Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.
ej param,jebes mi sve ako se na ovaj forum nisam prijavio kad sam iscitao tvoju pricu.ti i onaj tvoj ortac ste mi bili potpuno genijalni.e,hvala sto si se javnuo i kod mene.ja evo,dobro,guram,ne brojim ali neki 5,6 bez gudre,ako ne racunam sto sam se danas toliko smorio,nisam imao s' kim da podelim jade svoje,pa sam ih podelio sa jednim posebnim psihijatrom kod koga seansa kosta 1000 dingera.evo,tebi prvom priznajem kolika sam ja zapravo picketina.ali,zacrtao sam taj jebeni blok u utorak,tako da vise nema zajebavanja..
pozdrav od kurtona,najveceg koji postoji trenutno.
It's so lonely when you don't even know yourself.. it's so lonely
ma,hoce,znam.ali,stvarno mi nije jasno sto ovo uradih danas.i stvarno,ej,15 godina se ja zezam sa ovim,i ne znam da li se desilo da posle drugog,treceg dana ne dobijem,kao svi valjda,onaj polet,ono kao,koji sam ja smeker.ma jok.euforija-0,samopouzdanje-0,samo svejedno i svejedno.znas da pocinje da me plasi vec to?a znam da je sale mislio na komunu,samo,ja nisam taj.mozda bih negde i voleo,ali je nemoguce,nazalost.
It's so lonely when you don't even know yourself.. it's so lonely
i pored svih muka i gluposti,volim da se zezam.ne zelim da mi postovi izgledaju dramaticno,i u kakvom god stanju bio volim da okrenem na zajebanciju.ali,stvarno se jako bedno osecam,napravio sam recidiv u danima kada je fizicka kriza jos pomalo prisutna,i naravno da sam je jos malo "obnovio".danas sam se osecao potpuno slomljeno,a evo,ocigledno da mi nema ni spavanja.pawa,u pravu si,znam da zvucim kao pocetnik,kao poslednji kreten sa tim izjavama tipa-"od sutra krecem",toliko jadnim i izlizanim.ova "ispovest" koju sam nazvrljao je nesto u kratkim crtama,padalo mi je na pamet da je dopunim,da unesem jos neke detalje.jer,pisanje ovde mi pomaze,dok pisem,cini mi se da sagledavam sebe.pisem o proslosti,a to mi pomaze da vidim sta sam bio a sta postajem.ali,uzasno me grize savest,i mislim da se necu javljati dok ne budem imao sta pametno da kazem.citamo se,nadam se za neki dan,a do tada,hvala svima koji su odvojili vremena da napisu nesto ovde.pozdrav i cuvajte se!!!
It's so lonely when you don't even know yourself.. it's so lonely
macak_fric wrote:i pored svih muka i gluposti,volim da se zezam.ne zelim da mi postovi izgledaju dramaticno,i u kakvom god stanju bio volim da okrenem na zajebanciju.ali,stvarno se jako bedno osecam
Bila sam u situacijama kada samo što me preplavi euforija, sledi nagli spust s naj... najneproduktivnijim pitanjem-konstatacijom "mogu, i šta sad? pa šta?"
A uporno nam promiče činjenica – da je tako, da stvarno nam je svejedno, ne bi ni primetili šta nam fali.
Evo, npr. ja rešim da mogu da, recimo, počnem da pišem (što sam zbog čiste lenjosti zapostvljala i odlagala do toga da počinjem da kapiram šta znači atrofija u praktičnom smislu) i onda se setim saveta da je sve bazirano na disciplini, organizaciji i kao svaki zanat traži posvećenost – piši, svaki dan piši pasus, rečenicu, bilo šta... samo piši. Čista fizika. A kasnije samo će krenuti.
Čini mi se da smo nekako isuviše samokritični. Previše se zaustavljamo i analiziramo svako drvo koje vidimo. I stvarno, samo mali broj ljudi može razumeti koliko je jaka naša želja, a istovremeno krhka. Zato što je iskrena. U bukvalnom smislu.
Ovo je, naravno, čisto viđenje moje malenkosti – mene.
Poljubac!
evo i macak da se samo kratko javne sa najnovijim vestima.dakle..pisem u rikverc,lakse mi tako da se setim svega.
u bg-u sam nekih 7,8 dana.pre toga,10 dana bio u jednom prelepom gradicu,700 km odavde.dan kad sam krenuo na put,to je bio dan kad sam se "ispisao" iz kluba.tog popodneva,pred polazak,mislim da sam potrosio jedno 10ak polutki.prebio sam se kao nikad u zivotu.onaj taksista koji me vozio na stanicu se verovatno pitao "gde ce ovaj sa ovim torbama kad ne moze ni da gleda,a ne da hoda i putuje,jadna mu majka"..ali,macak se naoruzao sa dva suboxona,i od sutradan,kad je stigao,zaboravio na gudru.hmm,nije zaboravio,ali zato je i otisao tako daleko,jer ne bi bio prvi put da se sa puta vrati u bg da bi,jel,uradio ono sto ne treba.i,da ne davim previse,10 dana bez dopa,plus ovo koliko je proslo od povratka.i,ono na sta sam toliko kukao,neraspolozenje,blabla,pocelo je polako da se vraca u normalu.i sve ostalo,svi fizicki,a dobrim delom i psihicki simptomi su polako poceli da nestaju i da se organizam popravlja.polako ali sto posto sigurno.i evo,cist nekih 20ak dana sve zajedno,jedino sto pijem malo vise rivotrila,mada je i to u granicama,mozda jednu ipo tabletu dnevno.i naravno,blok.za svaki slucaj.ne volim ga,i misljenja sam da je taj blok,kako neko rece ovde,teror za mozak,ali 'ajd,radi neke sigurnosti,i zbog keve,da budem iskren.ja se licno osecam da mi i nije nesto potreban,ali kazem,keva je mirnija.a svejedno,i da nisam ovakav,i da hocu bilo sta,hmmm..jel neko primetio da u beogradu nema dopa ni za lek?pricaju mi ovi moji banditi,kazu da je bukvalno,par dana nakon sto sam otputovao nestalo.nema.gomila likova je popadala,a ostali su redom prestali da rade.hmm,sto se mene tice,ne moraju ni da pocinju nikada vise..
eto,kratak izvestaj.budite mi dobro,cuvajte se,pozdrav svima!!!!!!!
It's so lonely when you don't even know yourself.. it's so lonely