje si razocarala ce se vratiti a oni koji se ne vrate e pa jbg to je cena za ono sto si radila i to ces morati da platis. Na to se navikni i odluci se.
Pozz i sve najbolje.
User avatar
saša-ex
Posts: 1907
Joined: Sat May 06, 2006 9:55 am
Location: Beograd

Re: satka mala izvrnuta torta

Post by saša-ex »

Zdravo verujemuzvezde. Ovo je sto je napisao Toto-rina je buncanje metadonskog zavisnika. Ima spuno mogucnosti da se izlecis danas u Srbiji. Bitna je odluka. Moja je dosla posle 10 godina. Tvoja ce doci kada se kockice sloze i kada krenes u tom smeru, uz pravu pomoc. Ono sto je najbitnije je da se moze.
SAMO CEO ŽIVOT...
verujemuzvezde
Posts: 17
Joined: Sat Oct 23, 2010 9:18 pm

Re: satka mala izvrnuta torta

Post by verujemuzvezde »

pozz i hvala na odgovorima :)))
znam da nada postoji, i stvarno verujem u to da je moguce da se zivi posle svegga normalno i bez svega toga...nego ono sto je problem sa mnom je to sto sam ja sigurna u to, samo nisam sigurna da li to zelim :) mislim strah me je ziovta posle svega toga, i onda i nemam bas nesto volje :) i tih 6 meseci apstinencije po meninisu nista, zato sto ja samo nista nisam koristila, a nisam resila probleme koji sudoveli dod toga, ono ti sasa pricas potrebna je promena cele osobe, celog zivota, nego ja jednim delom zelim, jednim delom ne zelim... pa me bas interesuje sta je to sto je navelo mnoge, tebe prvenstveno, daa posle svega toga nadju snagu da se bore i da zele promene jer bez toga nista ne moze...ja ne znam kako da je pronadjem...
User avatar
selma
Posts: 807
Joined: Thu Oct 11, 2007 2:52 pm
Location: Beograd

Re: satka mala izvrnuta torta

Post by selma »

Ono sto je mene konkretno drzalo u pocetku nije bila moja žarka želja da jednom živim normalno i da se promjenim nekim čudom, nego želja da pobjegnem od svega, od sebe ,dopa, od...puno toga...od ludila, od crnjaka, od fuj jutara i to mi je jedino pokretalo...
Tek je poslije došla želja da se borim za konkretne stvari.
Kad ti bude dosta svega, spremana si da se lijecis...
I imas puno komuna u koje mozes otici...
Grad razoren bez zidina, takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom.
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: satka mala izvrnuta torta

Post by Vuk »

Zdravo verujemuzvezde!
Dobro došla!
Osani tu, čitaj, piši, pitaj, pričaj...
Niko nema pravo da ti kaže koliko mnogo ili malo ti želiš da se rešiš svog problema, sumnjam da iko slučajno zaluta na forum koji se zove narkomanija, dakle problem je tu, a želja postoji. Ja sam se skidao mnogo puta, previše, na sve moguće načine. Čak i poslednji put kada sam se skinuo i dalje nisam previše verovao da je moguće da i ostanem čist. Vrlo brzo sam počeo ponovo da uzimem lekove, pa alkohol, pa razna druga sranja, bilo je samo pitanje vremena kad bih se vratio i na dop pa opet sve po starom. Nije mi mnogo šta ostalo od života pa da neko može da mi kaže "izvuci se, imaš za šta da živiš" jednostavno sam želeo napolje jer nisam mogao da trpim bol pakla u kome sam živeo, a nisam znao kako da izađem. Zapravo snagu da pokušam nešto ozbiljnije da radim na sebi su mi dali upravo ljudi na ovom forumu, ljudi poput saše-ex, joespappa... Tek kad sam video da neko priča moju priču , da me razume i da zna kako se osećam, da je bio na tom mestu i da se danas oseća mnogo bolje i živi bez droge dobio sam snagu da i sam ozbiljno pokušam. Do tada se sve manje ili više svodilo na gomilu uzaludnih pokušaja i promašaja. Trebalo mi je da vidim da je moguće, da su drugi uspeli, trebalo mi je i da upoznam te ljude, trebalo mi je da znam da nisam sam, da nisam jedini i da nisam najgori.
Pa eto, dobro došla još jednom. Nisi sama, sigurno nas ima ovde sasvim dovoljno koji znamo kroz šta prolaziš, samo ostani tu, izlaz postoji, možda je čak i bliži ili lakši nego što ti se i čini, zahteva samo jako malo volje i nešto malo više vere da je to moguće...A MOGUĆE JE!
Moon child
verujemuzvezde
Posts: 17
Joined: Sat Oct 23, 2010 9:18 pm

Re: satka mala izvrnuta torta

Post by verujemuzvezde »

bas ste divni, ja vas citam vec nekoliko meseci, i bas mi puno pomaze, kad se sejbem,kad padnem u depru :) sto se lecenja tice, znajuci sebe mislim da bi mi komuna pomogla najvise i kontam da mi tako nesto bas trebalo, samo sto je to trenutno nemoguce, ali kontam da cu uskoro moci tako nesto da priustim sebi. Moja prica je malo atipicna jer ja pored svega uspevam da vodim naizgled relativno normalan zivotispunjavam sve obaveze, za sve druge sve je savrseno, sve je normalno osim ove male stvarcice, moje ovisnosti, bas je malo :) vuce citala sam tebe detaljno i bas si mi pozitivan :)sad ja ne znam da li da pokusavam uopste da se skinem, ako bih isla u neku komunu za jedno godinu dana? ili da cekam tad, pa da za tada ostavim sve. Nisam ja jako fizicki navuucena,koliko psihicki,mene ta psiha ubija :)evo danasprolazi jedan dan bez icega :-D
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: satka mala izvrnuta torta

Post by Vuk »

verujemuzvezde wrote:evo danasprolazi jedan dan bez icega :-D
pa to je onda i sve što je potrebno za danas...što se drugog dela tiče i psihičke krize, ona je tu bila za sve nas, niko nije bio da nije prošao kroz to i pogađaj šta...preživeo.
Ostavi po strani priče tužnih ljudi da nije moguće i da život posle droge postaje pakao, ko ne želi nađe izgovor, ko želi nađe snage i veruj da sve prođe, život u slobodi zaista postaje mnogo više od onoga što bi danas čak i sama za sebe poželela.
I batali te glasove u glavi koji govore samo još godinu dana i skinuću se majke mi, pokušaj da kada ti dođu dođeš ovde i napišeš nešto, pokušaj da ih zameniš sa ovim što si gore napisala: danas sam čista...malo li je?!
Upoznao sam stotine ljudi koji su se skinuli i vode ne samo normalne već živote koji su daleko od svakog ranijeg očekivanja.
Ne plaši se ideje da "nikad više nećeš uzeti" i samo furaj to što se već događa, čistoću za sada. Uvek možeš da se uradiš sutra, ili malo kasnije, ali pokušaj za početak da uradiš nešto dobro za sebe i furaš ovaj trenutak kao da je jedini - jer jeste jedini, a kako će biti sutra, o tome ćemo sutra!
Veliki pozdrav i drži se!
Moon child
toto-rina

Re: satka mala izvrnuta torta

Post by toto-rina »

Da buncanje metadonskog zavisnika je nacin na koji ce 100 ljudi ostaviti heroin dok bi od tih 100 jedan prestao na nacin na koji mu ti savetujes sasa. A drugi ce da pomru ne budu li krenuli sa Metadonom. To znam i ja i ti i doktori i reto centar kome je potrebno da sto vise iskoristi besplatnu radnu snagu bolesnika. Tamo je na prvom mestu centar i rad za centar a na drugom osecanje zavisnika. Pa dok se potucate od centra do centra i izlazite i drogirate se i velicate tog jednog od 100 ostali umiru ili prihvate odrzavanje. Samo reto centru je nebitno sta se desava van njega i ako osoba ne pristane na njega tako da ako neces tamo ko te jebe. Doduse i meni je nebitno sta ce biti sa tim ljudima onih 99 od 100 koji ce da umru ne budu li na odrzavanju nego kazem zbog njih samih kakva je situacija. A svakako treba probati komunu ili stacionar. I ja sam probao. To treba svako da uradi pre odrzavanja.
verujemuzvezde
Posts: 17
Joined: Sat Oct 23, 2010 9:18 pm

Re: satka mala izvrnuta torta

Post by verujemuzvezde »

joj nema razloga da dodje dop rasprave :) najbolje bi bilo kada bismo svi mogli da se skinemo, i da ne budemo ni na kakvom odrzavanju, ali nekima to uspeva , nekima ne, to su cinjenice...eto ja ni ovaj jedan dan nisam mogla da izdrzim :(
Post Reply