Homoseksualnost

Ovaj forum može sadržavati informacije koje nisu u skladu sa misijom ovog foruma.

Moderator: sanela

User avatar
YugoS
Posts: 635
Joined: Tue Apr 21, 2009 1:14 pm

Re: Homoseksualnost

Post by YugoS »

Ne mogu da vjerujem da neko misli o Homoseksualnosti kao pojavi da je to sejtanski ili djavolji posao ili ne znam ti sta :shock: !
Ja,osim sto sam citao o tome,imao sam priliku i da upoznam prilican broj djevojaka i mladica homo orijentacije.
To su najnormalniji ljudi kojima se u pubertetu pocele desavati neke stvari u vezi sexualnosti samo kontra od hetero.Znaci osjetili su privlacnost ka istom polu.
Nema tu nikakve bolesti ili objesti,nego se tako radja.Ili je priroda tako htjela ili dragi Bog !

Sasvim je druga stvar pomodarstvo i ljudi koji su to radili iz znatizelje, ali to je vec druga tema.

Hajde sad malo razmislite,koliko ima tuznih ljudi homosexualne orjentacije,koji su cak i hetero brakove zasnovali a sve zbog okoline i sta ce narod reci! To su sve duboko nesretni ljudi,a samo zato sto zive na primitivnom Balkanu.

Sto se tice javnog i prenaglasenog exponiranja pederluka za to nisam.Realno nije bas lijepo gledati dva dlakavca kako razmjenjuju sokove,zene su nesto drugo :wink: .

Sto se tice brakova izmedju istog spola licno nisam protiv.Jedino sam imao dilemu oko usvajanja djece.Nakon dugog i intenzivnog razmisljanja skont'o sam da ni to nije nesto negativno.
Bolje je da djete zivi sa homosexualnim parom nego u nekom Domu,gdje mu buducnost nije bas svijetla.
E da,i skoro sam 100% siguran da to dijete koje raste sa homicima,ako nema genetsku predispoziciju,nece postati peder!
Logicno!

:D
narkoman sam al' najlepsi.
User avatar
tamarra
Posts: 231
Joined: Mon Nov 23, 2009 4:13 pm

Re: Homoseksualnost

Post by tamarra »

Ja sam za slobodu i otvorenost, u svakom smislu.

Tako je puno lakše i hetero i homo ljudima. Mislite samo o posljedicama te skučenosti, kad čovjek zbog društvenih, obiteljskih, religijskih i sl. pritisaka nije u stanju ni sebi samom priznati ono što jeste. Meni su puno tužniji brakovi gdje se muškarac pravi da je strejt, laže i ženu i djecu, kasnije (kad klinci odrastu) seli u Amsterdam sa dugogodišnjim partnerom, nego istospolne zajednice u kojima se ljudi jednostavno vole.

Imam nekoliko jako bliskih prijatelja homoseksualaca. Preko njih sam se jedno vrijeme kretala baš u toj skupini, jednostavno tako se dešavalo tih godina. Bilo je x situacija da bi na tulumu ja bila jedina strejt ili čak jedina ženska osoba. :-D Nisam se osjećala ni drugačije, niti izopćeno. Nikad. Družila sam se i sa divnim parovima i mogu reći da se te veze ni po čemu ne razlikuju od veza strejt ljudi. Neki su mi djelovali puno otvorenije i iskrenije, bili bez ikakvih strategija i sl.

Ne mislim da homoseksualnost i narkomanija imaju bilo kakve veze. Droga je sveprisutna.
User avatar
Otac
Posts: 319
Joined: Thu Jan 01, 2009 10:07 pm
Location: EU - ne mojom krivicom

Re: Homoseksualnost

Post by Otac »

Daleko im kuca od moje :axe: i Ricky Martinu :-D

Sala na stranu, imam dosta poslovnih kontakata sa ljudima (i zenama) koji su homoseksualno orijentirani.
Osim nekoliko izuzetaka vecinom su neupadljivi i moze se vrlo dobro saradjivati s njima.
Smeta mi kad neko stalno okolo prica da je gej i hvali se s tim, ... ni ja ne hodam okolo i ne vicem da sam hetero....

Jedan vic na temu:

Sreli se Mujo i Haso pa se propituju o djeci :
Mujo:
imam tri sina...
jedan je baletan, drugi maneken, a treci isto peder... :shock:
KO NE POKUŠA 100% NEĆE USPJETI!
winston85
Posts: 1182
Joined: Sat Jul 04, 2009 12:01 am
Location: Vojvodina

Re: Homoseksualnost

Post by winston85 »

Svako ima pravo na mir, svako ima pravo na pir...
Covek koji ne nosi sat, dobro zna da postuje vreme...
User avatar
PROČITAJ ME
Posts: 865
Joined: Tue Sep 25, 2007 8:46 pm
Location: bosna

Re: Homoseksualnost

Post by PROČITAJ ME »

Joooj jest mi drago kada neko dijeli mišljenje kao ja.
Sunce.p.i. Nekada prijenisam uopće imala loše mišljenje o homoseksualizmu, i sl....
A sada kad sam progledala konačno, vidim da je stvarno svijet toliko izopačen... posebno u zadnjih nekoliko mjeseci kako mnogo čitam, pa sam samu sebe kroz dobre, poučne i neke vjerske knjige razuvjerila.
Tačnije uvjerila sam se da to nije posao od Boga... Jer nama ljdima Bog daje samo ljepe i dobre stvari, a ne izopačene..
Ne znam, za neke možda djelujem nemoguća, ali slagali se vi ili ne te stvari zaista nisu uredu....
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
User avatar
sunce polako izlazi
Posts: 89
Joined: Tue Dec 22, 2009 4:24 pm

Re: Homoseksualnost

Post by sunce polako izlazi »

Kao što sam i rekla,Jaco apsolutno se slažem sa tobom!Naravno da to nije od Boga i da nije nimalo normalno,jer da jeste stvari bi izgledale potpuno drugačije.Hromozomi xx i xy ne bi postojali pa bi ljudi produžavali vrstu na neki drgi način.Takođe mislim da si bila u pravu kada si rekla da je to đavolji posao,jeste,jedino taj odvratni,podli gad može nešto tako izopačeno da smisli i realizuje.Kakvo podržavenje homoseksualaca-nikad i nigdje.Sve koji ih tobože shvataju i nemaju ništa protiv ,javno pitam kako bi se osjećali da saznaju da im je sin(koji treba da produži lozu)ili kćer,sasvim je svejedno, homoseksualno orijentisan.Da li bi i tada bili za kojekakve parade ponosa(čuj ponosa),izopačene brakove koje sklapaju,usvajanje djece i konačno da li biste gospodo draga i tada bili puni razumjevanja i podržavali ih ,kako to sada činite ?
Pawa
Posts: 472
Joined: Fri Jul 10, 2009 7:00 pm

Re: Homoseksualnost

Post by Pawa »

Narode mislim da ste se malo odmakli od teme. Niko nije govorio o ljudskim kvalitetima i manama homoseksualaca ili o tome da li ih poseduju ili ne. Naravno da medju njima ima i sjanih ljudi, a i onih drugih. Sto se toga tice ne mislim da se uopste razlikuju od heteroseksualaca. To sto su “tako rodjeni” po meni uopste nije razlog zbog kojeg bi trebalo da im se udovolji i dozvoli da svoje veze krunisu brakom ili usvajanjem dece jer su evidentno rodjeni ili su odrasli u osobe sa, ako tako mogu da kazem, nekom vrstom "hendikepa". Kad smo kod toga, koliko dece ima koja su rodjena sa odredjenim hendikepom, zbog kojeg npr. ne mogu regularno da se skoluju nego to rade u specijalnim skolama. Verujem da bi njihovi roditelji bili srecni da moze drugacije, ali ne moze… Surovo, ali je tako.
YugoS wrote:E da,i skoro sam 100% siguran da to dijete koje raste sa homicima,ako nema genetsku predispoziciju,nece postati peder!
Kada sam napisala da sam protiv toga da im se dozvoli usvajanje dece, najmanje sam razmisljala o tome da bi to dete sutra postalo homoseksualac. Iz sopstvenog iskustva znam koliko deca mogu da budu surova i kroz svoju iskrenost zla. Znam koliko sam se ja osecala „hendikepirano“ u odnosu na ostalu decu iz razreda (govorim o periodu osnovne skole), zbog toga sto, kao svi oni, nisam imala tatu. Bilo mi je tesko sto je mojoj drugarici tata kupio ovo ili ono, sto je drugar sa tatom isao na bazen i sl. Meni je to nedostajalo... Jako. Razgovora sa psihologom pred polazak u prvi razred se i danas secam. Sve je islo kako treba dok mi nije dala papir da nacrtam svoju porodicu... mamu, tatu, brata ili sestru ako imam. Tog trenutka je nas razgovor bio zavrsen. Samo sam odgurnula papir od sebe i usta zavezala u cvor... Prvi dan u skoli ucitelj proziva jednog po jednog ucenika, raspituje se o njemu, njegovoj porodici... Dolazi do mene, pita me kako mi se zove mama, tatu preskace i ide na sledece pitanje. Posle casa sam mami u usta nabila ruzu koju smo dobili zbog toga sto je rekla ucitelju da nemam tatu "jer od celog razreda on jedino mene nije pitao za njega". E sada zamisli dete koje u tom uzrastu treba da se suocava sa stvarima koje za razliku od smrti nisu prirodne ili opsteprihvacene... Zatim, sa surovim klincima pri cemu ce morati da im objasnjava zbog cega ono ima „dve mame“ ili tate, a ne mamu i tatu kao svi ostali i da ne nabrajam dalje. Sta mislis, kolike su sanse tom detetu da izraste u osobu sa devijantnim ponasanjem? Ja mislim da su velike.
YugoS wrote:Hajde sad malo razmislite,koliko ima tuznih ljudi homosexualne orjentacije,koji su cak i hetero brakove zasnovali a sve zbog okoline i sta ce narod reci! To su sve duboko nesretni ljudi,a samo zato sto zive na primitivnom Balkanu.
Mislim da covek koji svoj zivot oblikuje prema sredini u kojoj zivi a ne prema svojim mogucnostima, potrebama i zeljama, ne moze kriviti sredinu zbog svog nesrecnog i tuznog zivota. Sam je doneo odluku da napravi (za njega) pogresan izbor jer ne moze da se oslobodi strahova tipa „sta ce selo reci“. Kada odrasla i zrela osoba sa takvim stvarima ne moze da se izbori, mislim da tek dete, koje bi homoseksualni par usvojio, ne bi u tom smislu imalo nikakvu sansu. Mozda nisam u pravu, ali zaista ne mogu da, pod okriljem elementarnih ljudskih prava i slobode, podrzim bas svaku izopacenost ljudskog roda.
sunce polako izlazi wrote:Sve koji ih tobože shvataju i nemaju ništa protiv ,javno pitam kako bi se osjećali da saznaju da im je sin(koji treba da produži lozu)ili kćer,sasvim je svejedno, homoseksualno orijentisan.
Osecali bi se verovatno lose i na kraju bi opet morali prihvatiti cinjenicu da im je dete drugacije od ostale dece. Svoje meso se ne jede, tako da nemaju roditelji tu bas mnogo izbora ako zele normalan kontakt sa svojim detetom.
ivon
Posts: 157
Joined: Thu Jan 21, 2010 8:44 pm

Re: Homoseksualnost

Post by ivon »

ljudi pa nisam ni ja mislila da usvajaju decu...ali da imaju pravo kao i hetero,to da...u smislu bezbedog izbora partnera...ne razumem što da ne gej parada...mislim smešno...svako ima pravo na izbor...ma kakav bio i dok tuđi izbor ne ugrožava druge sve je ok...
User avatar
YugoS
Posts: 635
Joined: Tue Apr 21, 2009 1:14 pm

Re: Homoseksualnost

Post by YugoS »

Naravno da bih volio da moji potomci budu heterosexualci,ali sta ako ne bude tako?!

Sigurno da se nebih odrekao sina,izbacio ga iz kuce,vezao za drvo i tukao dok mu djavo ne izadje iz glave.Sjeo bih i popricao s njim i probao da nadjemo najbolje moguce rjesenje.Vjerovatno bih trazio varijantu da se odseli i zapocne zivot gdje nebi bio zigosan.
Pomogao bih mu maximalno !

Ja potpuno akceptiram misljenje ljudi koji ovu pojavu gledaju kroz prizmu Religije,a ne nauke.Samo cesto se desi da bas takvim,iskljucivim i ne tolerantnim ljudima "zapadne" potomak homic.

Mozda ja o ovome razmisljam na ovaj nacin jer u porodici nikada nismo imali homo orjentisanih,a mozda i sto poznajem dosta homosexualaca i sto sam citao o tome.Priznacu,dok se nisam suocio sa tom "pojavom" na Zapadu imao sam prilicno primitivno misljenje o svemu tome.

PS:Vjerujem u Boga od rodjenja,nisam od onih koji su tome maximalno posveceni i koji redovno idu u Bogomolje,ali se drzim nekih osnovnih ljudskih,moralnih nacela!

:D
narkoman sam al' najlepsi.
User avatar
tamarra
Posts: 231
Joined: Mon Nov 23, 2009 4:13 pm

Re: Homoseksualnost

Post by tamarra »

Ubjeđena sam da ne biste pisali tako oštro i osuđivački prema homo populaciji da imate drage i dobre prijatelje koji se ni po čemu ne razliku od vas, osim po drugačijem izboru partnera. Ne možete ni zamisliti koliko je teško nostiti tako nešto. Kad znaš da će te otac izbaciti iz kuće (ako makar nasluti), kad kriješ onoga koga voliš, lažeš, smišljaš prihvatljive scenarije za okolinu itd. To je veliki teret koji se nosi, a ne možeš pobjeći od sebe samoga ili se siliti na nešto što bi tek bila prava prevara.

Moj prijatelj je pravio dvije rođendanske proslave. Svake godine. Jednu doma, za ljude s posla, faksa, strejtere i rodbinu, gdje su starci bili zadovoljni društvom koje dolazi itd. Druga proslava je bila nekoliko dana kasnije, kod frenda koji je živio sam u velikom stanu. To je bilo za ekipu koja je znala. Gay i straight openminded. Bolji je provod bio na ovoj drugoj proslavi. ;) Niko se nije pravio da je nešto što nije. Opušteno i iskreno. Veselo. Ja sam s njim prošla razne ljubavne prekide, upoznala nekoliko njegovih momaka, bivših, sadašnjih, i mogu reći da smo na isti način patili, voljeli, bili povrijeđeni, liječili rane. Sve je to isto u krajnjem. Ljubav je ljubav, bez obzira na oblik i manifestaciju.

Najbolji primjer ljubavi su mi dali moji roditelji. Budući da smo godinama živjeli odvojeni, u različitim državama pitali su me jednom, sa nekim nebuloznim uvodom, jesam li ja možda gej, jer eto ne spominjem nikakve dečke, ništa itd. :-D Ubjeđivala sam ih da nisam, da mi se jednostavno niko ne sviđa, da studiram na manje više ženskoj grupi, a i da baš igrom slučaja upoznajem samo gejeve, tako da... :lol: Starci su me oduševili izajvom: "Pa mi smo malo razmišljali o svemu tome, nije problem ni ako ti jesi. Šta onda! Mi tebe jednako voliko i to ništa ne mijenja. Htjeli smo ti to reći." BIla sam jako ponosna na svoje starce tada. :) I bilo mi je krivo što su moji takvi, a ne od prijatelja kojima su potrebi takvi roditelji.
Post Reply