Moje prvo iskustvo sa narkomanom..

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

nepovjerljiva
Posts: 8
Joined: Fri Jan 22, 2010 1:21 pm

Re: Moje prvo iskustvo sa narkomanom..

Post by nepovjerljiva »

Draga moja,nema dileme tvoj momak se drogira.Nezatvaraj oči pred istinom.Ja sam zatvarala oči nisam htjela da povjerujem da mi se brat drogira.Bježi iz svega toga koliko god da ti je teško puno je lakše pobječi sada nego kasnije.On nije žrtva žrtva si ti.Nisi ti njega iznevjerila iznevjerio je on tebe.Pitaj sve što ti nije jasno,i nedaj da te obmanjuje.narkomani su največi lažovi.ja jednostavno nevjerujem ni onima koji su i po 10 godina čisti.To su bolesni i obilježeni ljudi takvi če i umrijeti.Bježi dok je vrijeme nisi ti dužna da se boriš sa svim onim što droga nosi
User avatar
selma
Posts: 807
Joined: Thu Oct 11, 2007 2:52 pm
Location: Beograd

Re: Moje prvo iskustvo sa narkomanom..

Post by selma »

nepovjerljiva wrote:ja jednostavno nevjerujem ni onima koji su i po 10 godina čisti.To su bolesni i obilježeni ljudi takvi če i umrijeti.
ajme to ti je bas ruzno...ovde postoji ljudi koji su cisti dosta vremena i zive NORMALNO I ZDRAVO nepovjerljiva-stoji ti nadimak nema sta :lol:
Grad razoren bez zidina, takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom.
User avatar
Param-parcad
Posts: 605
Joined: Wed Nov 11, 2009 3:44 pm

Re: Moje prvo iskustvo sa narkomanom..

Post by Param-parcad »

nepovjerljiva wrote:ja jednostavno nevjerujem ni onima koji su i po 10 godina čisti.To su bolesni i obilježeni ljudi takvi če i umrijeti.
a kakva ces to ti umreti?a?koje si ti mudo da nekoga obelezavas kao bolesnog?ljudi koji su cisti po 10 godina su za svako postovanje a ti?rekao bih da si ti za kamen u glavu...kad vec svaka budala ima pravo na misljenje da i ja izrazim svoje.jadno i bedno...
User avatar
klara60
Posts: 550
Joined: Wed May 14, 2008 8:42 am

Re: Moje prvo iskustvo sa narkomanom..

Post by klara60 »

nepovjerljiva wrote:ja jednostavno nevjerujem ni onima koji su i po 10 godina čisti.To su bolesni i obilježeni ljudi takvi če i umrijeti.
E, ne mogu ni ja da odolim, a da ne prokomentarisem ovu recenicu. Htjela bih da se nadam da si to napisala u brzini i nerazmisljajuci...
Reci za covjeka koji je deset godina cist da je bolestan i obiljezen i da ce takav i umrijeti-stvarno je , najblaze receno, povrsno misljenje...Evo, ja tvrdim da ljudi koji su prosli pakao narkomanije i nakon toga se kvaliteno skinuli (sto podrazumjeva duboke samoanalize, izgradjivanje samog sebe u pozitivnu licnost i sl.) i koji su duzi vremenski period cisti, da su sada premasili mnoge iz svoje generacije, koji nikada drogu nisu ni vidjeli (ovo nije, ne daj Boze reklama za drogu), ali njih je to zivotno iskustvo mnogo naucilo i oni su na taj tezi nacin gradili svoju licnost i stavove....Ja trenutno, mogu reci za moju kcerku, koja je godinu dana cista, da -kao u onom filmu "Svakoga dana u svakom pogledu sve vise napreduje" i to bas u svakom pogledu. Sada mi je zadovoljstvo s njom voditi razgovore na razne teme, ona je cak poradila i na fizickom izgledu, blista njen osmjeh jer je sve zadovoljnija sobom, prosto zraci, na faksu je medju najboljima, ona je ta koja i u okviru porodice usmjerava komunikaciju...ma da ne pretjeram...ali ona i slicni njoj mogu danas, sutra reci nekome, na primjedbu "Ti si bila na heroinu"-"Da jesam i vidi sta sam pored toga postigla u zivotu, a ti iako nisi ni probao , opet nista nisi postigao!".
Ponavljam ovo nije ni slucajno reklama za drogu, ali cisti ljudi ce vec znati skinuti etiketu sa sebe, svojim radom, rezultatima, svojim ponasanjem. To sto su oni isli tezim putem ka sazrijevanju je nazalost , neki njihov zivotni put, ali su oni (pod uslovom da su se skinuli i cisti su, kako ti kazes dest godina) heroji jer su uspjeli tako opaku bolest pobjediti!
Nepovjerljiva, reci da si greskom napisala ovako ruznu recenicu....
Pawa
Posts: 472
Joined: Fri Jul 10, 2009 7:00 pm

Re: Moje prvo iskustvo sa narkomanom..

Post by Pawa »

Nepoverljiva, ti si izgleda kao stvorena za pruzanje podrske…
Mislim da se na forumu svi manje-vise slazemo sa tim da ne treba biti u vezi sa narkomanom koji, kada je lecenje u pitanju, nema nikakvih ambicija.

Medjutim, zbog recenice koja je meni (a ocigledno i mnogima pored mene) zasmetala, ne mogu a da te ne pitam… Da li ti je mozda palo na pamet da dok svojom izjavom, sa jedne strane pruzas podrsku devojci koja je pre svega streight i samo zaljubljena, istovremeno pokopavas ljude koji se lece ili apstiniraju duze ili krece vreme i koji za razliku od nje imaju ozbiljnih problema… Ili… Da li ti je jednog trenutka palo na pamet kako tvoja izjava (mozda) moze da deluje na nekoga ko se jos uvek klacka izmedju drogiranja i lecenja, u nadi da ce ovo drugo ipak prevagnuti?
User avatar
YugoS
Posts: 635
Joined: Tue Apr 21, 2009 1:14 pm

Re: Moje prvo iskustvo sa narkomanom..

Post by YugoS »

Pawa wrote:
… Da li ti je jednog trenutka palo na pamet kako tvoja izjava (mozda) moze da deluje na nekoga ko se jos uvek klacka izmedju drogiranja i lecenja, u nadi da ce ovo drugo ipak prevagnuti?
Evo ja cu ti reci da joj nije palo na pamet i da se nije zaletila da napise ovih par rasistickih recenica.
Ova osoba sa nikom "nepovjerljiva" je jedan emotivni retard i veoma moguce losa osoba.

Ovde se pocelo zanemarivati da je ovisnost bolest i to veoma teska!
narkoman sam al' najlepsi.
nepovjerljiva
Posts: 8
Joined: Fri Jan 22, 2010 1:21 pm

Re: Moje prvo iskustvo sa narkomanom..

Post by nepovjerljiva »

Vidim da ste me svi napali zbog moga komentara.Hvala svima na uvredama.Idemo dalje...Zar svi roditelji,žene,braca,sestre bivših narkomana nestrahujete da bi vaši najbliži ponovo to mogli uraditi.Svi vi htjeli ili ne ma koliko im vjerovali da u dubini vaše duše postovi strah i on če ostati tu do kraja ili vašeg ili njihovog života. Cijeli život uz bivšeg ovisnika je teška borba.Živi se dan za dan.Pa zar jedna djevojka od dvadeset i par godina treba takav život?Budite iskreni i recite.Ja nisam retardirana kako su me mnogi nazvali nego neko ko je puno prošao u životu uz jednog teškog narkomana koji je svoju porodicu upropastio.Danas je čist već godinu dana.I..............Mislite da sam ja sretna ili mislite da se moja majka može pohvaliti sa tim.Ne nismo sretne jer naša borba i dalje traje i trajače do trenutka dok neumremo ili mi ili on.Bivši ovisnici vi koji me nazivate pogrdnim imenima zašto vas istina vrijeđa i boli.Pa i ja sam obilježena kao i vi i mene gledaju kao sestru nekoga ko je narkoman.Najbolji primjer je primjer jednog mog prijatelja koji je takođe bivši ovisnik i čis je pa neznam oko 20 god.On sam nebroji godine postigao je sve u životu ali kaže da je njegov čitav život borba i tako če biti do kraja njegovog života.Dakle nekažem da se nemože boriti može itekako ali poenta je bila u tome zar ta djevojka koja već može da bira treba da se bori??????????????????
dita
Posts: 476
Joined: Thu Jul 23, 2009 2:38 pm

Re: Moje prvo iskustvo sa narkomanom..

Post by dita »

Eh, nepovjerljiva…
Život je borba i ovako i onako, bez obzira bila narkomanija u priči ili ne. Život se i živi dan za danom jer stvarno nitko ne zna što donosi sutra. Ionako je sve u životu nestalno i ljudi imaju različite strahove, bez obzira na činjenicu da li je narkomanija u priči ili ne. Zapamtila sam što je poznati psihijatar Norman Sartorius jednom rekao: «Svaka je osoba puno više od bolesti od koje boluje. Ona nije postala bolest, niti je bolest postala ta osoba.». Nije dobro ni za tvog brata, ni za tebe, ni za tvoju majku što ste u tolikoj mjeri nepovjerljive i ogorčene. Bilo bi dobro da poradite na tome, da to promijenite kako bi pomogle i sebi i njemu.
User avatar
selma
Posts: 807
Joined: Thu Oct 11, 2007 2:52 pm
Location: Beograd

Re: Moje prvo iskustvo sa narkomanom..

Post by selma »

Ona ce se boriti i na ovaj i na onaj nacin,a borit se mora...samo sto se ovako bori na teži nacin..a moze drugacije :nod:
Oni koji se nisu nikad drogirali niti imali posla s tim, ne beru lale u zivotu,pa se ne moraju borit..svako ima svoje probleme i mora se borit ovako ili onako. Misliš da je zivot ružičast bez droge??? Pa nije..

Ne znam zasto mislis da bi ti bilo super da nemas brata narkomana ili ne znam sta ti je vec...onda si se borila s necim drugim,pa bi kukala nad necim drugim.
A taj tvoj drug sto je 20 god cist i sve je postigao...pa vise on ima zelje za zivotom i borbom nego vjerovatno iko drugi koga znas...jer da znas koliko je snage i volje morao uloziti u to...ali ne u strahu da ce jednog dana u zivotu mozda opet drogirati, vec u zelji da ga ipak kvalitetnije prozivi...

Nemoj ovo svatiti kao napad ili nesto. Cisto samo da se trgnes... :wink:

Da je bilo drugacije mozda nebi imala veze sa narkomanom, mozda bi imala nekog ko bi ti lomio kosti (ili ne) ..opet bi se borila...
Opet,zao mi je sto ste to morale prolaziti,ali cisto da znas da bi ti drugacije mozda bilo lakse,ali..ne bi bislo ''sve super''
Ipak brat( ti je čist godinu dana,zar to nije razlog da mu das malo podrske...
U svakom slučaju te pozdravljam i nemoj da se vrijeđaš...ovde su ljudi koji se na svoj način poskusavju izborit i oni koji ima pruzaju podrsku,pa stoga tvoj stav bas nije ''prihvatljiv'' U svakom slucaju te pozdravljam i nadam se da ce tvoj brat ostati cist.. :smt039 Podsjecas me na moju novu susjedu koja ima brata narkomana na terapiji i toliko se stide toga da nikom nece da priznaju to, ajme jadno je to..konstatno zivis pod nekim strahom da ce se saznat il da ce se ovaj opet propucat...gledam to i bas mi dodje zao ih..cak vise njih,ne go njega..
Što se tiće Cvijećke...
Cvijete jedan bolje da ga ostavis jer ima problem,neces mu moci pomoc
Grad razoren bez zidina, takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom.
nepovjerljiva
Posts: 8
Joined: Fri Jan 22, 2010 1:21 pm

Re: Moje prvo iskustvo sa narkomanom..

Post by nepovjerljiva »

podrška.......Neznam dali je iko imao više podrške od strane mene i moje napačene majke nego moj brat.gdje je podrška mojoj mami koja je zbog droge izgubila zdravlje nešto što nikada više neče moći vratiti.Stan u centru grada koji joj je bio naslijedstvo.Komšiluk je od nje okretao glavu,nije mogla da ljudima gleda u oči.A ljudi su okretali glavu jer više nisu znali šta da joj kažu nakon što ih je popljačkao,nakon što satima peru njegovu zaraženu krv po haustoru,podrumu.....Gdje je podrška meni koja sam zbog njega izgubila super plačen posao.Ljudi nisu mogli tolerisati stalne dolaske policije koju sam zvala kad bi on došao kod mene na posao da traži pare koje mu ja nisam htjela dati.Kada je opljčkao momka koji je došao u kuću da me prosi sa svojim roditeljima i iz jakne mu ukrao i prsten i novčanik i sve...Naravno nisam se udala za tog čovjeka.Nebi imala obraza ni njemu ni njegovim roditeljima gledati u oči poslije svega.I poslije svega ja mu opet pružam podršku i vodim ga na liječenje, pa komuna pored Splita pa izlazak poslije 8 mjeseci pa odma recidiv.Pa podrška pa liječenje pa drogiranje pa komuna pa izlazak,recidiv praštanje,praštanje,praštanje, pa komuna .....
Pa šta više???????????
Izvinite na pravopisu jednostavno se sva potresem
Post Reply