Daleko da krivim bilo koga,i ne ocekujem,samo znam da oni znaju koliko sam tu,kakav sam,kako to sve utice na mene i moj zivot i definitivno,u tim ljudima ne treba traziti logiku,zdrav razum.Za sve ove godine ni najmanji problem nisam imao kod njih,od dokumentacije do mog stanja...
Generalno,nemamo mi sta od koga previse da ocekujemo,stavise,mi smo ti od kojih se ocekuje.Mi smo ti zbog kojih rodbina crveni,drustvo negoduje,komsiluk strepi dal smo ok,dal ce opet sumljive njuske da se pojavljuju,policija u 5 ujutru,za mnoge smo 'jednom narkoman/uvek narkoman',cak i sami u sebe sumljamo non stop...Koliko nas ususkano u bup za 7 dana moze da se vrati najgorem zivotu? Preko 90% verovatno,zamislite da nestane bupa? Virus,ludilo,neema,nestalo.Svi bi se skinuli sa bupa na suvo,kako da ne...Vecina bi nagrebalo brojeve starih dilera,sve unovcilo i prodalo,da opet ugodimo nasim sebicnim guzicama ne mareci za druge,ne mareci za posledice kao sto svi nismo ni marili pa smo tu gde smo..
Po meni,bup je i dalje vrlo neistrazen i neispitan lek za duze staze..Velika stvar bi bila kada bi se ucinak bupa mogao vremenski analizira,bas da bi ljudi znali kada je vreme za prestanak,kada da se spremaju za razlaz,da budu svesni da ce doci u nezahvalnu situaciju,ulaz u corosokak,u zid.Sta onda...
Iako svi mislimo da znamo sta radimo,da smo upoznati sa svim prednostima i manama,mislim da se varamo..Najvise oko perioda 'ususkanosti u bup',period kada smo se uhodali u normalan zivot,kada ignorisemo da smo zavisnici i dalje,kada smo ubedjeni da je sve u redu,itd..
Da se razumemo,sve sto pricam podrazumeva normalno propisano koriscenje bupa,bez zloupotrebe,trazenja rada,mrvljenja itd,i naravno da se ne koriste druge droge ili lekovi slicnog tipa,ni vikendom,ni povremeno,pa cak ni ta meni odavno gadna vutra koji mnogi ne smatraju drogom,ali ove danasnje vutre su odlicne za izazivanje dodatne depresije koje vec ima dovoljno na bupu u nekim fazama...
Dakle,ususkanost u bup,koliko traje uopste,kad krece,najbolje da se vratimo na pocetak cele terapije,da razmenimo utiske,vidimo dal je kod svakoga bas isto,gde smo gresili..
Naravno vecina nas je probala bup i pre zvanicnog pocetka terapije,svi smo se skidali sa njim,kada nije bilo H,ili para svi smo tabletom bupa pregrmljivali noc,dan i vracali se na staro...
Pocetak,zadnje uzimanje dopa,cekanje krize i prvo uzimanje bupa.2mg pa jos 2mg i jos 2mg i gde se ko zaustavi,da se ne lazemo,vecini je bilo ok i kod 8mg ali znam mnoge koji su gurali i do 32,kako god svakome je odredjena terapija i svi smo bili srecni sto kad ustanemo ne idemo na semu,ne jurimo pare,vec posisamo tabletu i idemo dalje..Prvih mesec dana nakon sisanja se imao i 'rad' nakon uzimanja,kratko traje ali ipal ni malo zanemarljiv rad za mozgove u tom stanju..
Tu je i prvo razocarenje jer sve ide kao podmazano,ali nestaje taj rad nakon mesec,mesec i po dana.Tada neko pocinje da drobi i smrce tablete,neko pocne sa dodavanjem jos lekova,iskreno dva puta sam ga posmrkao i oba puta nikako nije leglo i vise nikad..
Krece period vracanja zivota,povratak starim navikama,ponovno radovanje sitnim stvarima,povratak emocija,suocavanje sa napravljenom stetom,u svakom smislu,hteli ili ne,mogli ili ne,promena jednog dela drustva.Vracanje davno izgubljenog poverenja kod najmilijih,sticanje radnih navika...Tada nestaju oni ruzni osecaji kada vam neko zazvoni na vrata da je moguc problem,da mobilni mnoogo manje zvoni,i vise nema potrebe da bude ugaseno zvono na mobu i da se udaljavas od ostalih dok razgovaras..
Za sad sve je dobro,malo i neverovatno da iz onakvog haosa za par meseci se dolazi u normalan zivot,eej,normalan zivot,pa to je bilo moguce ranije samo uz pomoc teskih dugih lecenja,skupih klinika,visegodisnjeg odsustva,a sve uz pomoc male tabletice...
Sledi vracanje poslu,ponovno ponovno ucenje raspolaganjem sa novcem,opet se moze kupiti lepa garderoba,telefon,sat,komp,da se opet mozemo posvetiti sebi..
Tada dodju trenutci kada delujete sebi,dobro je,na svojim ste nogama,sve je ispalo dobro,sve je kao nekada,zar bi skodilo ono samo jednom da se pecnem,cisto bezveze,ne moze da naskodi nakon toliko vremena,ali ipak ne,toliko truda i zezancija nema svrhe.Ali kasno,udica je zabacena,rovac je tu,i pitanje je momenta kada je skoro svako probao da se cacne i tu razocara jer ga h ne radi kako ocekujemo nakon toliko vremana,neko je uporan pa gomilom i uspe da se nagrdi nekako a neko i odustane..Uglavnom nakon par izleta svi vide da nema smisla bacati pare ne nesto od cega se ne osecate 'kao nekada',plus moze da se padne na testu i najgore vecina napravi blag sudar bupa i h,pa se bas ne provede lepo tu noc i ostane noc za pamcenje...
Nastavlja se zivot,idu dani,nedelje,meseci,radi se,placaju se racuni,svakodnevnica je tu,problemi dolaze i odlaze,sve manje vremena da se misli o sebi,svojim nekadasnjim problemima,svojim hirovima,na kraju,imate i odgovornost svuda,trudite se da zaboravite sta je bilo,sve ostavljate iza vas,jede vas svakodnevnica,na kraju krajeva,pa kome je jos lako u danasnje vreme....
Tada po meni krece 'ususkanost u bup'..Normalno vodjenje zivota,bitka sa svakodnevnicom,ignorisanje vec davno ustaljene navike i to jutarnje stavljanje tabletice pod jezik i punom parom napred...
Nakon tog perioda je u mom slucaju napravljenaa kobna greska,tada je bila negde druga godina koriscenja buprenotfina.Tada ni o samom bupu nisam mislio pa tek ni o bilo cemu drugom..
Sledece jos dve godine je sve tako teklo,za dve godine,mozda sam se samo zapitao koliko bih trebalo da koristim bup jos,ali ni najmanje se nisam opterecivao time jer su stvari isle odlicno,trud i rad se isplacivao,da ne vidjam lekare jednom mesecno pa ne bih ni znao da sam na terapiji koliko je sve rutinski islo.
Tek tada nakon cetiri godine primecujem da mi je kondicija opala i da je ne mogu povratim,upale misica su sve cesce,kako sam bio dosta fizicki aktivan tako primecujem da non stop imam neke anomalije,od bolova ovde,onde do sve veceg gubitka kondicije..Uvek to pripisujem nekoj prehladi,preforsiravanju,ne dajem puno znacaja...Tu vec jutarnji bolovi i sve teze ustajanje se odrazavaju sa postizanje dnevnih obaveza,aktivnosti,nema vise tog elana,agilnosti,i to tako traje.
Ubedjen da je los period,sve nekako guram ali raspolozenje se lagano menja,vec stvari pocinju teze da mi padaju.ucinak i efikasnost opada,pocinju prvi znaci depresije tada bez ikakve moje sumlje..
Pocinjem i da se gojim,nakon vec teskog dana uvece hranom pokusavam i psihu da nahranim i smirim.Dani mi postaju od jutra zurba,presija i pritisak,konstantan umor i bol,blaga vrtoglavica i magla pred ocima.Od tada zaboravljam kako je biti odmoran covek,samim tim postajem i bezvoljan,manje/vise ali bezvoljan,cak i za stvari koje sam voleo da radim,pa i za hobi vise nisam mario.Nedelja mi je bila dan za hobi i rekreaciju,cak i to sam prestao i ostajao u kuci da se bezuspesno odmorim..Desavalo se da po vise dana daleko od svih odmaram i kao da nigde mrdnuo nisam,ta presija u glavi i fizicka iznurenost su poceli da me izludjuju.
To je bio zadnji stadium pred kolaps,tada malo uz forum,malo uz analizu situacije pocnem da sumljam na bup,prvo mislim da je doza postala mala,pricam sa lekarima,oni tvrde da nema veze sa vezom,ipak povecam dozu za 2mg i vidim da ima razlike,budim se vedriji,bez bolova,takodje i uvece nisam toliko izlomljen da kada svi idu na kafu ja sam odlazio u krevet,bukvalno,sve ostalo,manje vise isto..To sve traje 10tak dana i vidim da tih 2mg ne prave razliku nikakvu pa se vracam i tako nastavljam...
Sledece sto se desava polako vremenom je blaga jeza popodne i uvece,u toku dana na svaki tezi napor cudan hladan znoj,usta vrela itd...Primecujem da imam popodne vrlo blagu redovnu temperaturu..
Dalje krecu stvari o kojima necu da pisem ali vrlo lose,osim zuba,krecu jos raznorazni problemi zbog kojih prestajem skroz da radim i koji mi menjaju zivot iz korena,o tome ne mogu da pisem,niti mogu da tvrdim da ce se jos nekome dogoditi ali uglavnom sta sam hteo da naglasim,da sam prosao linuju nakon koje nema povratka..
Ususkan u bup,nesvesno sam presao kobnu liniju,da sam tada reagovao,zapoceo neki plan skidanja sa bupa,kako god da sam reagovao zavrsio bih bolje nego ovako..Iskreno,jos mnogo sta bih napisao ali necu da me neko pogresno shvati da sam nezahvalan,da pljujem bup,samo tvrdim cinjenicama potkrepljenim nalazima,mr snimcima da ne podnosimo svi isto bup i da nam niko ne moze nista tu garantuje(Zamislite,meni su jos tada tvrdili da ne izaziva zavisnost
,da nema posledica i da je lecenje anonimno i diskretno(u to sam jedino poverovao),a sada se ni vozacka ne moze produzi jer upisu buprenorfin u karton)
Iskreno savetujem svima da osluskujete svoje telo,stanje uma,da osetite u kojem ste stanju stadijuma 'ususkani u bup' i da prepoznate kada je bezbedno da se pozdravite sa njim a naravno ne vratite na nesto staro ili predjete na bilo sta drugo...