Re: New age zlo Bup
Posted: Tue Jun 02, 2020 3:40 pm
Danas je trebao biti taj za mene veliki dan i povratak na posao. Nažalost ne mogu krenuti danas. Tek 15.06 mogu da se vratim.
Veliki udarac za mene jer sam imao euforiju i radovao se povratku u normalan život i ispunjen dan. Velik udarac, ali nedovoljan da me skrene sa puta koji sam duboko u sebi zacrtao.
Ostajte mi da se borim još manje od 2 nedelje i da još poradi na sebi. Ko zna zašto je ovo dobro. Možda nisam ni bio spreman još pa će mi ovo dobro doći da sebe još više vratim u stanje normalnosti.
Ovo što se desilo jednostavno više nema veze sa Bupom i ovisnosti, tako da je još jedna važna lekcija da prestanem sve loše vezivati za svoju narkomansku prošlost.
Počeo sam u međuvremenu sa laganim i prostim treningom u prirodi i dugim šetnjama. Juče sam prepešacio 12km skoro sve u šumi. Prija mi aktivnost, ali lagana. I najgori deo mi je naterati sebe da uopšte krenem. Ali kad krenem onda mi je nakon toga baš dobro.
I dalje uspevam da spavam normalno i bez prekida i košmara i to me jako raduje i daje volje i snage za sve.
Da napomenem da osim kompleksa vitamina ne koristim apsolutno ništa od tableta i lekova. Za ceo period od početka skidanja pre 6 nedelja popio sam samo 3 Cafetina i 4 Brufena 600 i to prvih 3 dana dok i nisam imao neku fizički krizu. Sve ostalo sam izgurao skroz na suvo. A tek kad se setim da sam možda 8mi ili 9ti dan prvi put zakoračio van stana i napravio krug od 300 metara i bio srećan što mogu, ovo sad mi dođe nagrada svaki put kad se probudim i kad ne moram dan da zapocnem sa linijom Bupa. Ne znam za druge, ali meni baš prija kad upoređujem dane sa početka apstinencije i sad. To mi daje motiv i elan da mogu i da sam iz dana u dan bolje i fizički i u glavi.
Držite se drugari i samo imajte u glavi da je bez obzira na velike bolove ipak najlakše izgurati fizički deo. Tek onda kreće prava borba i muke. Ja sam još u procesu, borim se i odolevam iz dana u dan iz sata u sat. Znam da će svi reći da prestanem da brojim dane i da je to lakše. Ali ja još nisam spreman. Svaki dan još uvek brojim i svakom novom danu se jedino radujem jer je jedan više u mojoj borbi i u moju korist.
P.S. Možda nekad i naučim da pišem kratke postove. Za sad previše je borbe i loših i dobrih trenutaka da bih to spakovao u par rečenica.
Veliki udarac za mene jer sam imao euforiju i radovao se povratku u normalan život i ispunjen dan. Velik udarac, ali nedovoljan da me skrene sa puta koji sam duboko u sebi zacrtao.
Ostajte mi da se borim još manje od 2 nedelje i da još poradi na sebi. Ko zna zašto je ovo dobro. Možda nisam ni bio spreman još pa će mi ovo dobro doći da sebe još više vratim u stanje normalnosti.
Ovo što se desilo jednostavno više nema veze sa Bupom i ovisnosti, tako da je još jedna važna lekcija da prestanem sve loše vezivati za svoju narkomansku prošlost.
Počeo sam u međuvremenu sa laganim i prostim treningom u prirodi i dugim šetnjama. Juče sam prepešacio 12km skoro sve u šumi. Prija mi aktivnost, ali lagana. I najgori deo mi je naterati sebe da uopšte krenem. Ali kad krenem onda mi je nakon toga baš dobro.
I dalje uspevam da spavam normalno i bez prekida i košmara i to me jako raduje i daje volje i snage za sve.
Da napomenem da osim kompleksa vitamina ne koristim apsolutno ništa od tableta i lekova. Za ceo period od početka skidanja pre 6 nedelja popio sam samo 3 Cafetina i 4 Brufena 600 i to prvih 3 dana dok i nisam imao neku fizički krizu. Sve ostalo sam izgurao skroz na suvo. A tek kad se setim da sam možda 8mi ili 9ti dan prvi put zakoračio van stana i napravio krug od 300 metara i bio srećan što mogu, ovo sad mi dođe nagrada svaki put kad se probudim i kad ne moram dan da zapocnem sa linijom Bupa. Ne znam za druge, ali meni baš prija kad upoređujem dane sa početka apstinencije i sad. To mi daje motiv i elan da mogu i da sam iz dana u dan bolje i fizički i u glavi.
Držite se drugari i samo imajte u glavi da je bez obzira na velike bolove ipak najlakše izgurati fizički deo. Tek onda kreće prava borba i muke. Ja sam još u procesu, borim se i odolevam iz dana u dan iz sata u sat. Znam da će svi reći da prestanem da brojim dane i da je to lakše. Ali ja još nisam spreman. Svaki dan još uvek brojim i svakom novom danu se jedino radujem jer je jedan više u mojoj borbi i u moju korist.
P.S. Možda nekad i naučim da pišem kratke postove. Za sad previše je borbe i loših i dobrih trenutaka da bih to spakovao u par rečenica.