"VIŠA SILA"

[vazduh]

Vama svima,koji stradate,koji trpite,koji se nadate,iz mrtvih sam ustao ja.
Jer samo onaj koji strada i samo onaj koji se nada,slaviti mene zna.

Vama su mnoge suze tekle i vas su mnoge rane pekle.Bič što mi je paro tijelo golo,
trnje što mi je čelo bolo žeže i dušu vašu.I vi pijete gorku čašu stradanja,iskap te je do dna,jer evo živ sam ja.
Jest,evo,kraj je mom stradanju,kraj će i vašem biti.Gle trnov vijenac što me kiti,kako se zeleni.
On posta slave kruna,lista i cvijeta puna.Narodi vjerujte meni:
Ljeto će doći poslije ciče
i cvijet tek poslije zime niče,
neka vas drži vjera ta.
Narodi,trpite,stradajte,
vaskrsenju se nadajte
jer evo živ sam ja.

[vazduh]

NE VJERUJEM RIJEČIMA,NI SVOJIM NI TUĐIM
SAMO VJERUJEM DJELIMA I SVOJIM I TUĐIM.
Tolstoj

KO HOĆE NEŠTO DA UČINI NAĐE NAČIN,KO NEĆE NAĐE OPRAVDANJE.
Pikaso

NAVIKA JE DRUGA PRIRODA KOJA UNIŠTAVA PRVU.
Paskal

SVAKOG DANA PONESI KORPU ZEMLJE NA JEDNO MJESTO I SAGRADIT ĆEŠ BRDO.
Konfučije

SVOJIM DJELIMA ČOVJEK SLIKA SEBE.
Šiler

MUZIKA UZ VEČERU UVREDA JE I KUVARU I VIOLINISTI
Salvador Dali

[vazduh]

Pozdrav svima sa foruma!Ovu temu sam otvorio jer je "viša sila" za svakoga od nas različita,svi imamo različita iskustva o vjeri i teško je riječima opisati.Želio bih čuti i vaša iskustva,načine kako ste pronalazili,održavali i prepoznavali tu Višu silu.Lično meni vjera je puno pomogla,bez nje sam ništa.Nekada sam vjerovao da je Bog neki sjedi čiča sa bradom koji mi prijeti za moja djela i nedjela i koji će na kraju da mi sudi.Sada je to sila koja me voli i štiti,koju razumijem...
Nisam preko noći došao do te vjere,niti je ona odjednom planula.Više je nekako tiho,nekim "sitnim" događajima,nekim malim-velikim stvarima,pokazivala svoje prisustvo i svoju brigu za mene.Obično su to bili svakodnevni,uobičajeni događaji iz života,na koje inače nisam mnogo obraćao pažnje ali sam razumio kao način na koji Bog razgovara samnom,moje je bilo da se molim i prihvatam da Bog zna šta je najbolje za mene.
Pokušat ću svojim primjerima,a želim čuti i vaše,da opišem te događaje koji su kod mene stvorili svjesniji odnos s Bogom.Nisu to uvijek bile neke lijepe stvari,možda čak i više onih ružnih koje sam svaki put i dobro vidio i osjetio ali to nije bio razlog da manje vjerujem u njega,naprotiv.

[vazduh]

MENI JE POMOGLO...

U početcima apstinencije postojao je tračak nade u izlječenje,u život bez droga,za mene u piočetku tako bolan.Kroz "rad na sebi"(program NA 12 koraka i sastanci) došao sam do koraka gdje treba prihvatiti silu veću od nas samih i prepustiti joj se,saživiti sa njom,jer svaka vjera je veća i jača od nas samih,a nošena pravim vrijednostima,vrlinama i načelima i od nas samih pravi mnogo bolje osobe.Samim tim mi se osjećamo bolje,svjesni da svakim danom radimo sve više pozitivnih stvari,tako razmišljamo pozitivno i planovi za budućnost nam imaju pozitivan predznak.Sa čvrstim stavom da mi vjera u Boga pomaže u apstinenciji,vremenom pokušavam u svim segmentima života primjeniti vjeru u Boga,a samim tim i vjeru i možda svjesno ili nesvjesno prepuštam joj se i to postaje način života-"život dostojan čovjeku".
Razmišljajući o periodu drogiranja,sada,često sebe zapitam da li sam bar jednu stvar uradio ispravno.Mislim da je to jedino bila odluka o prestanku drogiranja,pa i vođen tom mišlju i svjesan nužnosti radikalnih promjena sebe krećem se u drugom smjeru,pomislim kako sam to radio u periodu drogiranja i sada radim suprotno.Nevjerovatno ali istinito.Kad smo već kod istinitosti,iskrenost mi je temelj svega.Iskrenošću prema drugima,a prvenstveno sebi,ne dozvoljavam raznim manama da manipulišu samnom,da se zavaravam,jer nijedna laž nije previše mala i nijedna istina previše velika.Iskrenošću sebe stavljam na čistinu da mi sude vrijeme,ljudi,život i Bog i tako od sebe očistim sve one stvari koje me mogu opterećivati i stvarati lažnu sliku,koja je plodno tlo za mane.Nasuprot tome iskrenošću smatram temelj za sve vrline i preduslov da bih čvrsto,sa obe noge stajao na zemlji.
U jednoj knjizi sam pročitao da "vrlinu čine sve one stvari koje zbog lijenosti,kukavičluka i gluposti nismo uradili".Po istom receptu koji sam maloprije naveo,uz iskrenost,pokušavam biti vrijedniji,hrabriji i pametniji.Vrijedniji ću postati radom,hrabriji suočavanjem sa svojim strahovima i problemima i pametniji da i od najgluplje osobe ili najgoreg perioda života ipak možeš nešto i da naučiš.
U prošlost se ne mogu vratiti i ne mogu je promjeniti ali u sadašnjosti mogu mnogo toga,mogu učiniti mnoge stvari koje će mi pomoći da lakše živim sa prošlošću,da bolje podnosim sadašnjost i da na taj način gradim budućnost kakvu bih želio da imim,budućnost koja neće plakati nad izgubljenom prošlošću već biti u određenoj mjeri zadovoljna sa njom.Jer u sadašnjosti,u punoj mjeri biti odgovoran za svoje postupke,preduslov je mirnije i bolje budućnosti.

[PROČITAJ ME]

Pozdrav... jako interesantna tema.
Vidi, ovo što sam sada pročitala našla sam se u masi stvari, i ne našla se kada smo svi prošli kroz "skoro" isto.
Prije komune nikada nisam bila neki vjernik, mislim vjerovala sam uvjek u višu silu, što je za mene Bog Allah...
Iako sam provela neko vrijeme u hrišćanskoj komuni, što mi je drago jer sam danas dobro, i što su mi te djevojke putem Biblije.. Novog Zavjeta otvorile oči.
Ne one nego riječi koje sam čitala.
Tu sam dobila dobru podlogu, jer danas znam gdje mi je mjesto....
Poslije izlaska iz komune, bila sam JAKO, zbunjena ali nisam znala gdje mi je mjesto... Nisam pripadala ni tamo ni ovamo...
Koja zbunjenost je vladala mojom glavom to se ne može opisati....
Pola dana sam čitala Bibliju, ostatak dana učila u Kuranu.... zamisli... radila sam neka poredjenja, misleći da znam nešto... a to nešto je još uvjek bilo traženje... TRAŽENJE SEBE U VJERI..
poslije nekog vremena sam dobila tako snažno uvjerenje da se samo istinskim pokajanjem, mogu približiti bogu.
Po meni pokajanje je veoma bitno... jer Bog, neko ga zvao ovako ili onako.. On je Jedan... vidi stav našeg srca i pokajanja....
Onda mi je jednog dana moj dedo rekao da ja nisam muslimanka.....joooj meni je to strašno zazvučalo....
A znam da nisam ni hrišćanka... pa šta sam onda ja?
Gdje pripadam?



Gdje mi je mjesto pod suncem?
Kome da se molim? 1000 pitanja.... I dedo mi kaže musliman je čovjek koji obavlja namaz-tj, klanja!
Aha.... koje olakšanje, kako već znam iz djetinjstva naučenih dosta sura iz Kurana, dovoljno za klanjanje prvog namaza zvanog sabah, koji se klanja-moli, ujutro u 5 do 6 sati....
Samo sam se ustala iduće jutro, uzela abdest, to je obavezna higijena prije molitve... i klanjala sam....
Od tada pa do danas ja klanjam, molim se svojim riječima, i pomaže...
Ali isto tako mi se zna desiti da se odaljim od Boga.... i zaista mi stvari krenu niz brdo...
Počinje mi se motati svašta po glavi, gluposti, nebuloze... maaaa svašta.....

meni u jednom momentu niko nije mogao pomoći, ni majka, ni otac, ni brat... doktor, psijijatar, razne terapije.. metadon.. otkud znam šta više...
Danas znam da je Bog imao milosti samnom i pružio mi ruku spasenja.....
I ta viša sila kako god je ko zvao zaista oslobadja od svakodnevnih problema samo ako joj se istinski posvetimo.....
Nema ništa od površnosti.. ili npr. udaljavanja kao što se to meni desilo zadnjih dana...
Jer mi ljudi sami po sebi ne možemo ništa bez više sile.... Za mene Bog....
Eto moje mišljenje... moja priča....
nisam nadam se dušila.... pa i da jesam ja sam se večeras ispucala....
Pozzzzz vazduh.

[jana]

Kakvo «dusenje« dijete !Svim tim radnjama koje si cinila,ti si pred nasim stvoriteljem pokazala da zelis biti ponizna,pred svojom obitelji,da zelis ostati njen dio,i to je tvoja velicina.Voli te puno teta Jana.

[joesspappa]

Ta nada da je moguc zivot bez droge, na svojim prvim sastancima, se polagano uz istrajnost i upornost sa moje strane, pretvarala u veru da je takav zivot dostizan i moguc za mene. To su otprilike bili moji prvi bebeci koraci sa verom.

Ranije sam slusao, odlazio i pricao sa popovima, slusao o raznim religijama, pokusavao da krstavanjem izadjem iz pakla, da radim nesto povodom toga, ali nije mi bilo za utehu to sto Boga treba da se plasim, sto treba da mu se slepo pokoravam. Nekako, valjda buntovnik kakav sam, uopste nisam podnosio autoritete. Toliko ih nisam podnosio da sam sebe jedino smatrao autoritetom. Uglavnom bez ikakvog stava i zaledjine, a i bez nekog narocitog znanja o tome. Moje najbolje znanje i oslanjanje na sopstvenu silu i snagu me je dovelo do jedinog resenja koje sam poznavao. Droge i destrukcije. I na kraju do dna. Pravi znaisha.

Mnogo stvari mogu da napisem koje su me odbijale u religijskom delu. Ali nije to moja namera.

Meni se mnogo svideo koncept da imam pravo da izaberem u sta cu da verujem. Samo da poverujem da postoji sila veca od mene koja mi moze povratiti zdrav razum. Zaljubio sam se u recenicu : nije bitno kako se zove Sila veca od mene, nego ono sta ta sila moze da ucini za mene. Naravno sebican obrazac, ali to je meni odgovaralo, jer iskreno, ja jesam sebican i egocentrican. Pokazite mi jednog zavisnika koji to nije i ja cu uhvatiti prdez i obojiti ga u zeleno.
Volja Vise sile se u tom trenutku poklapala sa mojom, ostati cist. Nista drugo nije moglo da bude odraz zdravog razuma. Kako je moja zelja za drogiranjem bivala manja, tako se moje shvatanje vere i Vise sile menjala.

Slusao sam raznorazna deljenja zavisnika na temu Vise sile, ali jedno od najupecatljivijih je bilo kada sam cuo da se lik molio 17 godina svom jastuku, kao Visoj sili. Svako jutro, ustao bi iz kreveta, uzeo jastuk i zamolio da mu Visa sila podari snage i umece i pokaze put da se uvece vrati na taj jastuk cist. Svako vece, zahvaljivao se jastuku na ispunjenom i divnom danu i daru da moze da ga prozivi cist.

[PROČITAJ ME]

Baš bebeći koraci..svidja mi se.Meni je dovoljno to uvjerenje da smo mi ljdi sami po sebi grešni i to me plaši.Zato želim raditi bolje, dobre stvari u životu, skroz sam se nafurala na to. Veliki pozdav za vas Jano..

[vazduh]

Ljudi hvala na dijeljenjima i hvala višoj sili što zna najbolji način reći "volim te".Joess hvala na mnogim dijeljenjima od tebe koje sam pročitao i čuo,donijele su mi potreban mir i odgovore na neka moja pitanja o vjeri i duhovnosti.Pa evo da ne budem lijeni crnogorac ili sebični zavisnik podijelit ću nekoliko malih-velikih događaja koji su mi se desili u oporavku i natjerali me da na drugačiji način razmišljam i gledam na stvari.Nazvat ću ga "putovanje".
Jutro mi je počelo naopako,bio sam čist ali to nisam vidio(nezahvalna stara zavisničina),krećem na posao i psujem u sebi jer ostali narod spava(pa jbt trebalo bi da sam zahvalan jer imam posao i mogu da radim).Na poslu sam bez pauze radio do kraja radnog vremena jer sam imao mnoge obaveze i umjesto da sam zahvalan što mi se pruža prilika da dokažem sebi i drugome da sam odgovoran i sposoban,nerviram se jer nisam ni doručkovao i popio 16 kafa!Krećem kući da se zabijem u svoj mali sebični svijet samodovoljnosti i primam poziv da moram još jedan posao završiti.Pizdim ali krećem i to da obavim.Nailazim "slučajno" na drugaricu koja je počinjala da se drogira kada sam ja već bio stara dzankoza,sada je u fazi raspada,dna,heroin,flormidali,planovi,kombinacije,strah,laži,bezličan i prazan pogled,priča mi svoje probleme.Ima recept za trodone ali nijedna apoteka u Pg ih nema(nestašica brrrate) pa mora da se snađe za novac za kartu do Bijelog Polja jer je čula da ih tamo ima.Nastavljam svoje "putovanje",završavam obavezu i svo vrijeme se zahvaljujem Bogu što sam čist,što sam jutros ustao rano i nisam morao da smišljam laži zašto kasnim na posao,što nisam doručkovao i popio 16 jebenih kafa i najviše od svega što ne MORAM do Bijeloga Polja.Prolazim pored prodavnice iz koje izleće vidno nervozan čovjek i onako namršten i ljutitim glasom mi kaže:"drži" i daje neke kese u koje mu je radnica iz prodavnice ponabačala i izmješala hleb sa toalet papirom i sapunom,deterdžent sa slatkišima,preslaže ih dok ja mirno i ćutke držim kese.Kada je završio diže pogled prema meni i kao da shvaća kako je bio zabudalio nasmija se i kaže:"hvala".Ne,rekoh,hvala vama.Krenuo sam prema kolima razmišljajući kako se dobro osjećam zbog poniznosti,upalio auto i krenuo kući,a onda iz sporedne ulice izleće auto(golf) i upada ispred mene.Kakav kreten,pomislih,pored njega neka cura pa izigrava facu.Primjetio sam da su mu zadnja desna vrata skoro otvorena,a prestrojio se da skrene ulijevo na sledećoj raskrsnici.Kakav će to praznik za oči da bude kad mu se vrata otvore,to mu Bog vraće!Brzo sam se predomislio,umjesto "praznika za oči" odlučih da mu kažem.Zaustavio sam auto pored njegovog na raskrsnici i pokazao mu ka vratima,a sa zadnjeg sjedišta se promolila mala glava djevojčice od 6-7 godina.Bila je toliko mala da se nije mogla primjetiti u autu.Momak mi se zahvaljivao,a cura sa prednjeg sjedišta je bila mlada majka koja je vjerovatno žuri na posao,a ćerkicu vodi u školu prije toga.Parkirao sam pored puta jer su mi se noge prekinule od šoka.Zapitao sam se koliko puta sam u životu napravio glupost,a da je nisam ni bio svjestan.Koliko puta sam mogao nešto korisno uraditi,a nisam,koliko puta sam u životu mogao biti čovjek a nisam.(ima još ali drugom prilikom ću nastaviti)