mudro zboris,svireSvire wrote:Evo ovo je nastavak:
http://forum.narkomanija.ba/viewtopic.php?f=9&t=2243
http://forum.narkomanija.ba/viewtopic.php?f=9&t=2244
http://forum.narkomanija.ba/viewtopic.php?f=9&t=2245
Samo sto ja to postavljam bez nekog odredjenog reda i kao posebne teme jer mislim da ce se tako prije bar nesto procitat', nego da sve trpam u jednu temu.
BOLNO OTREŽNJENJE OSTARJELIH ZAVISNIKA
Moderator: sanela
Re: BOLNO OTREŽNJENJE OSTARJELIH ZAVISNIKA
ovo je prica samo o meni.tik-tak
TUGA STARIH JUNKOZA
„Kako se uvećava dužina zavisničkog staža, ličnost zavisnika siromaši i propada. S godinama drogiranja sve su upadniji mnestički deficiti zavisnika: on se naime redovno žali na smetnje u pamćenju i prisjećanju, zaboravnost, rastresenost i osiromašenje inventara znanja.
Intelektualne sposobnosti zavisnika takođe su oštećene dugogodišnjim drogiranjem, tako da je opšta brzina misaonog procesa činjenica smanjena, kao i mogućnost apstraktnog razmišljanja, a asocijacije su mu sve površnije i bezličnije.
Dugogodišnje drogiranje dovodi do kržljanja mozga u cjelosti, stanjuju se i izravnjavaju brazde moždane kore, ali jednako tako atrofiraju i duboke moždane strukture.
Droge naprosto sporo, neurotoksično rastapaju mozak. Atrofija mozga direktno je odgovorna za intelektualno i moralno propadanje te za psihičke deficite i emotivnu opustošenost kod dugogodišnjih zavisnika.
Dementno propadanje dugogodišnjih narkomana podmuklog je, sporošunjajućeg toka. Prva oštećenja primjetna su unutar sastava pamćenja i pažnje, a nakon toga se uspori intelektualno procesiranje, to jest uspori se i osiromašuje misaoni tok. Tek potom se javlja afektivna ravnodušnost uz siromaštvo emotivnog života, a naposlijetku počinje slabiti moralni osjećaj te dolazi do prave ’etičke demencije’ zavisnika.
Dugogodišnji zavisnici nerijetko su slomljeni i depresivni, i povremeno proživljavaju samoubilačke pomisli. Neki od njih ne mogu se pomiriti s besmislom i bijedom svojega daljeg životnog propadanja u ponorima zavisnosti, pa dižu ruku na sebe i počine samoubistvo. Staranjem zavisnici gube šarm i ljepotu mladosti, tako da u odrasloj dobi planu, pokazujući kako oni u socijalnom i psihološkom zapravo ne uspijevaju odrasti, nego ostaju vječnim adolescentima nesposobnim da zrelije odgovore na zahtjeve svakodnevice.
Unutrašnji prostori višegodišnjih zavisnika nerijetko su zapravo dementalizovani, ’mrtvi’, blokirani, utrnuli i devitalizovani metali: odnosno, mentali bez plodotvorne mentalne aktivnosti.
A nakon višegodišnjeg drogiranja po zavisničkom obrascu, ni heroin više ne djeluje kao u prvim godinama drogiranja. Naime, kako se ređaju godine drogiranja, euforična faza nadrogiranosti blijedi, pa ili potpuno izostaje ili je po intenzitetu plića, a po trajanju kraća. Zato odmah nakon kratkotrajne, ako uopšte ikakve, faze povišenog raspoloženja zavisnici prelaze u drugu, dužu, depresivnu fazu nadrogiranog ’kljucanja’. No, ni ta faza sedacije nema više onu ležernu opuštenost koja se doživljavala tokom prvih godinu-dvije-tri zavisnosti. U stadijumu poodmakle zavisnosti faza depresije se u sve većoj mjeri svodi na prazno tupilo, zavisnički stupor, nadrogiranu zabuljenu odsutnost bez misli. Na samim počecima svoje narkomanske karijere, zavisnici se i te kako razlikuju, ali što se duže i učestalije drogiraju to su jedan drugome u sve većoj mjeri slični, jer ih droga profiliše na uvijek jedan te isti način.
Drogiranje na duge, višegodišnje staze osiromašuje duševni život, pustoši duševne prostore i čini ih porozno praznim. Ostarjeli zavisnici su nepovratno izlapili, oni su samo loša preslika sebe samih: ruševine koje sada samo još podsjećaju da je nekad tu bilo zdanje ličnosti.
DROGIRANJE JE NAŠIM ŽIVOTIMA NAPROSTO UZELO MJERU
’Zanosni i veliki život kojem smo se kroz sanjarije djetinjstva i mladosti nadali neće doći. Budući da su nam godine drogiranja pojele godine života, očekivanja nadolaska velikih dana ostala su neispunjena i podbačena. Naime, ti dani su prošli, a da nikako nisu bili veliki.
S godinama propadanja u drogiranju količina odustajanja, poraza i promašaja postala je preupadno velika da podbačaj i neuspjeh naših života ne bi postao više nego očigledan.
Propadali smo bučno, svima naočigled, ali propadali smo i tiho i bezglasno. Naši unutarduševni prostori polako i neprimjetno su kopnili.
Postali smo prazni, slomljeni, jadni i ostarjeli narkomani koji životare na ljudskom dnu, te niti išta mogu niti ih itko treba. Preživljavali smo, a ne živjeli, i iznutra bili potpuno suvi, umrtvljeni i pusti. Drogiranje je našim životima naprosto uzelo mjeru, i nepopravljivo opustošilo mnoge od nas.’“
Intelektualne sposobnosti zavisnika takođe su oštećene dugogodišnjim drogiranjem, tako da je opšta brzina misaonog procesa činjenica smanjena, kao i mogućnost apstraktnog razmišljanja, a asocijacije su mu sve površnije i bezličnije.
Dugogodišnje drogiranje dovodi do kržljanja mozga u cjelosti, stanjuju se i izravnjavaju brazde moždane kore, ali jednako tako atrofiraju i duboke moždane strukture.
Droge naprosto sporo, neurotoksično rastapaju mozak. Atrofija mozga direktno je odgovorna za intelektualno i moralno propadanje te za psihičke deficite i emotivnu opustošenost kod dugogodišnjih zavisnika.
Dementno propadanje dugogodišnjih narkomana podmuklog je, sporošunjajućeg toka. Prva oštećenja primjetna su unutar sastava pamćenja i pažnje, a nakon toga se uspori intelektualno procesiranje, to jest uspori se i osiromašuje misaoni tok. Tek potom se javlja afektivna ravnodušnost uz siromaštvo emotivnog života, a naposlijetku počinje slabiti moralni osjećaj te dolazi do prave ’etičke demencije’ zavisnika.
Dugogodišnji zavisnici nerijetko su slomljeni i depresivni, i povremeno proživljavaju samoubilačke pomisli. Neki od njih ne mogu se pomiriti s besmislom i bijedom svojega daljeg životnog propadanja u ponorima zavisnosti, pa dižu ruku na sebe i počine samoubistvo. Staranjem zavisnici gube šarm i ljepotu mladosti, tako da u odrasloj dobi planu, pokazujući kako oni u socijalnom i psihološkom zapravo ne uspijevaju odrasti, nego ostaju vječnim adolescentima nesposobnim da zrelije odgovore na zahtjeve svakodnevice.
Unutrašnji prostori višegodišnjih zavisnika nerijetko su zapravo dementalizovani, ’mrtvi’, blokirani, utrnuli i devitalizovani metali: odnosno, mentali bez plodotvorne mentalne aktivnosti.
A nakon višegodišnjeg drogiranja po zavisničkom obrascu, ni heroin više ne djeluje kao u prvim godinama drogiranja. Naime, kako se ređaju godine drogiranja, euforična faza nadrogiranosti blijedi, pa ili potpuno izostaje ili je po intenzitetu plića, a po trajanju kraća. Zato odmah nakon kratkotrajne, ako uopšte ikakve, faze povišenog raspoloženja zavisnici prelaze u drugu, dužu, depresivnu fazu nadrogiranog ’kljucanja’. No, ni ta faza sedacije nema više onu ležernu opuštenost koja se doživljavala tokom prvih godinu-dvije-tri zavisnosti. U stadijumu poodmakle zavisnosti faza depresije se u sve većoj mjeri svodi na prazno tupilo, zavisnički stupor, nadrogiranu zabuljenu odsutnost bez misli. Na samim počecima svoje narkomanske karijere, zavisnici se i te kako razlikuju, ali što se duže i učestalije drogiraju to su jedan drugome u sve većoj mjeri slični, jer ih droga profiliše na uvijek jedan te isti način.
Drogiranje na duge, višegodišnje staze osiromašuje duševni život, pustoši duševne prostore i čini ih porozno praznim. Ostarjeli zavisnici su nepovratno izlapili, oni su samo loša preslika sebe samih: ruševine koje sada samo još podsjećaju da je nekad tu bilo zdanje ličnosti.
DROGIRANJE JE NAŠIM ŽIVOTIMA NAPROSTO UZELO MJERU
’Zanosni i veliki život kojem smo se kroz sanjarije djetinjstva i mladosti nadali neće doći. Budući da su nam godine drogiranja pojele godine života, očekivanja nadolaska velikih dana ostala su neispunjena i podbačena. Naime, ti dani su prošli, a da nikako nisu bili veliki.
S godinama propadanja u drogiranju količina odustajanja, poraza i promašaja postala je preupadno velika da podbačaj i neuspjeh naših života ne bi postao više nego očigledan.
Propadali smo bučno, svima naočigled, ali propadali smo i tiho i bezglasno. Naši unutarduševni prostori polako i neprimjetno su kopnili.
Postali smo prazni, slomljeni, jadni i ostarjeli narkomani koji životare na ljudskom dnu, te niti išta mogu niti ih itko treba. Preživljavali smo, a ne živjeli, i iznutra bili potpuno suvi, umrtvljeni i pusti. Drogiranje je našim životima naprosto uzelo mjeru, i nepopravljivo opustošilo mnoge od nas.’“
Re: BOLNO OTREŽNJENJE OSTARJELIH ZAVISNIKA
Svire, čitam ovo što pišeš (prepisuješ) i samo da ti se zahvalim na trudu. Ovo je zaista vrijedno štivo koje potiče na razmišljanje.
Re: BOLNO OTREŽNJENJE OSTARJELIH ZAVISNIKA
Slazem se odlican text.
NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!