PRVI KORAK
Priznasmo svoju nemoc pred ovisnoscu, te da nam je zivot postao nedostojan i bez kontrole.
Nije bitno koliko i koju narkotiku smo upotrebljavali. Pri Anonimnim narkomanima mora sloboda od droga biti na prvom mjestu. Mi shvatamo da ne mozemo istovremeno uzimati droge i zivjeti. Kada priznamo svoju nemoc i nemogucnost da vodimo normalan i cist zivot otvaramo vrata prizdravljenju. Niko nas ranije nije mogao uvjeriti da smo ovisni. To je priznanje koje moramo obaviti pred nama samima. Kada neko od nas oklijeva postavimo sebi pitanje : "Mogu li ja kontrolirati svoju upotrebu bilo koje supstance koja utice na moje osjecaje i razmisljanje?"
Vecina ovisnika shvata da je ta vrsta kontrole nemoguca u istom trenutku kada se ovo pitanje postavi. Sta god da poduzmemo dolazimo do gorkog zakljucka da ne mozemo kontrolisati uzimanje narkotike neki duzi vremenski period.
To ukazuje bezuslovno da jedan ovisnik nema kontrolu nad drogama. Nemocnost podrazumijeva da se droge konzumiraju bez ucestvovanja licne volje. Ako ne mozemo prestati, kako se mozemo onda zavaravati da imamo kontrolu?
Nasa nemoc da prestanemo uzimati droge bez obzira na najjacu snagu volje i najvecu zelju za cistocom dovodi nas do slijedeceg iskrenog priznanja : "Mi apsolutno nemamo drugi izbor, moramo nastaviti uzimati"
Ali tu se varamo. Mi imamo izbora ali tek kada prestanemo nalaziti svakojaka opravdanja za nase drogiranje.
Mi se nismo slucajno nasli u ovom drustvu (NA) ispunjenom ljubavlju, iskrenoscu, cistim osjecajima i zeljom za uspjehom. Mi smo ovde jer smo dosli do jedne tacke gdje vise nismo u mogucnosti uzimati droge, a da to ne uzrokuje fizicku, psihicku i duhovnu bol. Postadosmo pobijedjeni, ali dobismo volju.
Nasa nesposobnost da kontroliramo uzimanje narkotike je jedan simptom bolesti koji se naziva ovisnost. Mi nismo samo nemocni pred drogama vec i pred ovisnoscu. Mi trebamo priznati sebi tu istinu da bi zapoceli proces prizdravljenja. Ovisnost je: fizicka, psihicka i duhovna bolest koja utice na sva podrucja naseg zivota.
Fizicka strana nase bolesti je primoranost da uzimamo droge i nemocnost da nakon toga prestanemo.
Psihicka strana ovisnosti je opsjednutost i nesavladiva zelja da uzimamo, iako smo potpuno svjesni da time rusimo svoje zivote.
Duhovna strana ovisnosti je da smo potpuno egocentrični i okrenuti prema sebi. Mi smo mislili da mozemo prestati kada god to zazelimo, bez obzira sto smo mnogo puta culi da je to suprotno. Opravdavanja, skretanja sa teme, negiranje stetnosti, negiranje istine, sumnjicavost, osjecaj duga, ponizavanje, socijalna izolacija i gubitak kontrole su jedan destruktivan dio poslijedica uzrokovan nasom bolescu. Nasa bolest je u stalnom razvoju, neizlijeciva i smrtonosna. Vecina nas se osjeca lagodnije kada dodje do saznanja da smo bolesni, a ne da smo slabog morala.
Mi nismo odgovorni za svoju bolest, ali smo odgovorni za nase prizdravljenje. Mnogi od nas su probali prestati sa drogama na svoju ruku, ali se pokazalo da je nemoguce zivjeti dalje sa ili bez droga. Na kraju smo uvidjeli da smo nemocni pred ovisnoscu.
Mnogi od nas su probali prestati snagom sopstvene volje. To je obicno bilo privremeno rjesenje. Dosli smo do saznanja da samo snagom volje ne mozemo duzi period pobijediti droge. Mi smo probali bezbrojne druge nacine – psihijatre, bolnice, ustanove za lijecenje, ljubavnike, ljubavnice, nove gradove, nova zaposlenja. Sve sto smo probali obicno je ostalo bez veceg uspjeha. Sve smo probali samo da bi na kraju dosli do saznanja da je sve to nonsens-zavaravanje samog sebe i svoje okoline. Prije nego pocnemo prigovarati i komentarisati tekst treba samo da znamo da oni samo smanjuju djelotvornost ovog
programa. Samim time sto odustajemo od komentara i primjedbi automatski i kapituliramo. Tada i samo tada nam se moze pomoci da prizdravimo od bolesti ovisnosti.
Sada je pitanje "Ako smo bespomocni, kako nam onda ovaj program ili NA (Anonimni narkomani) mogu pomoci?"
Mi pocinjemo moliti za pomoc. Osnova da bi mogli zapoceti ovaj program je priznanje da smo mi LICNO bespomocni pred ovisnoscu.
Kada ovo prihvatimo kao istinu obavili smo prvi dio prvog koraka.
Jos jedno priznanje se mora izvrsiti prije nego je osnova utemeljena. Ako stanemo ovdje, doci cemo samo do pola istine. Mi smo specijalisti da manipuliramo istinom! Mi imamo obicaj ponekad reci slijedece "Ja sam nemocan pred ovisnoscu", a onda "Samo da ja malo bolje organizujem i sredim svoj zivot pa nece biti problema sa drogama"
Takva razmisljanja i ponasanja nas vode ravno do recidiva! Do ponovnog aktiviranja ovisnistva. Nikad nam nije na um palo da se pitamo: "Ako ne mozemo kontrolirati ovisnost, kako cemo onda kontrolirati svoj zivot?"
Osjecali smo se jadno bez narkotike i nasi zivoti su bili nerjesiva problematika.
Dio problema je bio da nas niko nije htio ili mogao zaposliti, da smo postepeno izolovani od drustva i da je sve sto poduzmemo cista destruktivnost. To su neizbjezni simptomi ovog problema.
Nase familije su razocarane, iznenadjene i zbunjene. Pod stalnim sokom i stresom nas cesto odbacuju ili izoluju.
To sto mi mozda dobijemo posao, imamo društvene kontakte ili se ponovo pocinjemo priblizavati nasim familijama ne oslobadja nase zivote od problema. Biti prihvacen u društvu nije isto kao sto i prizdraviti.
Mi smo otkrili da nemamo drugog izbora nego da u cjelini promijenimo nase stare nacine razmisljanja ili da se vratimo u ovisnost. Prije ili kasnije.
Kada cinimo sve sto je u nasoj moci, nas zivot funkcionise kao i zivoti onih koji nas okruzuju.
Kada vise nismo mogli izdrzati sa svojim "starim ja" i starim nacinima ponasanja pocela je faza promjene. Od tog trenutka pa nadalje uvidjeli smo da je svaki dan bez droga, napredak, bez obzira sta da se desi. Kapitulacija znaci da vise ne moramo voditi grcevitu borbu. Mi prihvatamo svoju ovisnost u zivotu kakav jeste. Mi smo voljni da ucinimo sve sto se od nas zahtijeva da bi zadrzali "cistocu", cak i kada nam zadatak nije po volji!
Prije nego sto smo zakoracili u Prvi korak bili smo ispunjeni strahom i nevjericom. Osjecali smo se zalutalo i zbunjeno. Osjecali smo se drugacije. Kada radimo ovaj korak potvrdjujemo nasu kapitulaciju pred NA programom. Tek poslije kapitulacije je moguce savladati ovisicku izolovanost. Pomoc se moze dobiti u onom casu kada priznamo da je ovisnost odnijela pobjedu nad nama. Ovo moze biti zastrasujuce, ali to ce biti osnova za izgradnju novog zivota.
Prvi korak znaci da ne moramo uzimati droge i samim time je znak konacnog oslobadjanja. Nekima od nas je trebalo vise vremena da uvidimo da su nam zivoti ugrozeni i problematicni. Drugi su odmah to primili kao istinu, kao jasnu cinjenicu. Duboko u nasim srcima smo znali da droge imaju moc da nas preobraze u nesto sto ne zelimo biti.
Totalno odbacivanje droga SVIH vrsta i radom na ovom koraku oslobadjamo se okova. Niti jedan od koraka ne dijeluje putem neke magije. Mi ne izgovaramo samo rijeci u ovom koraku. Mi se ucimo da zivimo u nacelu sa tim korakom. Mi sami otkrivamo da program ima nesto da nam ponudi.
Ponovo smo nasli nadu. Mi se mozemo nauciti kako da zivimo u harmoniji sa svijetom oko nas. Mozemo naci smisao zivota i vlastite ciljeve i samim time spasiti nase zivote od stradanja, destruktivnosti i, na kraju, smrti.
Kada priznamo nasu nemocnost i nemogucnost da savladavamo poteskoce sopstvenog zivota, otvaramo vrata nuznoj pomoci koju nam pruza Sila jaca od nas. Ne racuna se sta smo bili vec kuda smo krenuli.
Neka pitanja za proradu Prvog koraka:
Uvodna napomena: Kod prorade Prvog koraka nije dovoljno usmjeriti se isključivo na činjenicu uzimanja droga, nego jednako tako i na sve detalje životnog stila koji je podržavao drogiranje.
Šta za vas znači činjenica da ste ovisnik? Kada ste prvi put shvatili da je ovisnost vaš problem i da ste ovisnik?
Jeste li, u razdobljima aktivnog drogiranja, izbjegavali određena mjesta i ljude koji nisu odobravali vaše drogiranje?
Šta ćete učiniti s ljudima s kojima ste se drogirali, s odlascima na mjesta na kojima ste se drogirali i nabavljali drogu?
Koje prijatelje ste napustili kad ste ostavili droge i drogiranje? Koji prijatelji su, zbog droga i drogiranja, napustili vas?
Na koji je način sebični dio vaše ovisničke ličnosti utjecao na vaš život i na živote ljudi oko vas? Jeste li optuživali druge i drugo, a ne svoju ovisnost, za ponašanje u nadrogiranom stanju? Kojim ste se obrazloženjima tada najčešće služili? Koje ste stvari počinili u nadrogiranom stanju, a da ste ih poslije, nakon otrežnjenja, iskreno požalili?
Jeste li manipulirali drugima samo kako biste se i dalje mogli nesmetano drogirati? Jeste li ranije pokušavali ostaviti droge i drogiranje, a zatim razočarani shvatili da vam to naprosto ne uspijeva? Na koji način vam je život postao nepodnošljiv zbog drogiranja?
Pitanja za proradu koraka preuzeta iz knjige "Put oporavka Anonimnih narkomana", dr. Robert Torre
AN: PRVI KORAK- Prevod 12 koraka sa Svedskog- Mustafa S.
Moderator: sanela