AN: SEDMI KORAK

[sanela]

SEDMI KORAK

Ponizno Ga molimo da otkloni naše mane

Defekti karaktera, ili mane, je ono sto uzrokuje bol i patnju tokom naseg zivota. Da oni doprinose nasem zdravlju i sreci, ne bi se nasli u tako velikom beznadju. Mi smo bili primorani da se pripremimo na to da prepustimo Bogu, onakvom kakvim ga mi shvatamo, da otkloni te mane.

Kada smo se odlucili da zelimo da nas On oslobodi neupotrebljivih i destruktivnih aspekata nase osobe, mozemo reci da smo stigli do sedmog koraka. Mi nismo mogli sami savladati sva iskusenja koja zivot nosi sa sobom. Tek kada smo previse poremetili nas zivot, shvatili smo da vise ne mozemo sve rijesiti sami. Cinom priznanja da je tako dobijamo pocetnu poniznost. To je glavni sastojak sedmog koraka. Poniznost nastaje kao rezultat iskrenosti prema nama samima. Mi smo se ucili sta je poniznost vec od prvog koraka. Mi smo prihvatili sopstvenu ovisnost i bespomocnost. Mi smo nasli Visu silu i naucili se da joj vjerujemo. Mi smo ispitali vlastite zivote i uvidjeli smo ko smo mi u stvari. Prava poniznost je iskreno prihvatanje svoje licnosti. Niko od nas nije u potpunosti dobar ili los. Mi smo ljudska bica zajedno sa nasim dobrim i losim osobinama. Najvaznije je da smo humani. Kao sto nam je potrebna hrana i voda da bi prezivjeli, tako nam je potrebna poniznost da bi ostali cisti. Sto je vise nasa ovisnost rasla, sve vise smo trosili nasu energiju na zadovoljavanje materijalnih potreba. Sve druge potrebe su nam bile nedokucive. Citavo vrijeme smo htjeli da ostvarimo nase temeljne potrebe.

Sedmi korak je korak djelovanja, i sada je vrijeme da se pomolimo Bogu da nam da olaksanje. Mi moramo shvatiti da nas nacin razmisljanja nije jedini, drugi oko nas nam mogu dati putokaze. Kada nam neko ukaze na nase nedostatke mi lako zauzimamo odbrambeni stav.

Mi moramo shvatiti da nismo savrseni.

Uvijek ce postojati jos vise mjesta za sopstveni razvoj. Ako se mi zaista hocemo osjecati slobodnima moramo pazljivo razmotriti njihove tacke gledista. Ako otkrijemo da zaista postoji nedostatak u nama i ako se toga mozemo rijesiti, osjetit cemo trenutacno olaksanje.

Neki osjete potrebu da kleknu pri ovom koraku. Drugi govore tiho i upotrebljavaju sve svoje emocije da bi pokazali svoju jaku voljnost. Rijec "ponizan" se koristi jer se priblizavamo Sili visoj od nas, da bi se pomolili da budemo oslobodjeni uticaja proslosti na nase sadasnje zivote. Zelimo zivot pun bezgranicnih mogucnosti. Mnogi su bezuslovno spremni sa mnogo truda i vjere raditi na ovom koraku, jer su umorni od proslosti i onoga kakvi su tada bili. Sve sto nam pomaze prihvatamo u cijelosti.

Ovo je nas put ka duhovnom razvoju. Mi se mijenjamo svakodnevno. Oprezno i postepeno se sopstvenim naporom izvlacimo iz ovisnicke izolacije i usamljenosti nazad u tokove zivota.Taj razvoj nije rezultat pustih zelja, vec je rezultat djelovanje molitve.

Glavna svrha sedmog koraka je da izadjemo iz nas samih i da se potrudimo ostvariti zahtjeve naseg Boga, onakvog kakvim ga mi shvatamo.

Ako se budemo nemarno odnosili i napravili mnogo gresaka u ovom koraku necemo moci da otkrijemo i otklonimo stare probleme. Takodje postoji i opasnost od toga da budemo preostri prema sebi samima. Iskreno razgovarati o sebi sa drugima iz programa, ili sa osobama kojima vjerujemo, doprinosi tome da lakse izbjegnemo "bolesnu" ozbiljnost nase situacije. Prihvatiti defekte okoline nam moze pomoci da postanemo ponizni sto odmah olaksava i nama da uklanjamo sopstvene greske. Bog obicno djeluje kroz one osobe koje se u dovoljnoj mjeri brinu o svojem i tudjem prizdravljenju. Takve osobe su vazne pri otklanjanju nasih nedostataka.

Sada vidimo da poniznost igra jako vaznu ulogu u ovom programu i nasem novom nacinu zivljenja.

Mi obavljamo nase inventure, mi postajemo spremni da prepustimo otklanjanje nasih defekata u Bozije ruke, i molimo se da otkloni nase nedostatke. To je nas put ka razvoju duha i mi zelimo sa time nastaviti. Spremni smo za osmi korak.


PITANJA ZA PRORADU SEDMOG KORAKA:

Kako se prakticiranje načela poniznosti i skromnosti odražava na vaš oporavak i život? Molite li se ponizno, u sabranosti unutarnjeg prostora, da budu uklonjene mane vašeg karaktera?

Na koji način predanost i poniznost ograđuju vašu samovolju i prepuštaju upravljanje nad vašim životom Bogu?

Kako se osjećate znajući da za vaš život skrbi Viša sila koja vlada nad svim ljudima? Vjerujete li da ćete postati bolja osoba po proradi ovog koraka? Gdje su vam se u posljednje vrijeme otvarale prilike za unutrašnji rast i kako ste ih iskoristili?

Kada ste suočeni sa situacijom u kojoj možete reagovati sebično i nesebično, za koju se opciju odlučujete? Jeste li već, umjesto da reagujete na stari način prema osobama i situacijama koje su vas izazvale, odreagovali držeći se načela univerzalne duhovnosti? Koje ste od karakternih mana do sada uspješno otklonili ili obuzdali?

U kojoj ćete se mjeri, pri proradi ovog koraka, povesti za primjerom vašeg mentora ili drugih ovisnika koji su proradili ovaj korak? Kako znate da vašim životom i postupcima upravlja Božja volja?

Jeste li prihvatili nemoć pred svojom prirodom, na isti način na koji ste prihvatili nemoć pred svojom ovisnošću? Kako se vi to ponizno molite Bogu da ukloni vaše mane? Jeste li nestrpljivi u zahtjevima upućenim Bogu da odmah ukloni vaše mane ili pouzdano strpljivo čekate da ih Njegova providnost ukloni kad se ispuni vrijeme?

Pitanja za proradu koraka preuzeta iz knjige "Put oporavka Anonimnih narkomana", dr. Robert Torre