Samo za danas - hrvatski prevod

[oci boje meda]

7. travanj

Vrijednost prošlosti

"Ovo iskustvo iz prve ruke u svim fazama bolesti i
oporavka od neusporedivog je terapeutskog značaja.
Tu smo da ga slobodno podijelimo sa svakim
ovisnikom koji se želi oporaviti."

Mnogi od nas su došli u program ozbiljno žaleći za nečim. Nikad nismo završili srednju školu, ili smo propustili ići na fakultet. Uništili smo prijateljstva i brakove. Gubili smo zaposlenja. I znali smo da ništa od toga ne možemo promijeniti. Možda smo mislili da ćemo žaliti zauvijek, i da ćemo jednostavno morati pronaći način da živimo sa svojim žaljenjem.
Upravo suprotno, otkrivamo kako naša prošlost predstavlja neiskorišteni zlatni rudnik prvi put kad smo pozvani da je podijelimo sa novopridošlim koji se bori. Kad nekoga slušamo kako s nama dijeli svoj Peti korak, možemo dati specijalnu utjehu kakvu ne može nitko drugi - svoje vlastito iskustvo. Radili smo iste stvari. Imali smo iste osjećaje srama i grižnje savjesti. Patili smo onako kako samo ovisnik može patiti. Možemo se s tim povezati – a to mogu i oni.
Naša prošlost je vrijedna - u stvari, neprocjenjiva - zato jer je čitavu možemo upotrijebiti da pomognemo ovisniku koji još uvijek pati. Naša Viša sila može djelovati putem nas kad dijelimo svoju prošlost. Ta mogućnost je ono zbog čega smo ovdje, a njeno ispunjenje je najvažniji cilj koji trebamo postići.

Samo za danas: Ja više ne žalim za svojom prošlošću, jer je mogu podijeliti s drugim ovisnicima i možda otkloniti bol ili čak spriječiti smrt drugih.

[oci boje meda]

8. travanj

Sreća

"Upoznajemo sreću, radost i slobodu."

Da te netko danas zaustavi na ulici i pita jesi li sretan, što bi odgovorio? "Pa, čekaj, da vidim... Imam gdje živjeti, hrana je u frižideru, imam posao, auto mi je ispravan... Pa da, valjda sam sretan." To su vanjski primjeri stvari koje većina nas tradicionalno dovodi u vezu sa srećom. Često ipak zaboravljamo da je sreća izbor; nitko nas ne može napraviti sretnim.
Sreća je ono što nalazimo u svom uključivanju u Anonimne narkomane. Sreća koju dobivamo iz života fokusiranog na služenje ovisniku koji još pati je stvarno velika. Kad služenje drugima stavimo ispred udovoljavanja vlastitim željama, uviđamo da sami više nismo u središtu. Rezultat je zadovoljniji i skladniji život. Služeći drugima, otkrivamo da su naše vlastite potrebe više nego ispunjene.
Sreća. Što je to ustvari? Možemo shvatiti sreću kao mir i zadovoljstvo. Oba ova stanja uma čini se dolaze kada im najmanje težimo. Kako živimo samo za danas i prenosimo poruku ovisniku koji još uvijek pati, mi nalazimo zadovoljstvo, sreću i život pun dubokog smisla.

Samo za danas: Ja ću biti sretan. Naći ću svoju sreću u služenju drugima.

[oci boje meda]

9. travanj
Postupati prema

"Učimo doživljavati svoje osjećaje i spoznajemo da nam oni
ne mogu naškoditi ukoliko prema njima ne postupamo."

Mnogi od nas su došli u Anonimne narkomane preplavljeni željom da se prestanemo drogirati. Jasno, droga nam je stvarala probleme, i htjeli smo se riješiti problema, ali nismo htjeli prestati osjećati se "haj." Vremenom smo ipak shvatili da ne možemo imati i jedno i drugo. Iako smo stvarno htjeli uzeti drogu, nismo to učinili; nismo više htjeli platiti tu cijenu. Što smo duže ostali čisti i radili program, iskusili smo veću slobodu. Prije ili kasnije, prisila za drogiranjem nas je potpuno napustila, i ostali smo čisti zato jer smo htjeli živjeti čisto.
Ista načela odnose se na druge negativne porive koji nas možda muče. Možda želimo učiniti nešto destruktivno, samo zato što nam se to prohtije. Činili smo to ranije, i ponekad pomislimo da se s tim možemo izvući, ali ponekad u tome ne uspjevamo. Ukoliko ne želimo odgovarati za djela učinjena prema takvim osjećajima, ne moramo prema njima postupati.
To može biti teško, možda čak i toliko teško koliko je na početku bilo teško ostati čist. Ali drugi su se isto tako osjećali i našli su slobodu da ne moraju djelovati prema svojim negativnim porivima. Dijeljenjem tih osjećaja i traženjem pomoći od ljudi koji se oporavljaju i od Sile veće od nas samih, možemo naći put, podršku i snagu koje trebamo da bismo se uzdržali od bilo kakve destruktivne prisile.

Samo za danas: U redu je doživljavati vlastite osjećaje. Uz pomoć mog sponzora, mojih NA prijatelja i moje Više sile, ja sam slobodan ne postupati prema svojim negativnim osjećajima.

[oci boje meda]

10. travanj

Prezaposleni

"Moramo koristiti ono što smo naučili ili ćemo to izgubiti,
bez obzira koliko smo dugo čisti."

Skupivši neko vrijeme čistoće, neki od nas su skloni zaboraviti što je naš najvažniji prioritet. Jednom tjedno ili rjeđe si kažemo: "Moram danas otići na sastanak. Zadnji put sam bio..." Zapeli smo u drugim stvarima, svakako važnima, ali ne važnijima od našeg stalnog sudjelovanja u Anonimnim narkomanima.
To se događa postepeno. Našli smo posao. Vratili smo se svojim obiteljima. Odgajamo djecu, pas nam je bolestan ili idemo navečer u školu. Kuća treba biti pospremljena. Travnjak pošišan. Radimo do kasno. Umorni smo. Večeras je u kazalištu dobra predstava. I sasvim iznenada primjećujemo da nismo nazvali svog sponzora, bili na sastanku, pričali s novopridošlim, ili govorili s Bogom već duže vrijeme.
Što da sad učinimo? Pa, ili ćemo obnoviti svoju predanost oporavku, ili ćemo ostati prezaposleni da bismo se oporavili dok se nešto ne dogodi i naši životi ne postanu nepodnošljivi. Kakav izbor! Najbolje što možemo učiniti je da uložimo svoju energiju u održanje temelja oporavka na kojima su izgrađeni naši životi. Taj temelj omogućuje nam sve ostalo i sigurno će se urušiti ako budemo previše okupirani svime ostalim.

Samo za danas: Ja si ne mogu dozvoliti da budem prezaposlen za oporavak. Danas ću napraviti nešto što održava moj oporavak.