Samo za danas - hrvatski prevod

[oci boje meda]

19. ožujak
Nešto dragocjeno za podijeliti

"Jednostavna, iskrena poruka oporavka od ovisnosti
odašilje istinu."

Na sastanku si. Dijeljenje traje već neko vrijeme. Jedan ili dva člana opisali su svoja duhovna iskustva na poseban način pun značenja. Netko nas je svojom pričom nasmijao do suza. I onda te voditelj sastanka prozove... ups. Ti se sramežljivo predstaviš, opravdavaš se zamuckujući par rečenica, zahvaljuješ svima na slušanju i sjediš ostatak sastanka u neugodnoj tišini. Zvuči poznato? Pa, nisi jedini.
Svi smo ponekad osjećali kako ono što smo imali za podijeliti nije bilo dovoljno duhovno, dovoljno zabavno, nije bilo dovoljno nešto. Ali dijeljenje nije sport u kojem se natječemo. Srž naših sastanaka čine poistovjećivanje i iskustvo, nešto što svi imamo u izobilju. Kad od srca dijelimo istinu iz svog iskustva, drugi ovisnici osjećaju da nam mogu vjerovati zato što znaju da smo baš poput njih. Kad jednostavno dijelimo o onome što nam je pomoglo u životu, možemo biti sigurni da će naša poruka pomoći drugima.
Naše dijeljenje ne mora biti niti fantastično niti zabavno da bi odaslalo istinu. Svaki ovisnik koji pošteno radi program koji donosi smisleni oporavak ima nešto neprocjenjivo za podijeliti, nešto što nitko drugi ne može dati: njeno ili njegovo vlastito iskustvo.

Samo danas: Ja imam nešto vrijedno za podijeliti. Danas ću prisustvovati sastanku i podijeliti s drugima svoje iskustvo u oporavku od ovisnosti.

[oci boje meda]

20. ožujak
Viša sila

"Većini nas nije bilo teško priznati da je ovisnost postala
destruktivna sila u našim životima. Naša najbolja
nastojanja završavala bi u samo još većoj destrukciji
i očaju. U jednom trenutku smo shvatili da trebamo
pomoć neke Sile koja je veća od naše ovisnosti."

Većina nas zna bez sumnje da su naši životi bili puni destrukcije. Učenje kako imamo bolest koja se zove ovisnost pomaže nam da razumijemo izvor ili uzrok ove destrukcije. Možemo prepoznati ovisnost kao silu koja je radila pustoš u našim životima. Kad radimo Prvi korak, priznajemo da je destruktivna snaga ovisnosti veća od nas samih. Nad tim smo nemoćni.
Tada je naša jedina nada da ćemo pronaći neku Silu veću od snage naše ovisnosti - Silu koja teži očuvanju života, a ne njegovom prestanku. Ne moramo je razumjeti niti joj dati ime; jedino trebamo vjerovati da takva Viša sila može postojati. Vjerovanje da je ipak moguće postojanje dobre Sile koja je veća od naše ovisnosti daje nam dovoljno nade da ostanemo čisti, dan po dan.

Samo za danas: Ja vjerujem u mogućnost postojanja neke Sile koja je veća od moje ovisnosti.

[coolio7]

...svaka cast , ali svaka je kao "Njegoseva" !!!

[oci boje meda]

21. ožujak

Bolest koja se može liječiti

"Ovisnost je bolest koja uključuje više
od samog drogiranja."

Na svom prvom sastanku smo možda ustuknuli zbog načina na koji su članovi dijelili iskustva o tome kako je bolest ovisnosti utjecala na njihov život. Mislili smo: "Bolest? Ja samo imam problem s drogom! O čemu oni ovdje govore?"
Nakon nekog vremena u programu uviđamo da naša ovisnost zadire dublje od našeg opsesivnog i kompulzivnog drogiranja. Shvatili smo da patimo od kronične bolesti koja je utjecala na mnoga područja naših života. Nismo znali gdje smo "zaradili" ovu bolest, ali smo, preispitavši se, zaljučili da je u nama prisutna godinama.
Baš kao što bolest ovisnosti utječe na sva područja naših života, tako utječe i NA program. Prisustvujemo svom prvom sastanku sa svim postojećim simptomima: duhovna praznina, emocionalna agonija, nemoć i nepodnošljivost.
Liječenje naše bolesti podrazumijeva puno više od same apstinencije. Koristimo Dvanaest koraka, i iako oni ne mogu "izliječiti" našu bolest, oni nas počinju liječiti. I kako se oporavljamo, susrećemo se sa darom života.

Samo za danas: Ja ću liječiti svoju bolest uz pomoć Dvanaest koraka.

[oci boje meda]

22. ožujak
Načelo samouzdržavanja

"U svojoj bolesti smo ovisili o ljudima, mjestima i stvarima.
Tražili smo od njih da nas uzdržavaju i priskrbljuju stvari
za koje smo ustanovili da nama samima nedostaju."

U životinjskom svijetu postoji biće koje raste na račun drugih bića. Zove se pijavica. Prilijepi se za ljude i uzima što joj treba. Kad žrtva makne pijavicu sa sebe, ova jednostavno ode drugoj žrtvi.
U svojoj aktivnoj ovisnosti smo se ponašali slično. Iscrpili smo svoju obitelj, svoje prijatelje i svoju zajednicu. Svjesno ili ne, htjeli smo dobiti nešto za ništa doslovno od svakog koga bismo sreli.
Kad smo na svom prvom sastanku vidjeli kasicu kako kruži, možda smo pomislili: "Samouzdržavanje! Kakva je to čudna ideja?" Kako smo to promatrali, nešto smo primjetili. Ovi ovisnici koji se sami uzdržavaju bili su slobodni. Plaćanjem svojih računa, oni su zaradili privilegiju donošenja vlastitih odluka.
Primjenom načela samouzdržavanja u svakodnevnom životu, stječemo za sebe istu vrstu slobode. Više nam nitko nema pravo reći gdje ćemo živjeti, jer sami plaćamo svoju stanarinu. Možemo jesti, obući i voziti štogod izaberemo, jer se za to sami pobrinemo.
Za razliku od pijavice, mi ne moramo ovisiti o drugima da bismo se hranili. Što više odgovornosti preuzmemo, više ćemo slobode dobiti.

Samo za danas: Nema granica slobodi koju mogu zaraditi samostalno se uzdržavajući. Ja ću prihvatiti osobnu odgovornost i platiti svoj način života danas.

[oci boje meda]

23. ožujak
Božji darovi

"Radimo korak po korak i prihvaćamo
ono što nam slijedi svaki dan."

Naš odnos s Višom silom je dvosmjerna ulica. U molitvi, mi govorimo i Bog sluša. Kad meditiramo, radimo najbolje što možemo kako bismo čuli volju svoje Više sile. Znamo da smo odgovorni za svoju ulogu u ovom odnosu. Ako ne molimo i ne slušamo, isključujemo Višu silu iz svojih života.
Kad razmišljamo o svom odnosu s Višom silom, važno je zapamtiti tko smo mi u ovom odnosu: oni nemoćni. Možemo zatražiti vodstvo; možemo zatražiti voljnost i snagu; možemo zatražiti shvaćanje volje naše Više sile – ali ništa ne možemo zahtijevati. Bog kako smo ga shvatili - onaj koji ima moć - ispunit će svoj dio u odnosu dajući nam točno ono što trebamo, kad to trebamo.
Svaki dan trebamo nešto poduzeti kako bismo održali na životu svoj odnos s Višom silom. Jedan od načina da to učinimo je primjena Jedanaestog koraka. Tada se sjetimo svoje vlastite nemoći i prihvaćamo volju Sile veće od nas samih.

Samo za danas: U mom odnosu s Višom silom, ja sam taj koji je nemoćan. Podsjetivši se tko sam, danas ću skromno prihvatiti darove od Boga koga razumijem.

[oci boje meda]

24. ožujak
Osloboditi se prošlosti

"Nije važno gdje smo bili, nego kamo idemo."
Kad prvi put pronađemo oporavak, neki od nas osjećaju sram i očaj nazivajući se "ovisnicima." U prvim danima možemo biti ispunjeni i strahom i nadom kako se borimo da nađemo novi smisao u svom životu. Možda nam se čini da od prošlosti ne možemo pobjeći i nadvladati je. Može biti teško o sebi misliti drugačije nego onako kako smo uvijek mislili.
Kako nam sjećanja na prošlost mogu poslužiti kao podsjetnici na ono što nas čeka ako se ponovno počnemo drogirati, tako nas isto mogu ostaviti zapletenima u noćnoj mori srama i straha. Iako je možda teško osloboditi se ovih sjećanja, svaki dan u oporavku vodi nas toliko dalje od aktivne ovisnosti. Svaki dan možemo pronaći više onoga čemu ćemo se radovati i manje onoga zbog čega bismo se kaznili.
U oporavku su nam sva vrata otvorena. Imamo puno izbora. Naš novi život je bogat i pun obećanja. Iako ne možemo zaboraviti prošlost, mi ne moramo u njoj živjeti. Možemo krenuti dalje.


Samo za danas: Ja ću spakirati kofere i iseliti se iz svoje prošlosti u sadašnjost punu nade.

[oci boje meda]

25. ožujak
Ja ne mogu, ali mi možemo

"Iz izolacije naše ovisnosti, pronašli smo udruženje ljudi
povezanih zajedničkim savezom... Naša vjera, snaga i nada
dolaze od ljudi koji s drugima dijele svoj oporavak..."

Ne priznaj nikakvu slabost, sakrij sve nedostatke, poreci svaki neuspjeh, budi sam – to je bilo uvjerenje koje smo mnogi slijedili. Poricali smo da smo nemoćni u odnosu na svoju ovisnost i da ne možemo upravljati svojim životima, usprkos svim dokazima u suprotno. Mnogi od nas ne bi se predali da se nisu uvjerili kako postoji nešto čemu se vrijedi predati. Mnogi su počeli raditi Prvi korak tek kad su imali dokaz da se ovisnici mogu oporaviti u Anonimnim narkomanima.
U NA nalazimo druge koji su bili u istoj nevolji, imali iste potrebe i koji su našli alate koji funkcioniraju u njihovom slučaju. Ovi ovisnici voljni su podijeliti s nama te alate i dati nam emocionalnu podršku koju trebamo dok se sami učimo njima koristiti. Ovisnici u oporavku znaju koliko pomoć drugih može biti važna, jer su i sami dobili istu pomoć. Kad postanemo dio Anonimnih narkomana ulazimo u društvo ovisnika poput nas, u grupu ljudi koji znaju da mi jedni drugima pomažemo da se oporavimo.

Samo za danas: Ja ću pristupiti u savez oporavka. Naći ću iskustvo, snagu i nadu koje trebam u Udruženju anonimnih narkomana.

[oci boje meda]

26. ožujak
Vjerovati sponzoru - vrijedno rizika

"U potrazi za sponzorom, većina članova traži nekoga
za koga osjećaju da mu mogu vjerovati,
nekoga tko se čini suosjećajnim..."

Ideja sponzorstva možda nam je nova. Puno smo godina proveli bez cilja i oslanjali se samo na vlastite interese, sumnjičeći svakoga, ne vjerujući nikome. Sada kad učimo živjeti u oporavku, uviđamo da trebamo pomoć. Više ne možemo sami; moramo preuzeti rizik vjerovanja drugom ljudskom biću. Često je prva osoba vrijedna tog rizika naš sponzor – netko koga cijenimo, netko s kim se možemo poistovjetiti, netko kome imamo razloga vjerovati.
Kako se otvaramo svom sponzoru, povezanost između nas se razvija. Otkrivamo svoje tajne i razvijamo povjerenje u njegovu diskreciju. Dijelimo svoje brige i učimo cijeniti sponzorovo iskustvo. Dijelimo svoju bol i nailazimo na razumijevanje. Počinjemo upoznavati jedno drugo, poštovati jedno drugo, voljeti jedno drugo. Što više vjerujemo sponzoru, to više učimo vjerovati sebi.
Povjerenje nam pomaže da se odmaknemo od života u strahu, neredu, nepovjerenju i besciljnosti. Na početku se čini riskantnim vjerovati drugom ovisniku. Ali to povjerenje je isto načelo koje primjenjujemo u našem odnosu s Višom silom - riskantno ili ne, iskustvo nam govori da bez njega jednostavno ne možemo. I što više preuzmemo rizik da vjerujemo svom sponzoru, otvorenije ćemo se osjećati u odnosu na svoj život.

Samo za danas: Ja se želim promijeniti i rasti. Vjerovat ću svom sponzoru i pronaći nagrade za svoje dijeljenje s drugima.

[oci boje meda]

27. ožujak
Tražiti prednosti

"U skladu s načelima oporavka trudimo se ne suditi,
ne stavljati u kalupe i ne moralizirati jedni s drugima."

Koliko smo puta u svom oporavku krivo razumjeli ponašanje drugih, odmah napravili sud, stavili etiketu, i fino tu osobu odložili u pretinac? Možda su drugačije od nas shvatili svoju Veću silu, pa smo zaključili kako njihova vjerovanja nisu duhovna. Ili bismo vidjeli neki par u prepirci; pretpostavili da je njihov odnos grozan, samo da bismo kasnije saznali kako je to dvoje već više godina u sretnom braku.
Nepromišljeno stavljanje bližnjih u kalupe uskraćuje nam mogućnost da o njima bilo što saznamo. Svaki put kad osuđujemo vladanje drugih, prestajemo ih gledati kao potencijalne prijatelje i suputnike na cesti oporavka.
Kad bismo upitali one koje sudimo cijene li biti ukalupljeni, dobili bismo kao odgovor jednoglasno "ne." Da li bismo se osjećali omalovaženima kad bi nam učinili to isto? Da, sigurno. Ono što želimo da drugi primijete su naše kvalitete. Na isti način i drugi ovisnici u oporavku žele da se o njima dobro misli. Naš program oporavka traži od nas da pozitivno gledamo na život. Što se više koncentriramo na pozitivne osobine drugih, više ćemo ih primijetiti i u nama samima.

Samo za danas: Ja ću napustiti svoje negativne sudove o drugima, i umjesto toga ću se koncentrirati da u svemu tražim pozitivne osobine.