sanela wrote:...Jer, kako god, ovisnost je i bolest porodice isto koliko i bolest samog ovisnika.
Nemojte misliti da vas krivim za sinovo ponašanje... samo Vam želim reći da se Vaš sin promijenio u komuni, ali vi ste ostali isti
Upravo tako! Kada dublje razmislimo o nasim svjesnim i nesvjesnim potezimo, uvidimo koliko mi, porodica, bolujemo od te ocajne, crne, jadne bolesti suzavisnistva.
Nama je, nazalost, trebalo duze od decenije da shvatimo da smo i mi oboljeli!
Mnoge roditelje, pa i moje, mozete cuti da im je bilo neshvatljivo kako to da im je od dva djeteta, koje su na isti nacin podizali, vaspitavali... jedno zavisnik, a drugo uspjesno, snalazljivo, jako bice. Na jednom drugom forumu, jedna djevojka je to sjajno opisala - KAKTUS i LJUBICICA (vasa djeca). Kaktus, primjera radi, zahtijeva manje vode od ljubicice. Trazi vise svjetlosti od ovog njeznog cvijeta. I Uzgajivac (roditelj) se treba tome prilagodjavati. Ne moze ih tretirati isto!
Takodje, mnogi roditelji traze krivicu u sebi. Ne znam da li je ima. Evo priznajem, nisam sigurna da li bih ja ostala u ovom zdravom svijetu da je moj brat bio zdrav. On je poceo da se drogira u vrijeme kada su moji drugovi iz skole otkrili marihuanu. Meni je u skoli bilo sjajno, bila sam dobar matematicar... omiljena u drustvu... A kuci sam bila mrvica, nemocna i tuzna zbog vjecno pijanog oca. To me je ubijalo. Sta me je ojacalo? Upravo bolest mog brata, vec tada sam imala jak prioritet - izbaviti ga. Godinama sam pocela da zanemarujem oceva pijanstva. Otkrivala sam lagano u sebi to novo osjecanje _Svejednocu, kada je otac u pitanju... Vremenom je i on sam to shvatio!
Ali, da ne duzim. Poenta je da nisam sigurna da li bih bila trijezna, da je moj brat takav bio (da nisam kroz njegovu bolest otkrila da ne postoji JEDNOM ili PONEKAD). A sta bi me otjeralo u taj svijet Zombija, Letaca, Beznadeznih i "Svemocnih"... Otjerao bi me otac!
Prije nekoliko dana sam razgovarala sa mojim bratom (koji je, hvala Bogu, cist i jak vec dvije godine). Kaze mi da je jedino sto je od oca naucio, kada je bio mali, to da uspije da se u prodavnici izbori da mu prodavacica od sedam piva da samo jedno u zelenoj flasi...
Ne, ne opravdavam svog brata i njegovo drogiranje... Ali, razumijem ga!!!
I dijete koje sa 14 godina digne ruku na sebe zbog losih ocjena, ne zna da je smrt vjecna!
Zato, postovani Otac i svi ostali roditelji, treba preispitivati i sebe, ne samo vase dijete - zavisnika. Moja majka je uspjela mnogo toga nauciti iz grupnih terapija roditelja suzavisnika. Kroz te terapije uvidjeli smo koliko smo zapravo mi omogucavali da se moj brat nastavi drogirati. Koliko puta smo ga vracali nazad zivkanjem gdje si- s kim si- kad ces kuci... Ili hoces da ti spremim veceru- ja cu ti spremiti sobu- ja cu ti kupiti nove patike- ja cu ti dati za kladionicu- ja cu zamijeniti sijalicu, nemoj se ti muciti...
Nije lako, znam... Ali nije ni kraj, nikada!
Neka Vam Bog pomogne!!! Procitajte na ovom forumu Uputstvo za porodice zavisnika, kao i ovu drugu temu koju je Sanela postavila, takodje u vezi sa bolescu suzavisnistva.
Pozdrav!
PS I iskren zagrljaj za Paramparcada. Ponosim se Tobom, brate nas!