AN: DRUGI KORAK

[sanela]

DRUGI KORAK

Vjerujemo da postoji Sila veca od nas, koja nam moze vratiti normalan razum

Drugi korak je neophodan ako hocemo da se nase lijecenje nastavi. Prvi korak nas ostavlja sa potrebom da vjerujemo u nesto sto ce nam pomoci da se nosimo sa nasom bespomocnoscu, osjecajem manje vrijednosti i nemogucnoscu da kontrolisemo sopstveni zivot.

Prvi korak je za sobom ostavio vakuum u nasem zivotu. Mi imamo potrebu za necim sto ce ispuniti taj osjecaj praznine. To je uloga drugog koraka.

Mnogi od nas nisu uzeli ovaj korak za ozbiljno i samo na kratko su mu posvetili paznju, da bi kasnije zakljucili da niti jedan od slijedecih koraka ne funkcionise bez koncentrisanog rada na drugom koraku. Cak i kada smo priznali da nam je pomoc neophodna u rjesavanju problema ovisnosti, mnogi od nas nisu priznali potrebu za vjerom i razumom.

Mi imamo bolest koja se brzo razvija, koja je neizlijeciva i smrtonosna. Na jedan ili drugi nacin smo svi mi kupili svoju propast – na rate! Svi mi imamo jednu zajednicku stvar, od narkomana koji krade tasnu starim zenama, onih koji pljackaju ili otimaju do onih koji dolaze do droga prevarama ili slicno - svi trazimo svoju propast u kesici, tabletama ili flasi, sve dok ne umremo. To je jedan dio ovisnicke ludosti.

Cijena moze izgledati mnogo visa za onog ko se bavi prostitucijom nego za onoga ko manipulira svog ljekara da mu izda recept. Na kraju je ta cijena ista za sve, placena vlastitim zivotom obhrvanim ovisnickom bolescu.

Ludost je ponavljati svoje destrukcije i u isto vrijeme ocekivati drgacije rezultate. Kada dodjemo u proces ovog programa mnogi od nas shvate da smo se vracali konzumiranju droga iako smo znali da time upropastavamo vlastite zivote. Ludost je upotrebljavati droge dan za danom a u isto vrijeme biti svjestan da time jedino postizemo totalni kolaps naseg tijela i psihe. Najveca glupost ovisnicke bolesti je opsjednutost drogama.

Postavi sebi slijedece pitanje: "Da li ja mislim da je glupo ako pridjem nekome i pitam - Mogu li te zamoliti da mi dadnes srcani udar ili smrtonosnu saobracajnu nesrecu". Ako se slazes da je ovo pitanje glupo onda neces imati probleme sa drugim korakom.

Kao prvo moramo prestati sa uzimanjem ako zelimo uspjesno zavrsiti terapiju uz pomoc ovog programa. To naravno automatski budi bol prouzrokovanu neuzimanjem narkotike ili tvari koju smo uzimali kao nadomjestaj drogama. Bol nas tjera da trazimo moc koja je jaca od nas, koja nas moze osloboditi opsjednutosti da uzimamo narkotiku.

Doci do vjere je slican proces za mnoge ovisnike. Vecina nas nije imala vezu sa Visom silom. Mi pocinjemo razvijati tu vezu jednostavnim priznanjem da je moguce da postoji Sila veca od nas samih. Vecina nema problema da samom sebi prizna da je ovisnost postala destruktivna sila u nasim zivotima. Nasi najveci napori su nas obicno samo dovodili do jos veceg osjecaja nemoci i beznadja. I u odredjenom trenutku nam je bilo jasno da nam je potrebna pomoc sile koja je jaca od sile ovisnistva. Nas pojam "Vise sile" je individualan.

Niko drugi nece, niti smije odredjivati smjer vaseg vlastitog vjerovanja. Mi to vjerovanje mozemo nazvati grupom koja hoce isto sto mi, (AN) program Minesote, vanzemaljci, majka priroda ili Bog (jedan jedini za sve nas).

Mi ne moramo biti religiozni da bi prihvatili ovu ideju. Bitno u svemu tome je da otvorimo nasa cula prema vjeri i vjerovanju. To nam moze biti tesko u pocetku ali samim time sto odrzavamo nasa cula otvorena dobit cemo prije ili kasnije pomoc koja nam je potrebna.

Mi smo razgovarali i slusali druge. Mi smo vidjeli kako drugi dolaze do prizdravljenja i oni su nam pricali o tome sta je njima bilo od koristi na tom putu ka boljem zivotu. Poceli smo dobijati dokaze o postojanju Vise sile, koja se ne moze uvijek objasniti. Stajali smo na raskrscu, sve jasnije shvacajuci da trebamo prihvatiti postojanje sile jace od nas. Mi mozemo upotrijebiti tu silu ili snagu cak i prije nego je pocnemo razumijevati.

Vremenom primjecujemo, svaki put kada se desi naka slucajnost ili "cudo" u nasim zivotima prihvatanje Vise sile prelazi u uvjerenje postojanja. Mi se sve sigurnije osjecamo sa nasom Visom silom koja postaje izvor snage. Ucenjem da vjerujemo sve vise u tu silu pocinjemo savladavati sopstvene strahove od zivota.

Proces povratka ili novog dobijanja vjere vraca nam i nasu pamet. Snaga za pocetak borbe sa ovisnistvom dolazi iz tog vjerovanja. Mi trebamo prihvatiti ovaj korak da bi zapoceli put ka prizdravljenju. Kada je nasa vjera dovoljno sazrela, spremni smo za treci korak.

U poduzimanju Drugog koraka nije toliko vazno ko ili sta je ta Visa sila u koju ovisnik vjeruje, niti koje su njezine odredbe. Jedino je vazno da ona MOZE POMOCI ovisniku, da se ostavi droga i zivotu vrati suvislost.

Snaga ovisnikove volje je preslaba da bi nadvladala ovisnost.

Iz tog razloga, snaga Vise sile u koju ovisnik vjeruje mora biti jaca i veca od njega samoga, kako bi bila jaca od sile ovisnosti koja njime gospodari (a ona je, to vec dobro znamo, takodjer jaca od ovisnika).

Anonimni narkomani namjerno ne definiraju narav te 'Sile vece od njih samih', po snazi i brizi za njih dostatne da ih odrzi u apstinenciji od droga.

Umjesto toga, naprosto obicavaju reci kako oni 'upraznjavaju duhovna nacela, a ne religiju'.

Niko se medju Anonimnim narkomanima ne mora izjasnjavati u sta vjeruje. Niko nikome, u duhu vjerske i duboko ljudske tolerancije, ne mora polagati racune o izvoristu svog duhovnog nadahnuca.

Dovoljno je reci kako 'Visa sila' razlicito znaci i na razlicite nacine pomaze razlicitim ljudima.

Viša Sila ili Bog kojeg, kao kljucnog sudionika ovisnikova oporavka, zagovaraju Anonimni nije ko, nije ni šta, nije nad-bice metafizike i/ili teologije, nego je prije licna metafora zivotnog spasa, a objava je dogadjaj njezinog pojavljivanja u zivotu ovisnika.

Pitanja za proradu Drugog koraka:

Jeste li kroz godine aktivnog drogiranja radili stvari ili se ponašali na način kojeg se sada stidite? (Koje su to bile stvari i kakve vrste ponašanja?)

Jeste li zbog svoje ovisnosti donosili iracionalne i po vas nepovoljne životne odluke? Koje ste aktivnosti ili ljude zanemarili zbog činjenice da su se kosile s vašom ovisnošću?

Na koji način ste mislili da bi stvari izvan vas, poput drogiranja, mogle riješiti vaše probleme?

Je li vam teško prihvatiti da postoje univerzalna načela duhovnosti nadređena svim ljudima?

Vjerujete li da bi vam religiozna duhovnost mogla pomoći u oporavku od ovisnosti? (Na koji način?)

Koji su pokazatelji da su načela duhovnosti zaživjela u vama i vašem životu?

Navedite ko ili šta je ta Viša sila u čiju pomoć se uzdajete i zašto vjerujete da bi ona mogla doprinijeti vašem oporavku? Jeste li uopće spremni vjerovati i ima li vaša vjera snagu i postojanost?

Koje promjene nužno morate napraviti da bi se u vašem životu vratio zdrav razum? Postoje li stvari kojima ste se ranije protivili, a sada ste ih voljni učiniti za dobrobit vlastitog oporavka? (Koje?)

Jeste li narasli u vjeri kroz proradu ovog koraka? Na koji način vi razumijete Drugi korak i zašto mislite da biste mogli preći na slijedeći?


Pitanja za proradu koraka preuzeta iz knjige "Put oporavka Anonimnih narkomana", dr. Robert Torre